IMA LI KRAJA VAŠEM NASILJU?

Piše: Zoran Vulević

Uvijek se može još dublje i mizernije moralno posrnuti. Nedavna provokacija okupljenih građana na Kruševom ždrijelu od strane dvojice silnika to potvrđuje. Banuše tog dana, ta dvojica branilaca „ugroženog srpstva“ među okupljene građane koji već više mjeseci, mirno i dostojanstveno, protestuju tražeći istinu i odgovornost onih koji su dopuštili da dođe do dva masakra na Cetinju. Dakle, drsko uskočiše među časne građanke i građane Cetinja koji na demokratski način iskazuju svoj revolt zbog upornog ćutanja nadležnih povodom ovih tragedija, slikajući jedan drugoga sa ispružena tri prsta, s namjerom da isprovociraju demonstrante. Za njih, takve kakvi jesu, je teško naći odgovrajući izraz u našem rječniku, ali još i teže  za njihove nalogodavce, jer je realno pretpostaviti da su od nekoga nagovoreni da tako postupe. No, srećom, policija je spriječila obračun i privela nasilnike.

U suštini, rad na ostvarenju velikosrpskog projekta se nastavlja. Ovo što se dogodilo na Kruševom zdrijelu je samo nastavak te opake imperijalističke strategije. Tamni oblaci nad Crnom Gorom su se prenisko spuštili, prijeteći da je progutaju.

Vjerovati u to da su okupljanja na Kruševom šdrijelu politički motivisana može samo neko ko nema ni trunke empatije, kome je emocije usisao nerazum i nacionalistički poriv. Ne pada takvima, kojih je danas na našu veliku žalost, u Crnoj Gori priličan broj, ni na kraj pameti, da  su ova okupljanja posledica ogomne, neopisive tuge svih Cetinjanki i Cetinjana zbog izgubljena 23 života od kojih četiri đetinja, što posebno i žestoko boli, odnosno njihovih zahtjeva da se otkrije istina i odgovorni konačno identifikuju. Ne, strano je nima to obilježje ljudskosti koje čovjeka čini čovjekom. Oni pokazuju odsustvo emocija za probleme i muke drugih, pa  čak i u konkretnom slučaju, kada su dvije stravične tragedije zavile u crno  Cetinje i Crnu Goru. Takvi su uznemirujući primjer izopačenosti  ljudske prirode i monstruozne mržnje prema svakome ko ne misli kao oni. Prema svakome ko želi civilizovan suživot građana bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost.  Uvlači se, sve više i upornije taj opasni sindrom kleronacionalizma, koji uporno narušava mir na Balkanu, među stanovništvom Crne Gore. Nije mentalitet građana Crne Gore nikada bio takav, makar ne većinski, ali masovni uvoz onih sa prostora „srpskog sveta“, čini svoje i polako utiče na mijenjanje odmjerenog, uljudnog, urbanog ponašanja koji je karakterisao većinu građana Crne Gore. 0će pa oće, podržani od strane domaće, izdajničke vlasti, da mijenjaju karakter i svjetonazor stanovništva u Crnoj Gori. Ne interesuje njih, te neprijatelje civilizacije, da ono što ih motiviše na raznorazna nedjela, izaziva dubok prezir i snažan otpor kod svih koji građanski razmišljaju, onih čije ponašanje nije posljedica uticaja etnofiletističke crkve Srbije. Razumnih ljudi koji ne razmišljaju glavama u grijehu ogrezlih mantijaša. Eto takvi ostrašćeni fanatici su se iznenada pojavili da bi izazvali  sukob na Kruševom šdrijelu i nastavili sprovođenje velikosrpskog projekta. No, njihovi nalogodavci su  postigli nešto sasvim drugo. Još veću homogenizaciju i odlučnost građanki i građana Cetinja da istraju i ostvare ciljeve zbog kojih se okupljaju. Osnažili su njihov otpor diktaturi i bezvlašću.

Okupljanja na  Kruševom ždrijelu će se, dakle, nastaviti, jer su motivisana dubokom potrebom za pravednošću, za odbranom dostojanstva žrtava ovih nezapamćenih tragedija. S nepokolebljivom namjerom da istina konačno ugleda svjetlost dana.