Prijetnja srpskog poluproizvoda

Piše: Slavko Mandić

Kao po običaju kad ga je vlastita glupost i četnička osionost u čoporu išćerala na čistinu, Marko Kovačević, potomak čuvenih antifašističkih predaka, koji se danas od njegovog klerofašizma prevrću u grobu, prepao se toliko da je pokušao na brzinsku brzinu da negira prijetnju izrečenu Crnogorcima na Spasovdan. Uplašio se da će ga vlastita prijetnja politički koštati pozicije koju, na sramotu slavnog Nikšića, obnaša. Onu drugu, krivično, vjerujem da neće, jer će pravosuđe saopštiti da tu nema ništa što bi trebalo da zabrine. A to što će neki narod da nauči pameti i da ga uništi u korijenu, kao što su to učinili Turcima hrabri Crnogorci u bitci na Grahovcu i nije neka prijetnja. Prvo im je ponudio Marko Šubara da budu braća. Likvidacija će tek kasnije uslijediti, ako Crnogorci ne prihvate da budu srpska braća. Pa što tu ima loše? Data im je mogućnost da se izjasne. I da prihvate da ono što nikad bili nijesu. A nije ni Marko. Ni on ni niko njegov.

-Nijesam rekao to što su svi čuli, slagala je litijaška poštapalica. Ta bradata izvitoperenost svega ljudskog, uvjerena da je zaštićena (ne)prirodnim ideološkim čučavcima, osilila se toliko da je na slavni datum krenula u obračun sa „braćom“ Crnogorcima. Uspio je da učini da ta bijedna prijetnja izazove samo prezir Crnogoraca.
Ljudskoj bijedi, primitivcu, siledžiji, srednjeprstom četničkom morbidnom „autoritetu“ crnogorski odgovor na prijetnje iz čopora, može biti samo onaj koji mu je uputio sjajni Andrej Nikolaidis. A on je toj šaci jada poslao adresu i pozvao ga da dođe tamo đe je on, poručujući mu da je Crnogorac-Turčin. Jasno i glasno, da ovaj razbojnik razumuje što mu je Čovjek poručio i koliko ga je prepala njegova prijetnja. Srećan sam što njemu takvome istu poruku i adresu kućnu  mogu i ja proslijediti (Kotor, Škaljari 2/1). Pa ako ne može kod Andreja, možda ga put nanese u Rakite.

Neće doći bradata šubara, jer takav samo u čoporu djeluje. Junači se dok ga čuvaju plaćenici, svjesni koliko i on sam, da na takvo ništa niko nikad neće udariti. Bilo bi to glibanje ruku, a čestiti čovjek to sebi ne bi mogao dozvoliti.
Danas se dostojanstveni i časni Nikšić u čudu pita što ga je snašlo i ko mu dodijeli takvog nepomenika da ga ruži i sramoti kad zine i đe se god pojavi? Ko će znat otkud takav pade među narod, ali je sigurno da je od tada narodu i kuku i lele.

Potpomognut i osnažen popovima crkve Srbije, koji ga sokole i pod rep mu puvaju, ovaj poluproizvod se osilio toliku da mu je izgledalo prirodno da poruči Crnogorcima i prepene ih: “Bićemo strpljivi“. Čekaćemo uvijek otvorenog srca i otvorenih ruku s pitanjem: Jesmo li braća? A ko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda bogami u budućnosti, prema njima ćemo kao i prema Turcma postupati”. To je saopštio predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević prilikom obilježavanja 166. godišnjice Bitke na Grahovcu. Njemu tamo nije bilo mjesta. Ta greška prirode je zaprijetila Crnogorcima krvavim pirom ako ne pristanu da budu ono što nijesu, niti mogu biti. Srbi, u koje se on premetnuo, prodajući čast Kovačevića, sramoteći nadaleko čuvenoga  komandanta Savu, legendarnog borca za slobodu, antifašistu i heroja Jugoslavije.

Veličanstvenu pobjedu nad Turskom vojskom Crnogorci su izvojevali u bitci na Grahovcu 1858. godine. Bila je to najslavnija pobjeda u istoriji Crne Gore. Baš zato je prisustvo Šubare na Grahovcu uvreda za Crnu Goru i Crnogorce. Jer takvome nema mjesta među ljudima. A ljudi na tom mentalnom orgijanju, ispisanom najstrašnijim govorom mržnje i porukama koje su odisale krvavim tragovima koje za sobom ostavlja ideologija zločina kojim se Kovačević i njegove horde otvoreno dive, tamo nije ni bilo.
Nadam se i vjerujem da će Crnogorci, i svi narodi drugih vjera i nacija, poručiti ovom čudovištu ono isto što mu je poručio Nikolaidis. Samo tako odlučno i organizovano poslaće jasnu poruku njemu i toj osionoj družini, kojima je laž srpski državni interes, kako im poruči otac nacije Dobrica Ćosić.

Moramo poslati svi adrese Kovačeviću, da nam ta sila božja dođe u pośetu.  Dočekaćemo ga kako priliči i smjestiti đe mu je mjesto.
Taj sramni nasrtaj Šubare na Crnu Goru, ta prijetnja Crnogorcima i taj sramotni govor mržnje, protkan kompleksom niže vrijednosti, pa otud sila i nečovještvo, zavrijediće, vjerujem, interesovanje našeg pravosuđa.

Pośetiću ih da je to onaj isti koji je našu nacionalnu himnu pozdravio dizanjem srednjeg prsta, čime je prekršio Ustav i to u prisustvu kompletnog državnog vrha. Ali što vrijedi kad ta družina jednako misli kao Šubara. Samo se ne otkriva javno, kao što to čini neznaveni zaludni čelnik nekada dostojanstvenog i časnog Nikšića.
Oglasili su se premijer i preśednik države i zatražili da se ispita ovaj sramni Kovačevićev performans. Začuđujeće je što ćuti preśednik Skupštine. Ko zna zašto, jer je sigurno da bi i on htio Crnogorce za braću Srbe, pa da više ne mora da krade naše i falsfikuje nam istoriju, tradiciju i kulturu.
Ipak, sačekaće. Sa njim je teško biti brat. Osim ako nemaš bografiju ratnog zločinca.