Delegacije SUBNORA Crne Gore, UBNORA Kotora, Tivta, Herceg Novog i Budve u Podima obilježile osamdesetdrugu godinu pogibije harodnih heroja i prvoboraca Nikole Đurković, Sava Ilića, Stijepa Šarenca i Danila Šarenca

Delegacije SUBNORA Crne Gore, UBNORA Kotor, Tivta, Herceg Novog i Budve obilježile su osamdesetidrugu (82) godinu pogibije harodnih heroja i prvoboraca, članova rukovodstva KPJ za Boku, Nikole Đurković, Sava Ilića, Stijepa Šarenca i Danila Šarenca na mjestu pogibije u Podima kod Herceg Novog. Tom prilikom odata je počast poginulim borcma i civilnim žrtvama na spomeniku Bezmetković na Savini. Pripadnici delegacije i prisutni građani prošetali su potom do trga Nikole Đurković, gdje je odigrano sramno “krvavo kolo” fašističkih zavojevača i domaćih izdajnika, položili vijence i cvijeće i prigodnim besjedama podsjetili na heroje slavne oslobodilačke borbe.

Prisutnima se obratio predsjednik UBNORA Kotor Jovo M. Bećiri riječima:

Sastali smo se danas ovdje da odamo poštu i obilježimo 82. godišnjicu pogibije neustrašivih proletera, članova MK za Herceg Novi, rukovodilaca Orjenskog partizanskog bataljona, narodnih heroja Nikole Đurkovića i Sava Ilića i prvoboraca Daša Pavičića i Stijepa Šrenca.

Naime, početkom januara 1943. na Podima je zakazan sastanak Mjesnog Komiteta Herceg-Novi, na kome su 18. januara 1943. uveče otišli iz Risna Nikola Đurković, Stojan Soldatović, Savo Ilić i Dušan Malešević. Oni su se 19. naveče sastali sa Dašom Pavičiće, Stjepanom Šarencom, Lukom Matkovićem i Ilijom Kišićem u zaseoku Čela .

Sledećeg dana su ostali na Podima, a naveče su se razdvojili.

Članobvi MK ostali su na Podima do sjutradan da bi održali sastanak, razmotrili osnovne probleme  i postavili zadatke za budući rad, a ostali su otišli u Susćepan i neke druge zaseoke. No, sjutradan ujutro oko 9 sati bivaju članovi MK opkoljeni od  strane okupatorskih vojnika i domaćih izdajnika na osnovu podataka obavještajne službe ili jasnije rečeno na osnovu izvještaja domaćih špijuna.

U toku opkoljavanja jedan od članova MK ranio je jednog četnika u rame. Iskoristvši zabunu koja je nastala tom prilikom Pavičić, Šarenac i Ilić su iskočili iz kuće i počeli odstupati u pravcu jednog brežuljka, ali su dočekani vatrom sa svih strana  i tu je poginuo Danilo-Dašo Pavičić. Savo Ilic se vratio u kuću gdje se nalazio  Nikola Đurković, pružajući i dalje otpor. Stjepan Šarenac je pokušao da odstupi u pravcu Igala, ranjen u ruku, ali kad je došao kod Lombardića, jedna patrola ga je ubila.

Da bi savladali Ilića i Đurkovića Italijani su sa tvrđave Španjole opalili nekoliko topvskih granata od kojih je jedna pogodila kuću u kojoj su se nalazili. Savo Ilić bio je ranjen i da ne bi pao u ruke neprijatelja, raznio je sebe bombom. Tu pogibe i Nikola Đurković, pri pokušaju povlačenja, ali prije pogibije uništili su sva dokumenta.

Orjen i Nikola, Savo, Dašo i Stijepo ostali su zauvijek zajedno!

Pogiboše ovdje hrabrom smrću, nošeni plamenom ljubavu za slobodu i čast domovine, u borbi protiv stotinak okupatorskih vojnika, 50-ak četnika Grahovskog bataljona i 150-ak nacionalista Antikomunističkog bataljona Orjen  i svojom herojskom smrću ispsaše najsvetije stranice naše istorije .

Od 21. 01. 1943. nastala je svijetla i vječna legenda o životu i smrti četvorice hrabrih komunista.

Njihovom pogibijom partiji je zadan težak udarac.

Okupator je likovao, jer je bio ubijeđen  da je likvidirao i posljednju tvrđavu narodnooslobodilačkog pokreta u Boki.

Ovo je bio dragocjen trenutak za okupatore i njihove sluge jer im je poslije obrta na ostalim frontovima  bilo ponestalo snage i zamaha, a naročito im je bio dragocjen radi samog naroda Boke, koji se brzo opravljao od krize ustanka i sve više vjerovao u vlastite snage i antihitlrovsku koaliciju.

Poslije ove akcije okupator sa domaćim pomagačima započeo je nova hapšenja, suđenja, strijeljanja, likvidaciju preostalih komunista, vršili pretrese, postavljali zasjede, organizovali kaznene ekspedicije  i slično.

No sve ove preduzete mjere ostale su bezuspješne na terenu Herceg – Novog i Boke.

Narod je čuvao svoje ilegalce i s obzirom na povoljniju političku i vojnu situaciju,moral naroda je postojao sve veci i njegova saznanja  da se jedino borbom i žrtvama može doći do slobode i ljepe budućnosti.

Ne smijemo postiđeti ove sinove i šćeri. Njihov primjer će vječno opominjati na to kolika je cijena slobode i nadahnjivati naš narod  voljom da je čuva kao zenicu oka.

Veličanstvena je  borba naroda ovog kraja, njegova patriotska svijest, veliki broj žrtava i doprinos ukupnoj borbi svih jugoslovenskih naroda za njegovo oslobođenje od okupatora i stvaranje ljepšeg i pravednijeg društvenog sistema.

Crna Gora je, kao učesnik u Drugom svjetskom ratu, bila dio koalicije koja je izvojevala pobjedu nad fašizmom i ostala antifašistitička zemlja .

Antifašizam je njena vodilja ka svojim evroatalantskim integracijama, po čemu je poznata i priznata u svijetu.

Nikola, Savo, Dašo, Stijepo i mnogi drugi poginuli ugradili su svoje živote u temelje Crne Gore.

Oni su u njihovo vrijeme  znali kamo danas i kamo sjutra.

Današnjoj Crnoj Gori narušen je  ugled na unutrašnjem i spoljnom planu i  posljedica je urušenog sistema, nepromišljenog, neodgovornog i nestručnog djelovanja vlasti.

Ko je na vlasti odgovoran je da brine o državi, narodu, miru i slobodi i tek kasnije o sebi.

U Crnoj Gori očito je drugačije. Istaknuti pojedinci i institucije brinu prvo o svojim ličnim  partijskim interesima po dubini i širini, o državi narodu sve manje i manje.

“Zato SUBNORA Crne Gore traži od političara koji su na čelu države i institucija, da hitno ispune zahtjeve studenata, da partijske i lične interese ostave po strani, da prihvate odgovornost za zločine na Cetinju, podnesu ostavke i stvore uslove za povratak građanskog mira i sigurnosti, kako na Cetinju, tako i u čitavoj Crnoj Gori”, jer mi nemamo kamo odavde danas a kamo li sjutra.

Hrabri junaci, Neka vam je vječna hvala i slava

Da je vječna Crna Gora, poručio je na kraju predsjednik  UBORA Kotor Jovo M. Bećir.