Vezirov most i druge priče

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Potonjih dana, od momenta „desanta“ Srpske Paravojne Crkavice (SPC) na Duklju, đe su izvodili neku vrstu sotonističkog rituala, poznatijeg pod  nazivom „ritual krvi i tla“,  sve češće se nosim mišlju da napustim Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti! Naime, kako je ova Srpska Paravojna Crkavica, Duklju proglasila temeljima „prve srpske države“,  gotovo tri vijeka, ako ne i „jače“ starije od prve srpske države i (tamo)njihovog Stefana Prvovjenčanog, iz toga proizilazi da je DANU ustvari SANU! I ne samo to! Moj pokojni đed Nikola mi je govorio: „Sine, ti si moj potomak, moja budućnost!“ Evo sam i ja postao đed i sve češće razmišljam o tome da je moj dobri Đedo (ne onaj tamo-njihov) grdno griješio! Ako je tačno da je Prvovjenčani (prvi srpski kralj) stariji od Duklje, a počeo je vladati krajem 12. vijeka, dok Duklja „konta“ svoje državno trajanje od početka 9. vijeka, onda sam i ja stariji od mog dobrog Đeda! I neće biti da sam ja njegov potomak, već on moj! I svi prije njega! Kako je lijepo obrnuti vrijeme u „kontra smjeru“! Prosto, nevjerovatno adrenalinski „moćan“ ugođaj, kao da te „ošinuo“ brzi voz, pa si nekim čudom ostao živ i otvorili ti se „novi horizonti“, zaključno da praistorijom i dinosaurusima!

„Śedok Božje ljubavi“ očigledno nije mislio ozbiljno kada je „proklete Dukljane“ htio klinčiti za Vezirov  most! Možda su i klinci, iliti brokve postali deficitaran artikal, pa je bolje prisvojiti Duklju! Manje košta! A dobija se puno! Zato je kao „uvertiru“  i proizveo (da se stado, čitaj bravi, ne dośete)  episkopa diokletijskoga!

Kerber, troglavi pas čuvar ulaza u Had (Pakao) tvrdi da se gorepomenuti „Śedok Božje ljubavi“ od trenutka dolaska, često sunča na roštilju! Krivo mu je što su se tako brzo  odrekli od njega i poništili sve čime se bavio, počev od titule  Arhiepiskopa Cetinjskoga do Mitropolitskog savjeta! On, mučenik, nije još dospio ni do Čistilišta, ali nada se!

Zato su se „prijestolonašljednci“ pomučili malo, i umjesto pljačke takulina (novčanika) po bečićkoj plaži, kokošaka, Vlaške crkve i Blažove piljare, opljaškaše kompletnu  crnogorsku istoriju, počev od Duklje pa nadalje i nematerijalno i materijalno blago! Aferim, pored toliko čuvara nacionalnog blaga, koji žive u nekoj drugoj, najvjerovatnije paralelnoj stvarnosti! I dobro su plaćeni za tu „klinčorbastu“ rabotu!

U takvoj, paralelnoj stvarnosti, još „klinče“ zarđalim brokvama „proklete Dukljane“ a duša nikako da ispadne, nikako da „pijehnu“! Dukljani, još nijesu umrli „a ka’ će, ne  znamo“! Grobnicu na očigled  vascijelog „kukavnoga srpstva ugašenoga“ još uvijek kopaju, sve dublje i dublje! Važno je da se ne ode preduboko i da se „temelji“  ne profundaju!