Patak Dačo i ostale priče

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Jedan moj dragi prijetelj je imao naviku kazati, još u toku uvođenja višepartizma, pa i kasnije, da se nalazimo u „pretpolitičkom“ stanju! Od tada do danas se, izgleda nalazimo u stanju „hibernacije“, jer i danas nakon više od 30 godina živimo u skladu sa istom „matricom“! I svi se bavimo politikom od jedne simpatične starice iz komšiluka, do mjesne zajednice i samog državnog nivoa! U običnoj kafanskoj priči u nekom „lozovom“ stanju zadnji marginalac će kazati: „Da sam ja premijer…“ i kako se već našao u toj ulozi, sa pozicije „premijera“ dijeli „lekcije“ od lokalnog do globalnog nivoa! To me podsjeti na jednu „konferenciju“ par baba i đedova iz jedne crnogorske „vukojebine“, prilikom upada Rusa u Čehoslovačku, koji su tom prilikom postavili „ultimatim“ Rusiji, ako za 24 sata ne povuče svoje trupe, oni će ponovo sazvati „konferenciju“! Jan Palach „pada“ u sjenku, u odnosu na ovu „ozbiljnu“ prijetnju ruskoj vojnoj sili!

Sve više sam uvjeren da ćemo biti srećna zemlja onda kada naša đeca iz osnovnih škola ne budu klečala po podovima crkva u „metanijskom“ zanosu, kada đeca u vrtiću ne budu znala ko su Vučić, Brnabićka, Mandić, Milatović, Spajić, Bečić i kada počnu prepoznavati Daču Patka, Paju Patka, Šilju, Miki Mausa, Velikog Štrumfa i slične, po malo zaboravljene, velikane na globalnoj sceni!

Bićemo, ne srećni, ali normalniji kada vodeći političari ne budu govorili u kategorijama: „Nećemo nikada sa…“ tom i tom partijom! Mogu razumjeti kada to kažu Mandić, Knežević, Slavenko „Rozi“ i njihove lobotomirane pristalice, da neće nikada sa DPS-om, jer mu je ta stranka, kao jako bitna u ostvarivanju suverenosti i pristupanju NATO paktu (protiv čega je bio ne mali broj bivših i sadašnjih suverenista) kao najbrojnija suverenistička partija, ključna prepreka ostvarenju ideje tzv Srpskog sveta iliti velike Srbije! Ne mogu razumjeti da isto to kažu oni koji se zaklinju u građanski karatkter Crne Gore, da time poništavaju sto i kusur hiljada konkretnih građana Crne Gore, sa kojima „nikad neće“! Ni ja neću sa onima koji rade na rušenju ove države! Da nas u jedan lonac skuvaju supe bi nam se razdvojile! Makar deset cenata!

Umjesto da se radi na okupljanju svih realnih snaga koje ovu državu doživljavaju kao svoju, mi „nećemo nikada…“! Nijesam „fan“ Mila Đukanovića, ali poštujem što je imao snage da se izdigne iznad zabluda 1990. i da evoluira do onoga ko će biti ključna ličnost obnove crnogorske državnosti i prijema u NATO savez! Ovo drugo nije pomoglo puno, kada je u pitanju korišćenje vojnog helikoptera članice NATO saveza za „uhelikopteričenje“ Joanikija I Nedostojnog (Jovana Mićovića) u Cetinjskom manstiru uz prisustvo dugih cijevi, kako policijskih tako i kriminalnih i paramilitarnih organizacija iz Crne Gore i okruženja! Članstvo u NATO-u nam nije pomoglo ni kada je Porfirije-Prle Perić sa vojno-jurišnim helikopterom „Gazela“ Vojske Srbije, sa kompletnom vojnom „opremom“ sletio u kamp za obuku specijalaca i antiterorističkih jedinica Crne Gore, narušivši pritom vazdušni prostor NATO-članice, da bi dobili, zaslugom „Brata Abaza“ i saradnika, kompletno crnogorsko sakralno nasljeđe i pripadajuću crnogorsku teritoriju!

Ove „patriote“ su razbucale gotovo svaku crnogorsku instituciju, etnički očistili medijsku scenu, i kako je to očekivano, ostavili patriotsku „šaku jada“ da se, po logici „dršte lopova“ kolju između sebe ko je izdajnik! Tako nam i treba!

U redu, kako je „religija opijum za narod“ tako su i politička i druge po partijskoj liniji dobijene funkcij „opijum“ za njene nosioce! I to se grčevito brani!

Zahvaljujem se prijateljima „svih boja“ i „uvjerenja“ što su svojim angažmanom potvrdili staru izreku: „Ako nemaš krvnika, majka ti ga je rodila!“
To se da razumjeti, ali ne i opravdati!