Vesna Pejović: Da su institucije sistema radile svoj posao, tragedija na Medovini se ne bi dogodila

Prošle su tri godine u avgustu od strašne tragedije koja je zadesila Medovinu. Nema odgovora na pitanje da li se monstruozni zločin mogao spriječiti pravovremenom intervencijom institucija sistema. Policija, po kazivanju stručnih lica ali i Vesne Pejović, majke Nataše Martinović i babe Marka i Mašana Martinovića, koji su ubijeni 12. avgusta 2022. u Medovini, nije uradila ništa kako bi se ovaj zločin rasvijetlio. Kazala je da bi Medovina odavno bila zaključena da ona nije krenula u borbu. Osim ranjenog srca, vrijeđali su mi inteligenciju, kazala je svjesna da se njeni ne mogu vratiti, ali da li je u jednoj pravnoj državi normalno da niko ne snosi barem moralnu odgovornost, zapitala se gostujući u emisiji Tamo i natrag Aplus televizije.

Znam da vam je mnogo teško. Koliko, to niko osim vas ne zna. Ali ono što je sigurno vaša je hrabrost neupitna i veličanstvena. Govorite o tragediji koja je zadesila vas lično, i one koji su izgubili najmilije u monstruoznom zločinu zbog koga je zanijemilo Cetinje ali i cijela Crna Gora. Očekivali ste da će nadležni rasvijetliti uzroke strašnog zločina, što im je posao. To se nažalost nije dogodilo. Kao da ste predosjećali da će tako biti. Zakleli ste se na grobu vaše đece da ćete istjerati pravdu, kako ste rekli, dok ne umrete ispred neke institucije. I od tada ne prestaje vaša borba. 12. avgusta navršile su se tri godine. Država i dalje uglavnom ćuti. Zašto? Vi samo tražite pravdu, istinu i ništa više od toga.

Tražim pravudu, istinu, ali vjerujte mi, da su mislili išli bi tim putem strage a ne da to na moje ranjeno srce stave. Nijesu imali milosti niti empatije. Poslije tri mjeseca stavljena je tačka i ništa nije urađeno. Mislila sam da su svi u šoku i svaki normalan čovjek u Crnoj Gori je doživio šok kad se desila Medovina, ali oni su prosto htjeli da zatvore to poglavlje kao da se, bože moj, ništa nije desilo. Najviše me zaboljelo kad je u Skupštini Crne Gore poslije minut ćutanja nastavljena sjednica o tačke dnevnog reda  kako će Zeta da se odvoji od Podgorice. Pitala sam se da li je ovo moguće i da li ja ovo sanjam  da postoje ljudi, za mene neljudi, koji su mogli da pređu preko takve stravične tragedije. Čekala sam još malo. Ali to moje čekanje samo je bila ćutnja. Niko nam vrata nije otvorio. Niko nas od njih nije pitao jesmo li živi, da li funkcionišemo. Jer monstrum nije ubio samo njih. On je pobio sve nas. I kad sam vidjela da niko ništa ne čini i da se tačka stavlja nakon tri mjeseca, pitala sam se u kakvoj to državi mi živimo. Tada krećem u moju mukotrpnu borbu. Ta borba je za mene značila i stravu i užas jer su oni upravo pustili mene, koja sam najviše ranjena da idem da gledam đe su mi unučad i kćerka izginuli. Da nailazim na stravične prizore. Da kupim djelove tijela. Policijski službenik Bašanović  je rekao da nije trebalo da kupi policija nego pogrebno. I to je sva javnost Crne Gore čula. Imala sam stravičan šok toga dana kad sam to čula. Poslije toga javlja se jedan policijski službenik i na televiziji kaže da su oni sakrili porodicu ubice i da je bezbjedna. I nije ih bilo sramota do da kažu pred nama. Jer kad kažu: njegova je porodica  bezbjedna,pitam se  a gdje su bili da moju spase toga dana.

Medovina postoji prije Medovine.  Što znači to? Znači da je taj monstrum napravio prije masakra krivično djelo. Poslije pola noći je napao čovjeka kome je nanio tjelesne povrede, materijalnu štetu i možda da nije bilo porodice i komšija da bi i tada izvršio ubistvo. Privodi ga policija koja zna da posjeduje legalno oružje, jer to policija mora da zna. Međutim, oni to zataškavaju. Prvo na političkoj osnovi, pa onda na osnovu toga što je njegova sestra od strica doktorica. On dobija ljekarska uvjerenja, a zdravstvo nije uradilo svoj posao prema njemu kako treba, i ima dosta takvih. Međutim, policija mu tada čak i ne pretresa kuću. A mi to saznajemo kad je na dužnost stupio Lazar Šćepanović, koji mi je u njegovom kabinetu kazao da njegova kuća nije pretresana. Policija cetinjska daje inicijativu prema filijali da se pokrene postupak za oduzimanje oružja. E tu se sve gubi. Iskreno da kažem ja ne znam ko je to zaustavio i ko je nadležan bio? Da li tužilaštvo ili policija. Vadili su se na to pojedinim svjedočenjem da su trebali da imaju potpun dokument. A to znači da ako sam na poslu pa mi neko pošalje nepotpuni dokument, pa valjda ja kao odgovoran službenik treba da pozovem toga koji mi je poslao nepotpun dokument i da ga pitam što da sa tim radim? Policija ni to nije učinila i onda se susrijećemo sa svjedočenjima dva direktora direktorata za upravne poslove. Tu su Popović i Zeković a tada je svjedočio i načelnik Centra bezbjednosti Cetinje Dalibor Šaban, kad se desila Medovina. Vjerovali ili ne, naš advokat, sudija, svi ljudi koji su od pravne struke, pa i mi koji nijesmo iz ste branše su bili frapirani činjenicom da ti ljudi nijesu imali elementarno znanje. Na svako pitanje postavljeno od našeg advokata nije bilo odgovora. Na pitanje Šabanu ko mu je bio toga dana kad se Medovina dešavala pretpostavljeni u komandnom lancu, odgovor mu je bio da ne može da se sjeti. Ne sjeća se. I onda sam ja, vjerujte mi, ogorčena bila na to suđenje. Pitala sam ga imali li ičega da se ti sjećaš? Sramno je izašao iz sudnice, da ne pričam za Popovića i Zekovića. Toliko još ljudi postoje u tom bezbjednosnom sektoru koji pokazuju da profesionalaca nema. Da je taj Šaban po struci bio poslovni psiholog a bio je načelnik. Smatrala sam da su načelnici suvi profesionalci, jer ne možete biti na čelu tako odgovornog sektora a nemati elementarno znanje. On se hvalio da ima 25 godina staža, pa i da ništa nije znao, najvjerovatnije je da bi za 25 godina naučio.

Na pitanje kako je toliko ovladala strukom da se mogla sama upustit u istragu, Vesna Pejović je kazala da ima i u rodbini i među prijateljima iskusne pravnike i da je muka naćerala da počne da čita zakone. Recimo, Šaban se nije mogao sjetiti da je stav 13, pod tačkom 1, 2, 3 i 4 Zakona kako se dolazi do oružja a član 48. kako se oduzima oružje i na osnovu čega i zbog čega. I onda sam ja, iskreno da vam kažem, vidjela da je vrag odnio šalu i da neko štiti Gorana Jokića, načelnika Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“. Opet ću da ponavljam to isto ime jer se taj Goran Jokić nije udostojio za pune tri godine i 4 mjeseca koliko je isprozivan, da nije ništa no od mene, da mi kaže da nije kriv i da je ispravan. Ne mogu da vjerujem jer, da me neko proziva, pa ne znam što da se tome čovjeku desilo, pitala bih ga: daj stani druže, ne može to tako. On se nije udostojio a vjerujte mi, da su imali išta pred Vesnom Pejović da kažu, ne bi se oni smilovali na moje rane, no bi oni mene davno makli, davno me ućutkali, ali ne mogu da me ućutkaju jer ja mnogo stvari imam što javnost Crne Gore ne zna. Ali imam i pametnog čovjeka iz Europola koji me naučio i rekao mi da ja dajem zadnji udarac.

Na pitanje što to znači, Pejović je odgovorila da ovo nije maskr već da je to teroristički akt. Jer, monstrum je na pola sata, neka to iznesu, evo pozivam sad policiju crnogorsku, neka objavi snimak da je monstrum borao u Cetinjski manastir, da je krenuo u krvavi pir nakon izlaska iz manastira. A o Cetinjanima misli da smo ljudi koji ne vjerujemo u svetinje. To nije tačno. Mi vjerujemo u svetinje, ali ne želimo da niko skrnavi svetinje. I sad jednostavno postavljam pitanje, i sebi sam samoj postavljala, da li može svešteno lice da iznosi govor mržnje, da li može svešteno lice da se miješa u nešto što nije od boga? U sve su se umiješali.

Jedanaest mjeseci ste blokirali svakodnevno saobraćajnicu Cetinje-Budva-Podgorica na Kruševom ždrijelu. Po kiši, snijegu, vjetru, zimi i ljeti, prvo sat, a onda dva i tri. Teško je to bilo izdržati, ali se čini da je teže bilo što niko iz vlasti nije našao za shodno da vas obiđe ili da vas pozove i porazgovara sa vama. Naprotiv, osuđivali su vas što blokirate saobraćaj i čak pripremali zakon kako da vas onemoguće. A onda se napokon premijer šetio i pozvao vas. Otišli ste. Utisak je bio da te mu povjerovali tada.

Njemu po godinama mogu biti majka. Pošla sam kod njega da mu kažem sve. Mada su oni svi dobro upoznati. Kad pođete kod njih i vraćate se u nazad da objasnite o čemu se radi, pa vidite da oni nijesu bili upoznati a vi jeste. Mada im vjerujem da nijesu, jer oni nijesu ni željeli da to pogledaju. Dosta puta su željeli leđa da mi vide. Ali ja sam se vraćala i uporna sam bila. I rekla sam im da ću istrajati do kraja.
Što se premijera tiče, prijateljski me primio i obećao da će uraditi što je do njega. Bilo je emocija kod njega. Bio je ozbiljan. Rekao je u našem prisustvu Šaranoviću i Šćepanoviću, jer je naš zahtjev bio da se Goran Jokić razriješi dužnosti, da to oni završe. Poslije toga čak se nije udostojila ni njegova savjetnica da nam se javi, iako je prethodno rekla da je tu za nas stalno. Nijesam više bila uporna i bilo mi je jasno da je jedina alternativa Kruševo ždrijelo.
Da su mogli da me maknu, uradili bi to, jer njih ne bi pogodila ni moja tuga ni moja tragedija. Oni bi, kao što su htjeli, onaj zakon da izglasaju kako bi pomjerili Vesnu Pejović. Ali ja im opet kažem, samo me razumiju majke i nažalost babe kojima je ranjeno srce kao meni. I kad sam krenula u ovu borbu tri godine, četiri mjeseca i pet dana stojim stabilna na nogu, onda možete misliti ušta sam se pretvorila. Sigurni budite neću stati sve dok ne bude pravda donešena onako kako treba. Pomirit se neću, posebno onome koji mu je ostavio oružje da prođe kazna bez zatvora, jer je on za mene saučesnik masakra u Medovini. A onda najporaznije kad sam bila kod gospodina Johana Satlera, ambasadora EU u Crnoj Gori, kad je on čuo da nije rađena istraga nakon tragedije u Medovini. To je bio poraz.

Emisiju u cjelosti možete pogledati na YouTubu koja je postavljena ispod teksta a koja obiluje detaljima vezanim za mnogobrojne propuste nadležnih organa. Čućete zašto policajci koji su čuvali od nekoga Cetinjski manastir nijesu reagovali i zaustavili monstruma. Od koga su dobili naređenje da to ne učine. Kako je policija bila opremljena. kako je reagovalo tužilaštvo na Cetinju i što su preduzeli iz svoje nadležnosti. I još dosta toga.