Kuda ide Crna Gora?

Piše: Goran Sekulović

Kuda ide Crna Gora? Ovo pitanje lebdi u vazduhu ne samo od 30. avgusta 2020.g., već i od mnogo ranije. Odmah neđe poslije samourušenja komunizma napisao sam jedan osvrt na temu političkog života postsocijalizma. Dao sam mu naslov ‘’Kako vjerovati avanturi(sti)’’. U podnaslovu je stajalo: ‘’Demokratija podrazumijeva konsenzus. No, kako ga ostvariti, kad mnoge partije to nijesu u stanju učiniti ni u sopstvenim reedovima, a kamoli u nekim širim grupacijama sa svojim (ne)istomišljenicima.’’ I evo smo danas, poslije punih trideset godina, na istim ‘’talasnim dužinama’’. I još se čini da idemo ‘’vama u susret’’, što podrazumijeva nova zla, konflikte, sukobe, ratove… Đe je sve počelo loše po Crnu Goru ili zašto je nešto ‘’trulo u državi Danskoj’’?

Kad se čita Lalićeva ‘’Ratna sreća’’ nevjerovatna je sličnost između vremena uoči pada vlasti knjaza i kralja Nikole s jedne i vlasti DPS-a s druge strane. Pogledajte samo frapantnu podudarnost između tzv. ’’bombaške’’ afere i drugih pokušaja svrgavanja s vlasti Nikole i pokušaja državnog udara 2016.g. i eliminacije s vlasti Mila Đukanovića, čak i fizičke, o čemu je praktično govorio tada i Aleksandar Vučić. Mada, što se tiče Đukanovića, ‘’lov’’ je već bio počeo sa sloganom DF-a ‘’MI ILI ON’’, što je bio, kako sam tada pisao, suštinski i objektivno gledajući, otvoreni poziv i tender za njegov i fizički uklon. I vlast Nikole I i Đukanovića je bila uspješna u međunarodnim poslovima (dokaz za to je da ni jedan od spoljnopolitičkih prioriteta i rezultata vlasti DPS-a ‘’oslobodioci’’ nijesu i ne mogu, bar za sada, da revidiraju i promijene), ali je u unutrašnjim sferama društva bila katastrofalna u tolikoj mjeri da ‘’oslobodioci’’ samo nastavljaju ono što je DPS vlast ‘’ostvarila’’, čak poneđe i sa istim kadrovima!

Doduše, ono u čemu je DPS najgore radila, i nije sama ‘’proizvela’’, tj. nastavila je na goloj ledini svojih komunističkih prethodnika i dalje da ništa ne radi i da tako stvara izuzetno pogodno tlo za u krajnjem i nestanak Crne Gore. Na stranu ono što je američki ambasador Mur rekao da korupcija, kriminal i alavost mnogih u vrhu vlasti DPS-a prijeti uništenju resursa ove zemlje a time i gubljenju njene nezavisnosti i životne samostalnosti i samoodrživosti. Ovđe sada mislim na to da je izgubljen ogroman potencijal za izgradnju Crne Gore kao modernog društva, a to znači kao crnogorske nacionalne države. Jer, sve moderne države su nacionalne države ili to nastoje da postanu. U postsocijalističkoj Crnoj Gori čak se stiglo i ispod nivoa socijalističke Crne Gore. U Ustavu nezavisne Crne Gore izbačen je stav iz preambule Ustava socijalističke Republike Crne Gore da crnogorski narod ima istorijsko pravo na postojanje svoje sopstvene države. Modernost i nacionalnost nijesu nikako u protivrječnom i neprijateljskom odnosu kada je u pitanju izgradnja države i demokratskog društva. Naprotiv! Postoji generička veza između nacionalne države i poliarhije (ustavne demokratije). Nacionalna država  osnovna je forma ovoga modernizacijskog procesa. To je onaj tip države koji su iznjedrile dvije velike političke revolucije, Francuska i Američka, i koja počiva na vrijednostima zrelog političkog prosvjetiteljstva.

Dolazimo do onog pitanja s početka ovog teksta kako je i kada loše krenulo u razvoju naše zemlje i naslova onog mog davnašnjeg osvrta. Naime, i do dana današnjeg u Crnoj Gori ne postoji preovlađujuća svijest o značaju izgradnje moderne nacionalne crnogorske države – građanske i pravne, demokratske, socijalne i javne, naravno, to se podrazumijeva! – ne samo za Crnogorce kao većinski narod-naciju (barem valjda još uvijek), već i za sve druge nacionalne zajednice, odnosno za sve građane ove zemlje. Obično se kaže da smo građanska država (to je ubilježeno i u Ustavu i kao takva smo jedina na prostoru ne samo Jugoistočne Evrope već rijetka i na cijelom svijetu), a u praksi i u životu vidimo da nijesmo ni građanska ni pravna ni moderna – što bi podrazumijevalo i nacionalnu dimenziju, u Crnoj Gori crnogorsku, logično, kao istorijsku, kulturnu, političku i civilizacijsku osnovu za prosperitet svih nacionalnih zajednica i društva i zemlje u cjelini. U stvarnosti se sve više pretvaramo u dio ‘’srpskog sveta’’ a to samo i jedno može značiti da Crna Gora postaje sve više srpska nacionakna država sa mogučim ali vidimo i stvarnim ‘’privjescima’’ još nekih nacionalnih supstrata (Bošnjačka partija je ušla u Vladu sa grupacijom vojvode Mandića iako je islamska vjera za njih ‘’lažna’’!), a sve pod plaštom izgradnje tzv. ‘’građanske države’’, pojma koji kao oče naš u Ustavu omogućuje klerofašistima da je pretvaraju u svoj feud i posjed. Kad se takvom jednom provizoriju, ali i vrlo detaljno iscrtanom scenariju koji se realno ostvaruje, dodamo jednu krajnje neodgovornu izvršnu vlast, skupu do beskraja i neprimjerenu ovoj državi i ovom društvu (postoji čak i ministarstvo za gas, iako gasa nemamo!?), na čelu sa avanturistom koji poput njegovog idola Vučića crta na tabli ‘’boljitak’’ grđanima i obećava  sjajnu budućnost koja samo što nije počela, kako kaže za nekih desetak godina! – onda dobijamo jednu vrlo  lošu sliku i perspektivu svega onoga što nas čeka u katastrofalno stvarnoj i realnoj, zbiljskoj i jedino kao takvoj mogućoj budućnosti ako se nastavi ovim tempom, ‘’kvalitetom’’ i sadržajem političko-državnog života.

Umjesto da Vlada bude samo onaj podsticajni, sigurnosni i zaštitnički okvir i ram u kome će se omogućiti da građani kvalitetno i ravnopravno, slobodno i sa jednakim šansama ostvaruju svoje potencijale i kreacije za svoj vlastiti i dobrobit cijelog društva, ona postaje glavni (re)distributivni centar raspodjele bogatstva. U tolikoj mjeri da premijer obećava da će uvesti i državni ‘’Glovo’’, naime, javno preduzeće koje će građanima po nižim cijenama donositi robu i hranu u kućama i stanovima! Problem Crne Gore je proizvodnja, stvaranje viška, profita, zarade, odnosno njen manjak i manjak pravih proizvodnih investicija. Na mjestu svega toga imamo populizam premijera i PES-a o povećanju nerealno stvorenih plata što sve prati povećanje cijena koje su čak veće nego i u najrazvijenijim zemljama zapadne Evrope!?, imamo špekulantska i prevarantska nadmudrivanja i nadgornjavanja. Naravno, premijerov očigledni i tako lako prepoznatljivi populizam, uvezen od Vučića iz Srbije, ima dovoljnu osnovu u javnosti da traje. Jer, ne zaboravimo, ovdje vlada uvjerenje još od komunizma, a na tradicijama kolektivizma i vjekovnog siromaštva i niskog kulturnog i preduzetničkog  stupnja, da neko, država, stranka ili vođa, bilo ko, nešto daje i da može dati i da se tako i daje i na taj način živi! Takav je i čitav društveni sistem, školski na svim stupnjevima, a sve to prati nezrela i nekritička svijest u kulturi i nauci. Kada nam je takva ekonomija, podanička, štetočinska i lupeška, mora biti onda isto takva i politika i država u cjelini. To je bogom dan teren za šićardžije svih vrsta. A takav premijer odgovara stratezima ‘’srpskog sveta’’ i vojvodi Mandiću koji izvanredno završava i radi svoj posao, krajnje metodično i etapno. Poput Mesića u odnosu na SFRJ, tako će i on moći reći na kraju da je završio svoj posao – samo što će on Crnu Goru utopiti u veću srpsku državu ako bude moguće ostvariti taj maksimalistički cilj, a ako ne, po scenariju B varijante, moguće je napraviti i neke ustupke, prije svega Bošnjacima, pa i na teritoriji cijelog Sandžaka te buduće države ‘’srpskog sveta’’.

Sve u svemu, Crna Gora će u krajnjem ili biti moderno društvo i država ili će (p)ostati suprotno od toga rizično i konfliktno društvo, dakle, u stasusu kvo, tj. moraće u daljim procesima neizvjesnosti i nesigurnosti tražiti ponovo svoj vlastiti lik kao što je to bilo i tokom Drugog svjetskog rata. No, osim geopolitičkih prilika koje će biti ovakve ili onakve i na što mi ovđe teško možemo da utičemo u većem stepenu, ostaje pitanje kako ćemo se ponašati unutar same Crne Gore. Da bi bili moderna država mi moramo biti crnogorska nacionalna država, što podrazumijeva svakako i njenu prirodnu građansku, pravnu i demokratsku dimenziju kao conditio sine kva non njenog golog opstanka kao jedinstvene teritorije sa centralnom suverenom demokratskom vlašću. U suprotnom, što se već dešava, bićemo sve više kolonija ‘’srposkog sveta’’ odnosno na putu da postanemo druga nacionalna srpska država a time nepotrebna i nepostojeća kao nezavisni i samostalni, međunarodno prepoznatljiv nacionalni i državni subjektivitet. Samo su ta dva puta. Nema ‘’trećeg’’ odnosno nema ‘’građanske države’’ u ovom smislu kako se to misli da se mislilo kad se upravo to zapisalo u Ustavu i ‘’sprovodilo’’ i ‘’sprovodi’’ u praksi. ‘’Građansko’’ danas u Crnoj Gori samo služi za eliminisanje i potpuno potiskivanje Crnogoraca i crnogorskog nacionalnog osjećanja. Sve nacionalne zajednice u Crnoj Gori sprovode svoje nacionalne programe, što je prirodno, osim crnogorske nacionalne zajednice koja i ne postoji, sa planom klerofašista velikosrpskog usmjerenja i opredjeljenja da se ‘’likvidiraju’’ i što je potpunije moguće asimiluju naprije upravo Crnogorci kao prirodni stožer nezavisne Crne Gore i objektivno najveća prepreka i brana za ostvarenje ‘’srpskog sveta’’ i utapanje Crne Gore u njega. ‘’Građanski’’, odnosno ‘’treći’’, ‘’pravi’’ put, kao i ovaj ‘’srpskog sveta’’ su putevi nestanka Crne Gore u dugoročnom smislu. Samo ovaj prvi put, put izgradnje moderne crnogorske nacionalne države kao skladnog i harmoničnog rama za suživot i međusobni demokratski dijalog, bez hegemonije i minorizovanja bilo koga, civilizacijski i istorijski je garant njenog opstanka i prosperiteta svih nacionalnih zajednica i svih građana.