MEDITERANSKA DUŠA U HERBARIJUMU VREMENA

(Pogovor za roman  “Herbarijumj– Pitore Liberto”)

 Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

 Briljantni crnogorsko-hrvatski i mediteranski likovni umjetnik, književnik, publicista i likovni kritičar Liberto-Bobo Slovinić nedavno je objavio treći tom svoje izuzetne trilogije Herbarijum, pod naslovom Herbarijum – Pitore Liberto. Ovo monumentalno djelo, ispunjeno stvaralačkom energijom, ljubavlju prema umjetnosti i neiscrpnom snagom porodičnog nasljeđa, predstavlja krunu njegovog umjetničkog i književnog stvaralaštva. U ovom romanu, Slovinić ne pripovijeda samo o sebi, već i o univerzalnim temama koje nadilaze pojedinca  o sudbini, nasljeđu, umjetnosti i vremenu. Roman “Herbarijum Pitore Liberto” ujedno i završni dio njegove epske trilogije “Herbarijum”. Ova trilogija nije samo zbirka knjiga, već istinski životni testament koji duboko zadire u korijene porodične istorije, prikazujući uspon, pad i trijumf kroz generacije. Slovinić majstorski plete priču o porodičnim tradicijama, kulturnom nasljeđu, kao i o ličnim i profesionalnim dostignućima, dok ujedno osvjetljava svoju vlastitu životnu priču, intimno povezanu sa starom Budvom i njenim bogatim kulturnim nasljeđem.

U trećem tomu, “Herbarijum – Pitore Liberto”, Slovinić nas uvodi u svoj životni put kroz narativ svog unuka Vita, inženjera informatike. Kroz Vitove oči, čitaoci uranjaju u kompleksne slojeve autorovog života, od njegovih dječjih igara do veličanstvenih umjetničkih dostignuća. Kroz ovaj dvostruki narativ, Slovinić suptilno ispituje kako prošlost oblikuje sadašnjost i kako nas nasljeđe, bilo porodično ili kulturno, oblikuje na načine kojih nismo ni svjesni.

Jedan od najpotresnijih dijelova romana je prikaz teških ratnih godina, kada autorov otac, Anto, biva interniran od strane italijanskih fašista. Slovinić koristi ovu ličnu tragediju kao osnovu za dublju refleksiju o ljudskoj prirodi suočenoj sa najvećim nedaćama. Bol, patnja, ali i nepokolebljiva hrabrost prožimaju stranice, dok je svaka rečenica nabijena emotivnim nabojem. Ratni užasi ne samo da definišu jednu generaciju, već oblikuju i autorovu umjetničku viziju, pružajući mu jedinstvenu perspektivu na ljepotu i užas ljudske egzistencije. Slovinićev stil pisanja, bogat deskripcijama i emotivnim rezonancama, podsjeća na magični realizam Gabrijela Garsije Markesa, gdje stvarnost i fikcija besprekorno koegzistiraju. Kroz ovaj stil, on ne samo da oživljava likove, već i daje život Budvi i Boki Kotorskoj, čineći da pejzaži postaju aktivni sudionici priče. U opisu njegovih umjetničkih početaka, čitaoci mogu gotovo osjetiti atmosferu ateljea, svjedočiti svakom potezu kista koji nosi sa sobom teret prošlosti i strast za ljepotom.

Narativ se dalje širi kroz prikaz autorove umjetničke karijere, od prvih izložbi do međunarodnih priznanja. Kroz Vitov glas, pratimo Slovinićeve uspone i padove, suočavanje sa gubicima i stvaranje kroz bol. Umjetnost, u ovom romanu, nije samo bijeg od stvarnosti, već i sredstvo kroz koje autor transformiše svoje emocije, kanalizujući ih na platno u vidu slike koje odišu nadom, boli i strašću. Posebno dirljiv aspekt romana je odnos između mladog Liberta i njegove majke Dobrile, koja postaje simbol majčinske snage i požrtvovanosti. Kroz ovaj odnos, autor istražuje ne samo porodične veze, već i kako ljubav i podrška mogu oblikovati umjetničku dušu. Ova dimenzija romana daje mu duboko emotivnu osnovu, čineći da priča odiše univerzalnim temama ljubavi, gubitka i nade.

Ono što ovaj roman čini posebnim jeste Slovinićeva posvećenost likovnom izrazu, kako kroz opise slikarskog stvaralaštva, tako i kroz metaforičko slikanje vlastitih iskustava i uspomena. Umjetnost u “Herbarijumu – Pitore Liberto” nije samo sredstvo estetskog izraza, već i način suočavanja sa traumom i pronalaženja ljepote u svijetu ispunjenom teškoćama. Svaki detalj autorovog slikarskog puta prati težinu prošlosti, ali i težnju za ljepotom i kreativnim izražajem, čime umjetnički proces postaje neodvojiv od samog života. Pored ličnih uspomena, Slovinić u svom romanu iscrtava portret Crne Gore u ključnim trenucima njene istorije. Kroz Vitovu priču, čitalac svjedoči transformaciji jednog društva, u kojem su korijeni čvrsto ukopani u prošlosti, ali se neprestano oblikuju kroz modernost. Stil pisanja Slovinića je nenametljivo bogat, sa slojevitim opisima prirode, pejzaža Budve i Boke Kotorske, koji nisu samo pozadina priče, već njen aktivni sudionik. Ti pejzaži postaju ogledalo unutrašnjih svjetova likova, pružajući čitaocu potpunu atmosferu i duboku emocionalnu rezonancu.

 “Herbarijum – Pitore Liberto” je, bez sumnje, književno ostvarenje koje nadilazi granice tradicionalnog porodičnog romana. To je oda životu, umjetnosti i ljudskoj sposobnosti da kroz kreativnost transformiše najdublje emocije u umjetničko djelo. Slovinić kroz ovaj roman ispisuje testament ne samo svojoj porodici, već i kulturnom nasljeđu Crne Gore, ostavljajući trag koji će biti prepoznat i cijenjen od strane budućih generacija. Ovaj roman spaja intimno sa univerzalnim, prikazujući snagu umjetnosti i nasljeđa, te moć pripovijedanja da premosti vrijeme i prostor. “Herbarijum – Pitore Liberto” ne samo da potvrđuje Slovinića kao jednog od najznačajnijih crnogorsko.hrvatskih slikara i pisaca, već i pokazuje koliko su dublje istine ukorijenjene u ličnom iskustvu i sjećanjima.

Na kraju, “Herbarijum – Pitore Liberto” nije samo priča o životu i stvaranju jednog umjetnika, već i o snazi ljudskog duha. Slovinić kroz ovu knjigu ne odaje samo počast svojoj porodici, već i ostavlja neizbrisiv trag na kulturnoj mapi Crne Gore, potvrđujući se kao jedan od najvažnijih suvremenih crnogorskih autora. Ovo je roman koji će, zbog svoje univerzalnosti i dubine, trajati kroz generacije, ostavljajući iza sebe neprolaznu poruku o važnosti umjetnosti, porodičnih veza i ljubavi prema životu. “Herbarijum – Pitore Liberto” jeste kruna stvaralaštva Liberta-Boba Slovinića i testament života ispunjenog stvaralačkom energijom, ljubavlju prema umjetnosti i neiscrpnom snagom porodičnog nasljeđa. Na kraju, ovo nije samo roman o jednom čovjeku i njegovoj porodici, već i o neprolaznoj vezi između prošlosti i budućnosti, između umjetnosti i života. Slovinićev spisateljski dar leži u njegovoj sposobnosti da preplete različite niti – ličnu istoriju, društvene promjene i umjetničko stvaralaštvo u jednu cjelinu koja odiše autentičnošću i emocionalnom snagom. “Herbarijum – Pitore Liberto” je djelo koje će, bez sumnje, ostaviti trajni pečat na književnoj sceni Crne Gore, ali i šire, kao istinsko svjedočanstvo o snazi umjetnosti i neuništivom duhu čovjeka.