Dok god plovi i služi za obuku, „Jadran“ ne može biti kulturno dobro

Brod Jadran u Tivat

Što piše u istraživačkom nalazu kojim je UZKD odbila inicijativu nevladinih organizacija za zaštitu ključnog predmeta spora između Crne Gore i Hrvatske

Ukoliko bi se uspostavila njegova zaštita, ŠB „Jadran“ bi imao status muzejskog objekta/predmeta i ne bi bila moguća njegova redovna upotreba i namjena. (…) To znači da brod u današnjem izgledu i stanju ne bi mogao da se mijenja i prilagođava tehničkim i tehnološkim zahtjevima plovidbe i obuke, a sve mjere i radnje koje bi se preduzimale bile bi ograničene na restauraciju i konzervaciju broda i njegovih sastavnih djelova, opreme, alata i tehnologija – navodi se u istraživačkom nalazu Uprave

Autor:Jovan Nikitović

Iako je krajem novembra Uprava za zaštitu kulturnih dobara odbila inicijativu da se školski brod „Jadran“ proglasi pokretnim kulturnim dobrom, iz istraživačkog nalaza, koji do sada nije bio objavljen u cjelosti, proizilazi da ključni razlog za takvu odluku nije samo stepen izmjena na brodu, već činjenica da je „Jadran“ i dalje u aktivnoj upotrebi kao brod za obuku pomorskih oficira. Uprava, međutim, u dokumentu izričito ne isključuje mogućnost njegove zaštite u budućnosti, ukoliko brod prestane da obavlja osnovnu funkciju.

Istraživački nalaz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, koji je Pobjeda od ovog organa dobila na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, prvi put u cjelosti razjašnjava razloge zbog kojih je krajem novembra odbijena inicijativa više nevladinih organizacija da školski brod „Jadran“ dobije status kulturnog dobra. Za razliku od dosadašnjih javnih tumačenja, dokument pokazuje da odluka Uprave nije zasnovana isključivo na činjenici da je brod tokom decenija mijenjan i rekonstruisan, već prvenstveno na njegovoj aktivnoj, operativnoj namjeni u sistemu obuke pomorskog kadra.

U dokumentu se navodi da bi formalna zaštita pokretnog kulturnog dobra podrazumijevala konzervatorsko-restauratorski režim koji nije kompatibilan sa

svakodnevnom upotrebom broda, ali se istovremeno ostavlja otvorena mogućnost da se pitanje zaštite ponovo razmatra ukoliko „Jadran“ u budućnosti bude izuzet iz aktivne funkcije. Objavljivanje ovih detalja dolazi u trenutku pojačane pažnje javnosti, nakon što je Hrvatska formirala komisiju za pitanje vraćanja broda, ali i u kontekstu evropskih integracija Crne Gore, gdje se pitanja upravljanja državnom imovinom i kulturnim nasljeđem dodatno sagledavaju kroz prizmu institucionalnih odluka.

Znak i simbol

U zaključcima i preporukama istraživačkog nalaza navodi se da se brod nalazi u tivatskoj rivi Pine, te da je u redovnoj osnovnoj, prvobitnoj upotrebi – školski je brod za obuku i školovanje pomorskih oficira, ali ima i druge adekvatne namjene, nematerijalnu i muzeološku vrijednost i znak je u prostoru i simbol je grada Tivta.

– Brod (vojni, školski) „Jadran“ nije autentično očuvan u odnosu na vrijeme gradnje, 1933. godine. Kako je od vremena nastanka u stalnoj upotrebi to se mijenjao i prilagođavao zahtjevima vremena, obuke mornara, odnosno vojnika i oficira, prateći tehničke i tehnološke zahtjeve vremena vezane za vojne i školske brodove – navodi se u istraživačkom nalazu.

Tokom Drugog svjetskog rata brod je neadekvatno korišćen, neodržavan i znatno oštećenih i uništenih struktura i djelova opreme, alata i tehnologija pa je 1949. gotovo nanovo izgrađen.

– U tom i ostalim remontima, sanacijama, obnovama i drugim postupcima kojima je unapređivano njegovo stanje i izgled, brod je zadržao autentično, prvobitno ime „Jadran“ i status jedrenjaka. Utvrđeno je da crnogorski muzeji i muzejske zbirke (JU Muzeji i galerije Tivat i Zbirka pomorskog nasljeđa Porto Montenegro, odnosno Adriatic Marinas u Tivtu, Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru i Muzej grada Perasta) čuvaju i izlažu stotine vrijednih muzealija, odnosno predmeta u neposrednoj i posrednoj vezi sa ŠB „Jadran“ (mornarske, podoficirske i oficirske uniforme, mornarske kape, pojaseve za spasavanje, vesla sa kutera, djelove brodske snasti, zakovice, remontne iskaze, sekstant, memorijalne plakete/kreste, brodske čaklje, protraktor, signale, motke za mjerenje dubine, bacala, koloturnike, brodsko sidro, makete broda, fotografije, slike i dr.). Manji broj od navedenih predmeta je već zaštićen i ima svojstvo pokretnog kulturnog dobra Crne Gore, u okviru zbirki Pomorskog muzeja Crne Gore – navodi se u istraživačkom nalazu.

S aspekta zakona, kako se navodi u nalazu UZKD, „Jadran“ je pojedinačni tehnički i dokumentarni predmet koji svjedoči o ljudskom stvaralaštvu tokom posljednjih devet decenija. Istoimeni brod se može razumjeti i kao (replika) antikvitet jer je stariji od 75 godina i kao predmet vezan za značajne događaje ili ličnosti.

– Od zakonom prepoznatih kriterijuma za utvrđivanje kulturne vrijednosti dobra preliminarno je utvrđeno da Školski brod „Jadran“ većim ili manjim dijelom ispunjava kriterijume integriteta, stepena očuvanosti, jedinstvenosti i rijetkosti u okviru svoje vrste kao i da ima istorijski, naučni, tehnički ili drugi društveni značaj – navodi se u istraživačkom nalazu.

Muzejski objekat

Međutim, ograničavajuća okolnost za zaštitu „Jadrana“ je njegova redovna upotreba u osnovnoj i drugim adekvatnim namjenama.

– Naime, ukoliko bi se uspostavila njegova zaštita, ŠB „Jadran“ bi imao status muzejskog objekta/predmeta i ne bi bila moguća njegova redovna upotreba i namjena. Istovremeno uspostavljanje zaštite na pokretnim predmetima podrazumijeva, između ostalog, i „podatke o objektu u kojem se trajno čuva ili izlaže pokretno kulturno dobro“, kao i „spisak predmeta sa identifikacionim oznakama, fotografijama i opisom svakog pripadajućeg predmeta“. To znači da brod, koji je u današnjem izgledu i stanju ne bi mogao da se mijenja i prilagođava tehničkim i tehnološkim zahtjevima plovidbe i obuke, a sve mjere i radnje koje bi se preduzimale bile bi ograničene na restauraciju i konzervaciju broda i njegovih sastavnih djelova, opreme, alata i tehnologija – navodi se u istraživačkom nalazu.

Maketa broda „Jadran“ (Foto: HINA)

Shodno gore navedenim saznanjima, stručnim stavovima i zakonskim odredbama, kako se ističe u nalazu UZKD, zaključak je i preporuka da „nema uslova za prihvatanje Inicijative za kulturno-istorijsku valorizaciju i eventualnu zaštitu pokretnog dobra Školski brod ‘Jadran’“.

– I pored navedenog, preporučuje se dalje istraživanje i dokumentovanje zatečenih i naslijeđenih vrijednosti dobra ŠB „Jadran“, uključujući muzejsku selekciju, obradu, zaštitu i izlaganje vrijednih predmeta u neposrednoj vezi s brodom. Takođe je potrebno promovisati i unapređivati naslijeđene vrijednosti muzealija, sačuvanih predmeta sa „Jadrana“ i u vezi s njim. Preporuka je i da se očuva njegova osnovna namjena, a da svi postojeći i eventualno drugi oblici njegovog korišćenja budu birani i praktikovani na način koji neće umanjiti njegove naslijeđene i preliminarno prepoznate vrijednosti – navodi se u nalazu UZKD.

Posebno se naglašava da „ukoliko se u nekom momentu bude razmatrala mogućnost da ŠK ‘Jadran’ bude van osnovne funkcije, preporučuje se njegova konzervatorsko-restauratorska zaštita i nominacija za jedinstvenu muzealiju i kulturno dobro Crne Gore, u skladu za zakonom’“.

Istorija broda

Kako se navodi u istraživačkom nalazu Uprave, brod je građen od 1931. do 1933. u brodogradilištu „H. C. Stülcken &Sohn“ u Hamburgu (Njemačka), za potrebe mornarice Kraljevine Jugoslavije. Projektovao ga je jugoslovenski inženjer brodogradnje Josip Jozo Škarica. Brodogradnja je završena 27. juna 1933. godine, kada je brod predat na upotrebu naručiocu, a iste godine, 19. avgusta upisan je u Flotnu listu tadašnje Kraljevske mornarice Jugoslavije.

Istorijski kontekst gradnje broda „Jadran“ činilo je više subjekata i objektivna situacija nedostatka tada savremenog školskog broda. Naime, tek formirana Kraljevska mornarica Jugoslavije početkom dvadesetih godina prošlog vijeka nije raspolagala adekvatnim plovilom za obuku svog novog kadra, koji se od 1923. školovao na Pomorskoj vojnoj akademiji u Gružu. Ulogu školskih brodova za mlade pitomce tokom krstarenja Jadranom i Mediteranom najčešće su imali stara torpiljarka „D-2“, minopolagač „Orao“ i zastarjela krstarica „Dalmacija“. Organizacija Jadranska straža sa sjedištem u Splitu i sa odborima u skoro svim većim mjestima širom tadašnje Kraljevine Jugoslavije pokrenula je akciju sakupljanja sredstava za izgradnju namjenski konstruisanog novog školskog broda s pogonom na jedra – budućeg „Jadrana“. Organizacija je sakupila samo mali dio, a najveći dio ukupne sume od 8.407.030 dinara, ili u protivrijednosti 622.743 tadašnje njemačke rajhs-marke, obezbijeđen je iz budžeta Ministarstva Vojske i Mornarice Kraljevine Jugoslavije.

Konstrukcija prvobitnog broda „Jadran“, njegove tehničke karakteristike, veličina i ostale osobine su tako određene da je objekat najbolje odgovarao specifičnim potrebama i zadacima tadašnje vojne ili ratne mornarice. Brod je građen po tipu križne škune sa tri čelična jarbola. Ploština svih jedara iznosila je 800 m2. Brod je imao i zasebna rezervna jedra. Za pomoćni pogon ugrađena je moderna Dieselova mašina od 380 KS na šest cilindara, fabrikata Linke-Hofmann-Busch, koja je davala brodu brzinu od osam i po čvorova, čime je pretvoren u motorni jedrenjak, odgovarajući tako tadašnjem napretku tehnike i brodogradnje, a sve po zamisli njegovog konstruktora. Prvobitni brod „Jadran“ je bio dug više od 60 m, širok 8,9 m, a gaz mu je iznosio 4,3 m. Jedrenjak čelične konstrukcije spajan je tehnologijom zakivanja, ima tri palube, a puni deplasman broda iznosi 761 t. Svojevremeno je na jedra, povoljan vjetar i sa uvježbanom posadom postizao zavidnu maksimalnu brzinu od čak 16 čvorova. Prvobitno je bio naoružan sa dva topa kalibra 47 mm za salutne svrhe, te dva mitraljeza M7/12 i 56 pušaka za posadu. Stalna posada sastojala se od 12 oficira, 36 podoficira i 16 mornara. Istovremeno je „Jadran“ mogao ukrcati još 20 mladih oficira i 132 pitomca za obuku. Osim smještajnih prostorija za stalnu posadu, pitomce i mlade oficire, „Jadran“ je imao posebne prostorije za ručavanje, kupatila, tuševe, praonice i sanitarne čvorove, razna skladišta, garderobe, kancelariju, dvije kuhinje, pekaru za hljeb, ambulantu, lazaret i brodski zatvor.

– Dakle, brod je izgrađen kao školski brod, da bude učilo vojnicima, mornarima i oficirima. Tu je namjenu imao i u nazivu, a tu namjenu i takvu upotrebnu vrijednost ima i danas – navodi se u nalazu Uprave.

Devedeste

Prvu plovidbu Jadranom brod je završio u Tivtu, što je i prva njegova jugoslovenska luka. U sljedećim jugoslovenskim državama „Jadran“ nije imao klasičnu matičnu luku koju su imala druga plovila, pa je Tivat bio i ostao nešto najbliže tome, tvrde stručnjaci (jugoslovenske i crnogorske) pomorske istorije. Brod je tokom dvije trećine svog vijeka funkcionisao u više mjesta i gradova na istočnoj obali Jadrana, a gdje su od 1933. do 1991. funkcionisale vojno-pomorske akademije i učilišta jugoslovenske Mornarice. Od 1990. godine „Jadran“ je u Tivtu, gdje se brod zatekao na generalnom remontu u tivatskom Arsenalu u vrijeme kada se u građanskom ratu raspadala Jugoslavija. Remont broda završen je krajem 1994. godine, počeo je 15. oktobra 1990, kada je iz splitske luke Lora (Hrvatska) u tivatski Arsenal brod doplovio i odmah bio rastavljen za potrebe velikog remonta (šest mjeseci prije nego što su počeli prvi oružani sukobi na teritoriji Hrvatske, u jugoslovenskom građanskom ratu). U remontu, brod „Jadran“ je, najvećim dijelom, dobio izgled i svojstva koja i danas ima.

Od tada „Jadran“ je i dalje bio školski brod – prvo za učenike ovdašnje Mornaričke srednje vojne škole i Mornaričke akademije iz Beograda. Od 2006. i obnove crnogorske samostalnosti ŠB „Jadran“ povremeno koriste srednje pomorske škole iz Kotora i Bara i Pomorski fakultet u Kotoru. J. NIKITOVIĆ

Kraj Drugog svjetskog rata dočekao služeći kao plutajući most na jednom od kanala u Veneciji

Kako se navodi u istraživačkom nalazu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, školski brod „Jadran“ iz 1933. godine nije autentično očuvan. Do danas je imao više sanacija, rekonstrukcija i remonta. Kraj Drugog svjetskog rata brod je dočekao bez jarbola, poharan, opljačkan i devastiran. U Tivat je stigao iz Venecije, gdje su ga prvo Italijani, a poslije Njemci nekoliko godina ranije odveli kao ratni plijen nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije. Brod je kraj rata dočekao služeći kao plutajući most na jednom od venecijanskih kanala. Na zahtjev jugoslovenske vlade je vraćen i dotegljen u Tivat, pa je 21. aprila 1947. počela detaljna obnova gotovo potpuno uništenog „Jadrana“. U tivatskom Arsenalu brodu je rađen generalni remont (do 1. jula 1949. godine). Brod je detaljno obnovljen, ugrađen mu je novi glavni motor, nova drenaža, cjevovodi, elektroinstalacije, obnovljene su stambene prostorije, palubna oprema i postavljena potpuno nova snast, oputa i nova jedra. Budući da sačuvane predratne tehničke dokumentacije gotovo da više nije bilo, presudnu ulogu u obnovi broda tada su činila sjećanja starih Arsenalovih inženjera i meštara. Nakon toga, „Jadran“ je u tivatskom Arsenalu imao još četiri velika remonta u kojima je rastavljan do golog trupa, te nakon detaljne obnove i zamjene svega što je trebalo mijenjati ponovno sastavljan 1957, 1969, 1983. i 1994. godine.