Strategija: ,,Prvo hapsi, onda dokazuj”

,,Politički akteri, posebno oni na najvišim funkcijama, trebalo bi da se uzdrže od izjava koje bi se mogle shvatiti kao pokušaji uticanja na tužilačke odluke.“

Ova rečenica je dio reakcije Delegacija Evropske unije na upit novinara Vijesti, dan nakon erupcije apsolutizma četničkog vojvode Andrije Mandića i njegovih stranačkih kolega u Skupštini. Složna ekipa bivših frontovaca žestoko je kritikovala vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića i tražila njegovu brzinsku smjenu.

TUŽILAČKO (NE)ČINJENJE I…

Ali, ne zbog toga što Marković čini, već zato što ne čini ono što su mu rekli da mora. A to je – da po svaku cijenu goni, tuži i zatvori Mila Đukanovića, njegovog brata Aca i užu porodicu, ali i da goni i sve ostale koje targetira nova vlast.

U petak su čelnici nekadašnjeg Demokratskog fronta, Andrija Mandić i Milan Knežević, kao i poslanici Jole Vučurović i Dejan Đurović javno su dokazali ono što se znalo: vrhovni državni tužilac Milorad Marković i specijalni državni tužilac Vladimir Novović izabrani su, ne zbog svog prethodnog rada – jer  njih dvojica nijesu bili tužioci – već zbog onoga što je bilo predviđeno da urade!

Tačnije: da hapse one u koje vlast upre prstom.

Nije to novost. Od avgusta 2020. godine Dritan Abazović i ostala ekipa na vlasti više se bavila pretragama i optužbama protiv stare vlasti, nego evropskim putem Crne Gore; više su istraživali kako da zaposle svoje ljude u državnom sistemu, nego što su razmišljali o reformama sistema.

Nije, dakle, avgustovska vlast krila svoje pravo lice, pa jedino što čudi u reakciji Evropljana je – da li su stvarno iznenađeni ponašanjem vrhovne ekipe ekipe ,,oslobodilaca“?

…EVROPSKO ĆUTANJE

Ili je, možda, reakcija delegacije EU u Podgorici bila suštinski nezvanično, ali javno, priznanje vlastite greške – da su podržavali vlast čiji najvažniji činioci, poput partija Mandića i Kneževića, ne baštine evropske vrijednosti?

I zaista, Evropa je uglavnom ćutke posmatrala kada su čelnici nove vlasti ovđe počeli da grade režim koji kontroliše sve i koji najviše podsjeća na onaj režim njihovog političkog mentora – Aleksandra Vučića u Beogradu.

Ne, nije bilo reakcije naših, kako volimo da kažemo, zapadnih prijatelja čak ni na onu staru izjavu poslanika nove valsti. Milan Knežević svojevremeno je kazao da je decembra 2023. i januara 2024. godine, baš u zgradi Vlade, sadašnja vlast dogovarala skupštinsku većinu o izboru tužioca – upravo sa sadašnjim  vrhovnim državnim tužiocem Miloradom Markovićem.

To je bilo jezivo je priznanje zloupotrebe politike, neke vrsta političke zavjere, ali i dokaz o neprimjerenom pritisku vlasti i politike na crnogorsko pravosuđe.

Ne, nije bilo reakcije, naši zapadni partneri su sve to oćutali.

POGLED U VLASTITO DVORIŠTE

No, za rasplet ovog crnogorskog političko-tužilačkog čvora ne treba gledati u pravcu Brisela, već u vlastito dvorište. I pokušati naći odgovor na jedno važno pitanje –  zbog čega je Vladimir Novović, u petak u parlamentu, okrenuo leđa Miloradu Markoviću?

Da, upravo tako: dio parlamentarne većine na politički krst je razapinjao vrhovnog državnog tužioca zbog izostanka postupanja u slučajevima – koji su  isključiva nadležnost – glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića?!

Kojeg su inače i Mandić i Knežević i ostali na sva usta hvalili, dok su Markovića satanizovali.

I nije to bilo tek neznanje poslanika, već pokazatelj da cijene Novovićev selektivan pristup, koji se progonom pojedinaca iz opozicije i atakom na kritičke medije, pretvorio u pravi uslužni servis vlasti. Za razliku od Markovića, koji se drznuo da se žali na oslobađajuću presudu u slučaju pokušaja terorizma 2016. godine.

Pokazalo se i da je Novović, na svoj način, izrazio zahvalnost poslanicima Mandićeve i Kneževićeve partije: nije se ni pojavio na raspravi u parlamentu, već je poslao svog zamjenika Turkovića koji, valjda po dogovoru, nije glasa puštio tokom zasijedanja Skupštine Crne Gore.

Mučno je bilo to ćutanje glavnog specijalnog tužioca Novovića, ali i vrlo znakovito: sam je glavni specijalni tužilac pokazao i dokazao da je podložan i pokoran ljudima iz vrha vlasti. I pokazuje da je Novović spreman da prekrši etički kodeks koji govori da tužilac u svom postupanju, citiram, ,,ne smije biti instrument bilo koje društvene ili političke grupe“.

MUČNE PORUKE SPECIJALNOG TUŽIOCA

I, kada se sve to zna, onda ne čudi što je glavni specijalni tužilac Vladimir Novović odlučio da primi nove, dodatne pohvale iz vlasti i djeluje upravo po nalogu jedne političke grupe.

Danas je – baš kako je Dritan Abazović mnogo puta ranije, ali i prije koji dan, najavljivao – priveo biznismene Veska Kovačevića i Ranka Ubovića, osumnjičene za navodno pranje novca.

Ako postoje dokazi, hapšenje je logično. Ali, teško je prihvatiti da je pravno logično kada SDT javno saopšti da tužioci – koji su dali nalog za hapšenje – ,,vode hitnu istragu za dokazima”, kako piše u saopštenju SDT-a.

Dakle: za navodnu kriminalnu radnju koja se desila možda i deceniju ranije, prvo se hapsi onda se traga za dokazima?

HAPŠENJA PO NALOGU POLITIKE

Ispada da je Novović naredio hapšenje, a da će SDT tek dokazivati djelo zbog kojeg su biznismeni već uhapšeni. Logika zasnovana na maksimi ,,prvo hapsi, poslije dokazuj” – pravno je neodrživa, politički zloslutna i društveno perverzna.

Ali, očito da je Vladmir Novović svjesno računao da će na svoj konto zgrnuti  nove pohvale. Ne samo od Dritana Abazovića, već i od Borisa Bogdanovića koji je odmah slavodobitno poručio da će sada, citiram, ,,džabe da cvile i Ubovićeve partije, njegovi mediji, njegovi politički telali i poltroni”.

Priča o cviljenju političih protivnika posljednji se put –  još u doba staljinističih čistki – čula iz usta zloglasnog tužioca Lavrentija Berija. Sada, vijek kasnije, o političkom cviljenju svojih političkih neprijatelja govori šef poslaničkog kluba Demokrata, crnogorski mali Berija.

Djeluje monstruozno, ali to je ta nova Crna Gora na koju su se izgleda neki već navikli. Što se tiče novinara Televizije E i Portala ETV, nećemo se navikavati na politički progon, ma od koga dolazio.

I moraće, oni koji bi željeli da vide naš kraj, moraće još da se potrude, i političari i tužioci, da nas primoraju da zašutimo kad imamo argumente da govorimo.

Prosto: neće moći ove noći, ali i svake druge noći.