Piše: Željko Rutović
Smrt jednog glumca, smrt je jednog svijeta koji se više nikada ne može vratiti, niti nadoknaditi. Tražićemo taj svijet, osjećati njegovu prazninu i emociju, imaginativnost i magiju i ići za njim tamo do sjećanja u kome se vječno nastanio. A sjećanje široko, baš kao i svijet, priziva dane, godine i vremena u kome je glumac darivao sebe ovom svijetu. A dati sebe umjetničkom svijetu, znači postati njegov neraskidivi, prirodni dio, znači postati licem i bićem građaninom svijeta duha koji ne umire, već u novim oblicima sjećanja trajno živi.
Da, smrt, ta istina nad istinama, veliki je gubitak, velika praznina i veliko sjećanje na crnogorsku glumicu, damu, prijatelja,druga, koleginicu i Čovjeka, Ratku Mugošu. Ratka, to vedro lice dobrog i lijepog dana, ta izvorna čistota dječje duše, ta plemenitost koja svijetu daje nadu boljeg mjesta, zadužila i zaslužila je svojom etikom, svojom ljudskosću i svojim glumačkim poetosom naše kolektivno i institucionalno sjećanje. Imati glumicu i čovjeka Ratku Mugošu u sjećanju, znači imati privilegiju duha kojom nas je, i na zivotnoj i na glumačkoj sceni, nesebično darivala. Darovi, kao iz majčinog krila. Za svakog i uvijek. Bez rezerve. Sve sa patinom gospodstva, čiju auru nosaše na svoj svojstven i dostojanstven način. Znaju to njene kolege, prijatelji i sugrađani. Zna to njena publika. Zna to Podgorica. Znaju to brojne generacije edukovane na njenom autentičnom glumačkom nervu, čiji je titraj krasio urbano lice Podgorice. Znamo i pamtimo to svi mi koji jesmo bili dio privilegije njenog društva i njene blagosti koja jeste izraz posebnih ljudi posebnog duha i posebnih vrlina.
Kako to i jeste u glumačkoj vokaciji, Gradsko pozorište Podgorice bijaše Ratkina kuća, za koju je dala najbolji dio sebe. Svoj dar, talenat, znanje, šarm, posvećenost i iskrenost. Može li se više ? I sve to tiho, svakodnevno i nenametljivo, kao što to samo rijetki čine. I zato je, između ostalog, Ratka ta trajna plemenita stranica Gradskog teatra kojoj se iznova treba vraćati, jer u isčitavanju tog omaža vidjećemo iskrenost nesebičnog davanja za onu kulturu koja prerasta u životopis generacija, čije djetinjstvo uz Ratkine uloge dobi onu bajkovitost koja se sniva i u novim života dramama priziva slikom ljepšeg juče.
Ratka Mugoša, glumica, svojim bićem, imenom i djelom ostaje najljepša baština istorije Gradskog pozorišta Podgorice, simbol čistote i ljepote jednog vremena u kome je njena glumačka višedecenijska ostavština na “Vilinskim kočijama” ispisala trajnu hroniku najljepse ” Novele od ljubavi”.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].