Dogovor u Podgorici je kombinatorika ,,srpskog sveta“

Nažalost, predsjednik Milatović, koji nikad nije uživao iskreno povjerenje crnogorskih suverenista, sada je pokazao da je distanca, koja je među njima postojala prema njemu, više nego opravdana. Nakon odluke o vlasti u Podgorici, naravno, ni on ne može tvrditi da je iskreno proevropski orijentisan, nego je do grla u obavezama prema Mandićevom pokrovitelju, čija „nevidljiva ruka“ stoji iza ove kombinacije. Pomalo je paradoksalno, ali je očito da se autoritarni režim u Beogradu i sad, kad im se uspostavila snažna socijalna dinamika na „domaćem terenu“, stiže baviti kombinatorikom „srpskog sveta“ – komentariše za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Đenero koalicioni dogovor vlasti u Podgorici. Ističe da se zatvaranjem tri poglavlja na putu ka EU pokušala poslati optimistična poruka političkom tijelu u Crnoj Gori, kao i u regiji, ali se Andrija Mandić potrudio da tu poruku cinično ismije.

POBJEDA: Da li smatrate da je pregovarački proces, dok god je u crnogorskoj vladi bivši Demokratski front, blokiran? Da li mi uopšte možemo da napredujemo ka EU sa ovakvim političkim konstituentima u Vladi?

ĐENERO: Nadam se da niko u Crnoj Gori nije zaboravio da su ovi isti akteri iz DF-a, Mandić i Knežević, 2016. godine, kao jataci SVR-a, učestvovali u državnom udaru, ne bi li spriječili pristupanje Crne Gore evroatlantskim strukturama. Čuda se događaju, ali ne takva da bi neko ko je prije osam godina učestvovao u ruskom i velikosrpskom državnom udaru, kako bi spriječio povezivanje Crne Gore s evropskim strukturama, danas bio spreman „nositi opozicione poslanike na leđima, kako bi osigurao evropeizaciju Crne Gore“, kao što to sada tvrdi nosilac kontrolne vlasti u Crnoj Gori, ovlaštenik Beograda za tu kontrolu, Andrija Mandić.

Iako su djelovi evropskih struktura naivno povjerovali u to da Spajić i Milatović stvarno advokatišu evropeizaciju Crne Gore, vrlo je brzo postalo očito da je na djelu primitivna igra „dobrog i lošeg policajca“ unutar vladajuće koalicije. Isto tako, nakon pristupanja koaliciji s ,,mandićevcima“ u Podgorici, naivno povjerenje u to da bi Jakov Milatović mogao biti iskreniji „evropejac“ od dvoličnog Spajića naglo je izblijedilo. U Briselu znaju da je, prilikom dobijanja IBAR-a, premijeru Spajiću bilo postavljeno ozbiljno pitanje – hoće li doći do usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, što je ovaj negirao.

Naravno, idući dan je ta rezolucija izglasana, na Mandićevu inicijativu, ali i glasovima Spajićevog PES-a. Ista se situacija ponovila i dan nakon zatvaranja tri pretpristupna poglavlja, kada je Mandić uz pomoć Ustavnog odbora izveo ustavni udar protiv Ustavnog suda. To više ne može biti slučajno i to je ponašanje zbog kojeg će crnogorska administracija potpuno izgubiti ionako „tanko“ povjerenje evropskih institucija.

Zatvaranjem tri poglavlja pokušala se poslati optimistična poruka političkom tijelu u Crnoj Gori, kao i u regiji, ali se Mandić potrudio da tu poruku cinično ismije. Povjerenje se relativno teško stiče, crnogorskim vlastima je bilo poklonjeno, jer je Evropskoj uniji bila potrebna neka priča o uspjehu politike proširenja. Međutim, prokockano povjerenje više se ne vraća tek tako. To će, nažalost, bitno otežati posao onima u Crnoj Gori, koji bi, možda, nakon idućih parlamentarnih izbora ili nakon rekompozicije političkih snaga u zemlji, pokušali Crnu Goru vratiti iskrenom posvećenom dijalogu o proširenju.

POBJEDA: Problem nije samo bivši Demokratski front. Demokrate povlače poteze koji negativno utiču na zvanični Zagreb, od komentara o vlasništvu nad školskim brodom ,,Jadran“, preko ploče u Morinju, do imena kotorskog bazena… Kako vidite izlaz iz ove situacije?

ĐENERO: Iz perspektive Zagreba se ne vidi razlika između izvornog DF-a i Bečićevih „demokrata“, nego se doživljavaju kao dio jedinstvenoga, velikosrpskog i proruskog bloka. Uostalom, u odnosima Zagreba i Podgorice prvo je zaiskrilo zbog ponašanja ministra Krapovića, kada je hrvatski potpredsjednik Vlade i ministar odbrane Ivan Anušić, nakon Krapovićevih izjava o ploči u Morinju i o vlasništvu nad školskim brodom ,,Jadran“, odbio da se sastane s njim, na margini svoje posjete Hrvatima u Boki. Nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, Hrvatska se nije odlučila na blokadu pristupnog procesa Crne Gore, nego lično sankcionisanje šefova velikosrpskih i proruskih parlamentarnih frakcija, koje čine vladajuću većinu – dakle Alekse Bečića „ravnopravno“ s Mandićem i Kneževićem.

Jedini zdravi izlaz iz ove blokade za Crnu Goru je rekompozicija vladajuće koalicije, isključivanje velikosrpskih i proruskih opcija iz vladajuće većine i oslanjanje Vlade na podršku suverenističkih proevropskih stranaka. U takvoj vladi, sasvim sigurno, ni Hrvatska građanska inicijativa, koja uživa veliko poštovanje službenog Zagreba, zbog svog konstitucionalnog patriotizma prema Crnoj Gori, ne bi se dvoumila o ulasku u vladajuću koaliciju.

POBJEDA: Kako komentarišete odluku crnogorskog predsjednika da, i pored užasnih optužbi koje su razmijenili, lokalnu vlast u Podgorici dogovori sa PES-om, Demokratama i bivšim DF-om, a pregovarao je sa suverenistima. Mislite li da je Vučić umiješao svoje prste u ove dogovore?

ĐENERO: Odmah nakon što sam pokušao biti optimističan, „poklopili“ ste me pitanjem koje nije iz sfere optimizma, nego realnih odnosa. Nažalost, predsjednik Milatović, koji nikad nije uživao iskreno povjerenje crnogorskih suverenista, sada je pokazao da je distanca, koja je među njima postojala prema njemu, više nego opravdana. Nakon ove odluke, naravno, on ne može tvrditi da je iskreno proevropski orijentisan, nego je do grla u obavezama prema Mandićevom pokrovitelju, čija „nevidljiva ruka“ stoji iza ove kombinacije. Pomalo je paradoksalno, ali je očito da se autoritarni režim u Beogradu i sad, kad im se uspostavila snažna socijalna dinamika na „domaćem terenu“, stiže baviti kombinatorikom „srpskog sveta“ – zaključuje Đenero.