Mi, crnogorski rodoljubi – ne pristajemo da nam Andrija Mandić iz Srbije uvozi i u Crnu Goru uvodi zastavu trobojku MAHMUDOVKU, koja je doslovice temeljni simbol, iliti oličenje vazalnoga statusa porobljene, Stambolu podaničke Srbije, po kojoj su Turci 500 godinah, na sve moguće načine – jahali njegove Srbalje i, iz generacije u generaciju – redovito, tokom preko 180.000 (slovima: sto osamdeset tisuća) noći, i isto toliko dana – je*ali njegove Srbijanke!
Piše:
Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ
seljak iz Građanah
Dosta sam bio fin.
Da, da – dobro ste pročitali, čak i ja sam u svojim iskazima počesto blag.
Crna Gora je klerofašistička, anarhična država u kojoj su sve vrijednosti bestragane, i koju srbočetnici, alias prokletosavci – nepovratno vode u bezdan propasti.
Protivuzakonite i nečasne ”zasluge” pojedinih političara (i javnih ”stručnjaka” drugih sorti), nepočinstva nekih partija, zastidne društvene pojave, ka’ i zbiljski fašizam ”oslobodioca” na vlasti i njihovu Prokletosavsku sektu – trebamo zvati pravim imenima-nazivalima, tj. za takve moramo rabiti jedino primjerene (im) riječi.
Spomenuto podrazumijeva da smo spram samijeh sebe naredni biti ogoljeno iskreni – a spram onih koji zaslužuju objektivnu kritiku nemilosrdno oštri.
Za ozgor navedeno:
očite, nepobitne činjenice važe – ali se i dobro punane mošnje traže.
”Rukavice” po domova, automobila, aktovki i špagova nije čojski držati, a na ruke se nipošto ne smiju metati.
Ulažem u ”čašćavanje” Andrije Mandića spram njegovijeh zasluga i izdajničkoga mu pedigrea.
Kako ga (Andriju) nije stid da śedi đe śedi?!
Pośedujući dvojno državljanstvo, on onakav svojim izdajničko-podaničkim prknom protivuzakonito šporka predśednički stolovač Skupštine Crne Gore.
Kako taj primitivni hohštapler i bahata hulja, ka’ četnički (čitajte: fašistički) vojvoda pljanih koljača – ima obraza da iđe išta javno lane?!
Mandić je, pak, povrh svega:
- podlim fakinima – stručno nesposobnim, tj. neznavenim i nepismenim, ali svakojakom fukarluku, foliranju, lažavinama i nesojluku itekako sposobnim srpskim prevrtljivcima, gadovima i poganima Spajiću i Milatoviću (ovaj potonji mora imati psihijatrijsku dijagnozu);
- podlim pajacima – Bečiću četničiću i Abazoviću kokotiću;
- podobnim mu (Andriji) fašistima, grobolupežinama, prokletosavcima i anticrnogorcima, ukratko – Nikogovićima,
zaprijetio da ga ka’ fašistu moraju izabrati za predśednika Skupštine prve antifašističke države u Evropi.
Kako taj šljam uopšte ima obraza biti javna ličnost, kad su mu crnogorski rodoljubi (1919.) stukli prađedovoga brata IZDAJNIKA, a crnogorski antifašisti (1947.) stukli đedovoga brata IZDAJNIKA – prethodno osuđenoga ratnoga zločinca?!
Može li sramnijega i sramotnijega familijarnoga pedigrea biti od izdajničkoga pedigrea Andrije Mandića?!
Zarad toga je Andrija tako bona ličnost, toliko osvetoljubiv insan i ogavni mrzitelj svega Crnogorskoga.
U narodu se veli:
Đe su u famelju dva zla – tu će bit’ i trećega.
Eto im ga – Andrija.
Kako Mandić, i kad je sam samcijat – ima skoposti samoga sebe u zrcalo i na tren pogledati, a da od viška nepodnošljivosti ugledane sopstvene njuške izdajničkoga soja – jednomašice ne obali oči nizdol, zagleda se u vrh svojih crevalja, tačnije – srbijanskih opanaka, i zapita ih:
Kudijen ću ovakvoga ubogoga pedigrea s vama šporkima hoditi, opanci moji usvojeni?!
Ali, fašistički vojvoda sve može što mogu samo teški odljudi.
No, (i) za to se veli: srbska posla.
Ovi put ću sve drugo staviti na stranu – poput njegovoga nesojskoga lajanja, iliti iskompleksiranoga lainjanja po Cetinju – Cetinjanima/Cetinjankama (etc.).
Dotaknuću se Mandićevoga protivuzakonitoga skidanja sa zida Skupštine Crne Gore oficijelne državne zastave: CRVENE LJEPOTICE.
Pazite tu uličarsku bahatost i drskost negdanjega kampera sa ulice, te ober fukare!
Da su mu preci stotinama godina ginuli pod njom (još od dukljanskoga kraljevstva crvenom – znači, 950-ak godina starom) – gleda’ bi je i čuva’ ka’ najveću svetinju!
Ali – nijesu!
Njegovi su stoku čuvali – protivu vukova praćke za pasove držali – vrijeme opankošetačke okupacija Crne Gore čekali, da bi tuđe puške put Domovine i mrskoga Cetinja obrtali.
Andrija i njegova famelja je bez ośećaja pripadnosti jedinoj Domovini i utemeljenoga nacionalnoga identiteta.
No, to je njegov problem.
Ali, kad se protivuustavno skine i skrajne CRVENA LJEPOTICA, oficijelna, državna zastava Crne Gore – to već postaje problem svih Crnogoraca-rodoljuba.
To bi ponajviše morao biti problem poslanika u opozicionim klupama, tj. njihova zvanična, službena dužnost (zato smo ih izabrali), ali i moralna, patriotska obaveza – da na svakoji mogući način spriječe (i) taj dio bezakonja aktualne fašističke vlasti.
Kad im već niđe ništa zakonsko i čojsko sa tom bigarom (kučkom) i bugarom (prascom) od Andrije Mandića ne pomaže:
Đe su im mošnje da ga na onu rabotu nabiju?!
Đe im je da ga pljunu?!
Đe im je da ga po glibavija obraza zalijepe?!
Đe im je skopost, jer im/nam je od te vucibatine mutna i otrovna voda došla do i preko poda, a penje se put i preko nacionalnoga šljemena – da mu javno u Skupštini kažu, da je po svojem grobolupežinastom i inom karakteru, i prije svega ka’ funkcioner koji je dužan poštovati postojeći Ustav i zakone – za njih i sve crnogorske rodoljube (primjenom abecednoga reda slijedi najkraći mogući spisak strogo probranih, ali itekako prikladnih epiteta namijenjenih Andriji):
Bagra, Bandit, Bitanga, Džukela, Fukara, Funjara, Ništaroba, Ološ, Pogan, Skot, Smeće, Splačina, Vucibatina, …
Misle li da se bilo što postiže kad se toj ološi onako u ”rukavicama” kaže nešto, bajagi: ”uslovljavajuće”, ”zahtijevajuće” ili, čoče – ”prijeteće”?!
Tu džukelu to ne dotiče.
On opošljava svoju rabotu i boli ga oni srbijanski opanak za to opoziciono mlako, bljutavo i u DPS-ovskom stilu – pičkasto palamuđenje.
”Crnogorskim” pizdama u opoziciji, taj isti Andrija (i njegove Posrbice) pokaza’ je kako se to radi.
Primjerice radi:
- štrajkova’ je glađu (iako nekizi vele da mu je tadijer polupotajno doturana đekoja topla koljenica i ‘ladni burek – on je na svoj srbski folirantski način a la klovn, za pučinu – ipak štrajkova’);
- kampovali su pod ga(j)nc iliti trinko novim šatorima na džadu, tj. konačili su na asfaltu;
- uglas su skandirajući malo kokodakali, malo njakali: ”Milo, lopove!” (ovim današnjim opozicionim pičkama i ne nampada da beknu: ”Mandiću, fašisto!”, ili: ”Mandiću, Vučićev šupku!”);
- u Skupštini porazbijaše službene laptop-ove (to na divljački, neodgojen način učinje Milanče Karleušić, kojemu đed Milan-partizan ”pogibe” tokom WW II oslobađajući Karlovac; doduše to što je laga’ (Hrvati ga u lažavini ufatiše) ide u opus: srbska (lažava) posla;
- etc.
No, Posrbice tijem oposliše svoju zastidnu izdajničko-podaničku rabotu.
Namjesto da taj bandit, prvostepeno osuđeni terorist u pokušaju državnoga udara, s mogućim krvavim scenarijem (smrtnim ishodom), u prdekanu prdi – on po Crnoj Gori i njezinim državnim simbolima piša, protivu Crnogoracah uvrjedljivo laje, … i, može mu bit’ – opozicionim pičketinama maže turin goveđim balegama, i u usta nabija bravlje brabonjke.
Pošto vam DPS-ovci nije bastalo tu fukaru u Spuž zapatati – sad se navadite balege i brabonjke svakodnevno proždirati (da vi dobro učini).
____________________
Mimogred:
Andraku,
- džaba su ti unazad 10-15 godina onizi kojizi brinu o tvojemu imidžu, negdanju frizuru ”na juriš” poviše čela obrnuli niz čelo i, ka’ brava, ostrigli na kratke šiške – bio si i ostanuo balvan;
- džaba ti je kosa posijeđela – šarma nemaš više no nilski konj (doduše, karakter ti je taman podoban nilskomu konju);
- džaba si, da bi neke jade intelektualno izgleda’, nabio cvikere iliti očajle – ti si, liše toga što si teški anticrnogorski skot, ostanuo (čast gospodi pravijema čobanima) običan čoban iz IZDAJNIČKE famelje – i imaš neodoljivo tipičnu ruralnu njušku.
____________________
O koncu:
Mi, crnogorski rodoljubi – ne pristajemo da nam Andrija Mandić iz Srbije uvozi i u Crnu Goru uvodi zastavu trobojku MAHMUDOVKU, koja je doslovice temeljni simbol, iliti oličenje vazalnoga statusa porobljene, Stambolu podaničke Srbije, po kojoj su Turci 500 godinah, na sve moguće načine – jahali njegove Srbalje i, iz generacije u generaciju – redovito, tokom preko 180.000 (slovima: sto osamdeset tisuća) noći, i isto toliko dana – jebali njegove Srbijanke!
SRAMNA I SRAMOTNA ZASTAVA, PONIŽAVAJUĆE POVJESNICE I OPANKOŠETAČKE TRADICIJE – SLOBODARSKOJ I VELIČANSTVENO OSOBENOJ CRNOJ GORI NE PRIPADA !!!
aktuelno
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].