Žrtvovanje partijskog redova

Piše: Slavko Mandić

Đole iz PES-a je oštro reagovao. Preśednik Berana je postavljanje spomenika ratnom zločincu, četničkom komandantu krvavih ruku i nosiocu Hitlerovog znamenja okarakterisao kao nedopustiv čin, jer prethodno nije pribavljena saglasnost nadležnih institucija. A da jeste, nikome ne bi ni dlaka s glave falila. Potom Lutovac objašnjava da se moraju poštovati propisi koji jasno definišu da se spomen-obilježja mogu podizati isključivo u skladu sa programom koji donosi skupština opštine Berane, uz prethodnu saglasnost nadležnog organa državne uprave zaduženog za poslove kulture. Sve je jasno. Nijesu imali strpljenja da sačekaju. Poita je Dobrašinović, izvjesni počinilac ovog gnusnog (ne)djela. Zato su ga metnuli u aps, pa ćemo dalje da vidimo što će se dešavati.

Namjera da se postavi spomenik zločincu, koji je simbol fašizma  i kasapinu sopstvenog naroda nije od juče. Pokušavali su pomognuti crkvenim glasnogovornicima i otvorenim promoterima četništva ovi i njima slični decenijama prije da oposle zadato. Ali tada to nije moglio proći. Najviše što su postigli je podizanje fundamente  u tajnosti, čekajući neko manito vrijeme. I ono je došlo prije pola decenije, od kad su se popovi pomamili i bukvalno preuzeli vlast u Crnoj Gori. U tome su im bezočno pomagali mnogi sa ondašnje liste privilegovanih, zdušni preletači i ništa robe.

Postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću uzdrmalo je temelje lideru Bošnjačke stranke. Ovo je samo jedna od onih najcrvenijih crvenih linija  koja,  ako se pređe, a prešla se odavno, parlamentarni vojvoda ostati bez podrške njihovih koalicionih ruku. Oće, oće zasigurno. Nema više vrdanja. Prevršila je dara mjeru. Da je tako, dokazao je to u više navrata vanjski minister, dosljedno štiteći interese svoga naroda, gurajući ga u koalicioni zagrljaj sa onima koji baštine ideologiju bradatog zlikovca. Čiji bi spomenik sad da miče. Kao da nije znao da će ga poperit. Namjernici nijesu krili od vlastite vlasti da to kane učiniti, jer ih je na to obavezala sveta crkva i sveti popovi. I sveti vojvoda, čija družina danas saopšti da je ovaj gest čovjeka koji je na svome zemljištu I svojim novcima podigao spomenik oficiru četničke vojske, kako oni sad zbore Jugoslovenske vojske u otadžbini. Izgleda da se  oni sami stide četništva, ali ne I onoga što su oni činjeli tokom Drugog svjetskog rata.

Uzburkalo se i Ministarstvo kulture. Ministarka je poslala svoga inspektora da provjeri stoji li Pavle (Đurišić) još uvijek tamo? Jer se smjestio mimo zakona i propisa đe mu nije mjesto. Rekosmo već, da je Skupština Berana izglasala odluku da može, onda bi se ona (ministarka) možda složila sa voljom većine, i problem bi bio riješen. Ovako, moraće da miču crkovnog heroja. Pa će onda popovi da poju po cio božji dan i da čine nove parastose i leleču iz svega mozga. Čekajući da zrene neko novo vrijeme, kada će se  četništvo proglasiti  državnom, po mogućnosti jednonacionalnom, ideologijom. Što ono dobrim dijelom i danas jeste.

Ministarkin ispektor je otišao na lice mjesta. Stoji Pavle i oko vrata mu dalekozor. Nije baš vedra lika. Namršten je heroj crkve suśedne nam države. Možda ipak svjestan što ga čeka. To je najbolje potvrdio inspektor  za kulturna dobra Ministarstva kulture i medija, koji je uručio  predśedniku Opštine Berane Đolu Lutovcu zapisnik o inspekcijskom nadzoru. U njemu stoji, kako smo čuli, da se spomenik mora ukloniti odmah, a najduže u roku od tri dana. Ako je odmah, zašto onda najduže za tri dana? No da ne cjepidlačimo. Dogodi li se micanje sramnog spomenika za ta dri dana, jer odmah neće sigurno, onda će oni isti koji su o svemu ovome ćutali, da se zore antifašizmom koji je njihova temeljna brana od ovakvih i sličnih nasrtaja.

Osnovno državno tužilaštvo u Beranama (ODT) formiralo je predmet povodom jutrošnjeg postavljanja spomenika četničkom komandantu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro kod Berana. Zbog toga je Uprava policije uhapsila Vujadina Dobrašinovića, koji će nakon sprovedenih radnji biti upućen u tamošnje tužilaštvo. I kreće udar na pomenutog od strane vlasti, bezočno i lažno zabrinutih za fašističe nasrtaje koji prijete Crnoj Gori. Igrajući tu prljavu rolu, spremni su da pušte niz vodu partijskog kolegu koji je, za rtazliku od njih, iskren u svojoj namjeri. Ali neko mora da plati cijenu. Ne smije navodni proevropski dio vlasti udariti na Joanikija, Metodija, Andriju Mandića, redom iz Vlade članova Nove Srpske demokratije, i još mnogih koji veličaju četništvo i u njega se zaklinju.

Neće biti da je izvjesni Dobrašinović nalogodavac ove nezakonite rabote. On je samo izvršilac. Drugi su to javno proklamovali kao potrebu nastavka revizionizma i četničkog veličanja, čiji je zamah godima u usponu. Da li će oni biti na dohvatu tužilačkih ruku, ostaje da se vidi.
Ono što se zasigurno zna, PES je faktor u Beranama. Ako ih ovakav čin zastiđa ne probudi i ako mentoru ne kažu da ova bruka više ovako ne može, onda je jasno ko je učesnik a ko saučesnik. Što će reći, isti među jednakima.