Izložba Željka Brguljana “Odjeci bokeljskih tišina”

Izložba Željka Brguljana

Osvrt Ivane Mance Cipek

U petak, 14. ožujka 2025. u Galeriji Kristofora Stankovića u Zagrebu, prostoru u sklopu Stare gradske vijećnice u Ćirilometodskoj ulici na Gornjem gradu, svečano je otvorena izložba Željka Brguljana pod nazivom „Odjeci bokeljskih tišina”, u organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore ,,Montenegro”. Uz autora Željka Brguljana te kustosicu izložbe Ivu Körbler, u protokolu otvorenja izložbe sudjelovali su i Zoran Janković, privremeni otpravnik poslova Republike Crne Gore u RH, koji je i otvorio izložbu te Alija Šukurica, predsjednik Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ – Zagreb.

U svome uvodnom slovu, kustosica izložbe Iva Körbler predstavila je publici stvaralaštvo Željka Brgljana. Istaknula je autentičnost Brguljanova djela te jedinstvenost njegova položaja u svijetu umjetnosti, ne skrivajući pri tom i osobnu emociju. Pojasnila je da tehnika kolaža nije samo spajanje i kombinacija papira, već igranje znakovima i značenjskim sustavima. U Brguljanovu radu to su ponajprije dva: s jedne strane, zavičajni pejzaž Boke kotorske; i s druge, likovi s remek-djela europskog slikarstva, ponajprije sa slika sjevernjačkih, talijanskih i španjolskih majstora renesanse i baroka, ali i s nekih djela francuskih velikana moderne epohe. Spajajući naizgled nespojivo, Brguljan inicira stvaranje novih značenjskih konstelacija, u kojima se sudara zavičaj i svijet, lokalno i univerzalno, ovozemaljsko i sakralno, živo i neživo; rezultat tog procesa eksplozivne su, potresne i začudne slike. Iva Körbler je podsjetila da takav pristup baštini tradiciju nadrealizma, ali i da se pravovremeno uklopio u estetiku postmoderne epohe, kojoj Željko Brguljan generacijski pripada. Naglasila je napokon i duhovnu dimenziju tih nestvarnih prizora – potrebu suvremenog čovjeka da se odmakne od vlastite egzistencijalne i društveno-političke situacije te da kontemplira u okrilju njihove „tišine”.

Publici se obratio i Zoran Janković, privremeni otpravnik poslova Republike Crne Gore u RH. U svome govoru naglasio je da sa Željkom Brguljanom dijeli zavičaj i ljubav prema njemu. Istaknuo je da je za svojega razmjerno kratkotrajna boravka u Republici Hrvatskoj ostao ugodno iznenađen intenzitetom i kvalitetom kulturne razmjene između dviju država i dvaju naroda te naglasio važnost kulture i umjetnosti u njihovu povezivanju. Pohvalio je program i djelovanje svih kulturno-zavičajnih udruga te crnogorskih manjinskih udruženja u Republici Hrvatskoj. Pohvalivši rad Željka Brguljana, priznao je da će i njegov vlastiti pogled na podneblje i krajolik Boke, kada se u njega vrati, biti obilježen onime što gleda na njegovim kolažima te što mu se nepovratno utisnulo u pamćenje. Proglasivši izložbu otvorenom, zaključio je svoj govor.

Autor Željko Brguljan zahvalio se svima koji su pomogli realizaciji izložbe; ponajprije kustosici izložbe Ivi Körbler na izvrsnom osvrtu u izložbenom katalogu i lijepim riječima na otvorenju. Posebnu je zahvalu uputio Društvu Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro” iz Zagreba, gospodi Aliji Šukurici i Bojanu Raduloviću, koji su inicirali i organizirali izložbu. Naglasio je da ga njihova podrška hrabri u uvjerenju da njegov rad, kako likovni tako i istraživačko-publicistički, vrednuje i čuva bogatu baštinu Boke kotorske, koja pripada i hrvatskoj i crnogorskoj kulturi. Potom se neposrednim riječima prisjetio svoga djetinjstva i odrastanja u Boki, koja za njega predstavlja glavni izvor inspiracije. „Dani djetinjstva, osobito pustih jeseni i zima u ovom bezvremenom zaljevu neopisiv su duhovni dar.” – kazao je te nadalje pojasnio da je upravo taj osjećaj bezvremenosti i bivanja „iza granice Svijeta“, koji je pratio „malu starosjedilačku zajednicu” nužno upućivao na poniranje i razmišljanje. Potvrdio je da mu je bila želja da ova izložba odrazi nešto od te tajanstvene bokeljske tišine. Naglasivši da ga raduje da je upravo ona povod susreta zagrebačkih Crnogoraca i bokeljskih Hrvata, zahvalio se svima nazočnima, a posebno svojim učenicima, koji nikada ne propuštaju javne nastupe svoga omiljenog profesora.

Ugodno druženje u lijepim prostorijama povijesne zgrade zagrebačke vijećnice nije omela ni kiša, koja je čitav dan i čitavu večer uporno padala.

Izložba ostaje otvorena do 27. ožujka (radnim danom od 10 – 19 sati).