Piše: Sreten VUJOVIĆ
Uz iskrene čestitke Dana državnosti svima, kojima ovaj datum nije „materijal“ za jednokratnu politikantsku upotrebu, moram kazati da su me, najblaže rečeno, iznenadile negativne reakcije u vezi sa protestom na Gorici, kada gradonačelniku (samo Prijestonica i Podgorica imaju gradonačelnike) Podgorice nije dozvoljeno da održi govor! Sa punim pravom! Najčešće osporavanje protesta glasi: „Nije vrijeme a ni mjesto…“ Da imamo malo bolje medicinske stručnjake, neurohirurge i potrebne resurse, pomislio bih da je izvršena kolektivna medicinska lobotomija! Politička jeste svakako i to u impresivnom broju, počev od onih totalno lobotomiranih, do ovih koji zavisno od „potrebe“, samo njima shvatljive, preko nekog nevidljivog „prekidača“ postaju to isto! Ako se vratimo nekih tridesetak godina u nazad i razmislimo o ovoj drugoj kategoriji „pacijenata“ (personalno) ništa neće biti čudno! Sve je tako logično!
Elem, upravo je taj momenat, po meni, svijetla tačka ovogodišnjih proslava, kao i širenje, nikad dovoljno voljene i velike, gigantske crnogorske zastave u Mojkovcu, te pravljenje od istih zastava „svoda nebeskog“ u nekim cetinjskim ulicama. Kao članu Udruženja antifašista; neću kazati „saveza boraca NOR-a“, jer biologija je učinila svoje, pa danas učesnika NOR-a gotovo da više i nema, ako izuzmemo đecu, koja su uz dva śedoka, kao „partizanski kuriri“ dobijala zvanje boraca i ostale prinadležnosti koje sljedstvuju tome. Ovakvo zvanje je, nedugo nakon rata, bilo ponuđeno i mom pokojnom ocu, rođenom 1931.godine, što je odbio, jer nije bio kurir Lovćenskog partizanskog odreda, stacioniranog u Štitarima, đe je on rođen. Ovđe je nevažno, da li se radi o đeci iz partizanskih famelja, ili iz onih čiji su predstavnici obrijani, bukvalno i simbolički, nakon Bitke na Neretvi, te nakon kasnijeg proglasa kralja Petra iz Londona upućenog već formacijski razbijenim četničkim jedinicama, da se priključe partizanskom narodnooslobodilačkom pokretu.
No, vratimo se proslavi praznika u Podgorici, nekadašnjem Titogradu! Momenat na brdu Gorica je pravo vrijeme i pravo mjesto da se fašistima i njihovim sljedbenicima ne dozvoli da ruže i povlače po blatu antifašistički karakter ovoga datuma! Mujović je u svom javnom (religijskom) djelovanju, koje pripada privatnosti („toćanje“ iliti brčkanje u nekoj vrsti svesrpskog Jacuzzi krsta) jasno kazao đe pripada i emotivno i ideološki. To je ona ista vjerska ispostava inostrane crkve, za koju su komunisti zlikovci, a koljači oslobodioci, Crnogorci „đavolji nakot“ izašao iz „Titovog Jajca“, potomak kraljevske porodice Petrović je „katoličko kopile“ a Crna Gora, „fildžan“, „banana“ država (koja stanuje u Ministarstvu (ne)kulture i medija) i tu nije kraj! Crna Gora je za dobitnike 13. julske nagrade takođe komunistička „izmišljotina“, da ne pričamo o Crnogorcima, i država, koju treba kao suhi otpadak pokriti „lopatom zemlje“!
Govor treba da drži onaj koji ne podržava sve navedene političke, anticivilizacijske i antiduhovne skaradnosti! Zato, iskrene čestitke za učesnike protesta! Za Mujovića, definitivno to nije bilo ni pravo vrijeme ni pravo mjesto! Ako jeste, onda to mjesto zaslužuju i slike Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i njihovih „duhovnih otaca“, počev od Nikolaja Velimirovića do Milorada-Mace Vukojičića! Uz objave osude protesta narasta, po principu „kuvane žabe“, i naše ignorantsko ponašanje, a povampirena četnička „zombi“ klika uz pomoć Crkve Srbije i inostranih tajnih službi, korak po korak osvaja svoj prostor! Žaba, naime, ne primijeti da je kuvana, ako se stavi u studenu vodu pa se ona postupno podgrijava do ključanja!
U kontekstu otpora nacifikaciji Crne Gore postoji i jedan paradoksalan momenat, kojim je udaren šamar klerošovinističkoj nakani, a to je prisustvo velikog, mladog umjetnika Miloša Karadaglića na prijemu u Plavom Dvorcu , na Cetinju! Početak ali i kruna, ovog otpora, pripadaju ovom svjetski priznatom mladom Čovjeku, koji je, bez i malo gorčine, na civilizovan način, pod ovim okolnostima, odbio primiti obesmišljenu i uprljanu 13. julsku nagradu, uz osjećanje ponosa i časti što mu je, ipak zasluženo pripala. Ovakav čojski i časni gest je jedan od dobitnika 13.julske nagrade, autor slova Љ, ponižavajući romsku populaciju nazvao „ciga..nje“!? Karadaglić je vratio vjeru u crnogorsko čojstvo a bogme i junaštvo! Prisustvo Karadaglića čini čast ovom prijemu, ali je izostanak ostalih laureata jasan signal da je „nešto trulo u državi Danskoj“!
Iz istih razloga ni Mujoviću nije bilo mjesto na Gorici!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].