NIKŠIĆKA SJEĆANJA – RADNJA “JUGOPLASTIKA”

Piše: Željko Rutović

Tih sedamdesetih i osamdesetih prošlog vijeka u Njegoševoj ulici, u centru Nikšića na dijagonalnoj liniji od nekih stotinak metara stolovahu, između ostalih, tri kultne radnje – „Astra“ i „Planika“, radnje obuće i „Jugoplastika“, radnja plastične galanterije. Bijaše to i povod za skraćeni praktični kurs iz geografije, i ne samo velike države SFRJ. „Astra“ iz Zagreba, „Planika“ iz Kranja  i „Jugoplastika“ iz Splita. Gradovi i njihove matične republike o kojima smo sticali znanja i na ovaj posredan način.

Bijaše „Jugoplastika“ specijalizovana za širok asortiman plastičnih proizvoda, koji bijahu posebno traženi tokom ljetnje sezone, kako za potrebe seoskog domaćinstva, tako isto i za razne porodične potrebe ljetnjih odmora  i njemu potrebnih rekvizita. Pristupačni cjenovnik i šareniš boja i detalja u izlogu činjeli su ovu radnju vrlo posjećenom. Gotovo da nije bilo đeteta tog vremena koje nije hodalo u plastičnim „Jugoplastikinim“ sandalama. Boje kao kod Benetona – zuta, roza, plava, zelena, crvena, krasile su  dvorišta škola, parkova, kućnih dvorišta, ulica. Bijahu izdržljive i socijalno multifunkcionalne i za školu, i za igru, za plažu i izlet, i za selo i za grad, i za sve što je trebalo i  moralo biti.  Obzirom da je u ovoj radnji bilo sve što jednom domaćinstvu može zatrebati a da je od plastike, „Jugoplastika“ je  mnogim domaćicama  nakon pijačnih potrepština bila i mjesto susreta, alternativni internet, doba koje je, iako skromnije, živjelo mnogo mirnije i srećnije. A od „Jugoplastike“ hamletovsko pitanje : gdje na sladoled – u Proljeće, Fontanu ili Korzo. Prave slatke muke.

Bila je privilegija imati radnju takvog brenda kakva je bila splitska „Jugoplastika“  (osnovana 1952.), koja je imala pet proizvodnih cjelina: Obucu, Konfekciju, Galanteriju, Termoplastiku i Autodjelove. I naravno, impozantnih  trinaest hiljada radnika na vrhuncu svog postojanja.

Prolazila su vremena, došla neka druga sa kojima je, nakon prestanka rada ove radnje, gotovo u zaborav otišlo i sjecanje na nju. Preživjeli nostalgičari pamte, tu i tamo podsjete pričom i sjetom na to mjesto, koje je bilo vise od same trgovine. Uostalom kao i mnoge druge radnje, poput Malog magazina i njemu sličnih. Konačno, proizvodi od plastike nijesu ovdje samo upotrebni materijali, već simboli jednog emocionalnog značenja kao najboljeg govora jednog vremena.

Ime „Jugoplastike“, pa samim tim i novog oblika sjećanja, nastavilo je da živi sa istoimenom splitskom košarkaškom ekipom koja je tri godine za redom, od 1988. do 1991.  osvajala evropski Kup šampiona. Kukoč, Rađa, Ivanović, Sretenović, Perasović, Pavićević, Tabak, ostaće za pamćenje kao jedna od najboljih evropskih  ekipa pod imenom „Jugoplastika“, koja će mnogim nostalgičarima i radnje i košarke ostati izuzetna memorijska kartica za kojom se i sjetno i srećno poseže ka svom arhivu duše. Poveznica imena označavaće i poveznicu vremena, kultura i vrijednosti sa kojima su rasle i odrasle mnoge generacije u tim plastičnim sandalama „Jugoplastike“,  u kojima je u vrelim danima znalo biti i vruće, ali mnogo vrjednije – znalo je biti toplo u srcu, čija toplota i danas grije kao melem od mnogih studi koje je donijelo bolje i skuplje sandale, ali ne i topliju ljudsku dušu koja se je ispred radnje „Jugoplastike“ nevino radovala sitnici i posebno grijala uspjesima tih košarkaških virtuoza sa Gripa.

No, danas je na sceni neka nova “plastika”, daleko od čovjeka, duha i sjećanja. Ta plastika koja diktira ukuse, trendove i potrebe, po svemu je mnogo daleko od te sa razlogom nostalgične „Jugoplastike“. A biti u  sjećanju sa njom, znači biti u nekom  obliku produženog života u kojemu je život imao punoću imena, značenja i vrijednosti.