Paralelni  svjetovi i „polusvjetovi“

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Imali smo prilike često da čujemo sa „najviših“ mjesta kako nam je dosta dioba! Jednu vrstu dioba  novonadošla vlast je već donekle uspjela da „pomiri“, pa je tako „namiren“ broj nacionalnih Srba i onih koji su to po profesiji! Ostalo je još da se izvrši „lobotomija“ ovog ostatka, a one koji  ne budu šćeli pristati na ovu „bratsku“ ponudu, treba eutnazirati, ili kako slikovito i naaaarodu razumljivo reče mladočetnik (четник-почетник) iz Nikšića: „Sa njima ćemo kao sa Turcima!“ Ostalo je nejasno da li je mislio na „šetanje opanaka“  „jabani“ kao znak gostoprimstva ili na „главосеченије“  ili „усековање глава“ kako bi  kazali pripadnici SS (Svetosavske sekte)! Uglavnom prva varijanta je svakom moralnom čovjeku neprihvatljiva, jednako kao i ova druga, makar ne bez „nužne samoodbrane“!

U svoj toj  „Sodomi i Gomori“ rijetki su glasovi razuma ali su se zato, bibliji  „sporni“, silovatelji  đetića tako namnožili da  su „izuzeci“ postali pravilo koje se na kraju nagradi visokim crkovnim činom (Kača-Vendi i sl. klerikalni estradni umetnici), a bogomi i svjetovno privilegovanim pozicijama.

Zašto slobodno novinarstvo, liše časnih izuzetaka, koje proglašavaju i „desničarima“ ćuti? Doduše, nijesu svi „desničari“! Ovi ostali, svejedno je da li idu „desno“ ili „lijevo“  njih svakako očekuju medijski „hajduci“, novi tip drumskih razbojnika, koji u saradnji sa „nezavisnim sudstvom“ po logici „kadija te tuži-kadija ti sudi“ udare takav namet na „vilajet“ da se najveći broj sankckionisanih, umjesto žurnalistici sve više obrće praznom frižideru! No, i pored toga ima nekoliko novinara, dobro „utreniranih“ na „veliki post“, pa i dalje biju bitku potiv „vjetrenjača“ uz veliko poštovanje svijeta, ali i veliki bijes i gnušanje polusvijeta!

Ima jedna kuća koja u svom imenu sadrži atribuciju „javni“, a koja je za rijetke ostala dom (ako izuzmemo „Dom za vješanje“). Ta kuća je javni servis samo kada treba „izreketirati“ građane, da bi se finansijski pokrile ničim zaslužene privilegije nesposobnog  rukovodstva. Ima i jedna dama (Tanja Šuković) koja se hrabro suprotstavlja ovom bezumlju i lično bih  radije pristao da budem pod śečivom giljotine, nego njenog britkog i pravdoljubivog pera! Manje boli!

Jutros sam njen tekst na jednom  portalu komentarisao ovako:

„Bravo, Tanja! Umno, argumentovano, a nadasve gospodstveno! Malo ironije i sarkazma ne škodi tim polutanima! Ljekovito je! Situacija na Javnom servisu je takva da mi se i plače i smije i povraće, a kada se po Njegoševoj “smiješano najlakše se pije” to sve smuti ujedno, mislim da nema psihologa koji bi umio definisati te “emocije”! I ne “pije se lako”, smiješano, kako veli naš dobri Njego! Narod je odavno rekao: “dobrom prasetu je i najgora splačina slatka”.