MARKO MARKOVIĆ-ČUVAR TRADICIJE I UGOSTITELJSTVA U SRCU LOVĆENA

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Na lijepim i bajkovitim Njegušima, poznatim po brojnim kulturno-istorijskim znamenitostima, rođeni su i postoje oni ljudi sjenke kao iz pjesama Lesa Ivanovića. Oni čija dobrota, iskrenost i pažnja često ostaju daleko iza svakodnevnih koraka života gorštaka, ali i posjetilaca Lovćena i Njeguša. Jedan od takvih tihih, skromnih, a nadasve dragih i časnih ljudi je i Marko Marković. Rođen na Njegušima, Marko je kao dječak, a kasnije i kao mladić, koračao brojnim stazama i lugovima, šumama i omarima, snjegovima i olujama, čuvajući u svom srcu neizmjernu ljubav prema svojim Njegušima, Veljem Bosturu i Lovćenu. Odrastajući u teškim godinama, ali sa istaknutim ljudskim vrlinama i toplinom, život i škola su ga odveli stazama ugostiteljstva i gostoprimstva. U decenijama kada su kadrovi stvarali, a svaki detalj bio itekako važan, Marko je izrastao u vrhunskog profesionalnog ugostitelja. Na Njegušima i Lovćenu, dočekivao je i ispraćao sve one goste željne da upoznaju gastronomiju i kulturno-istorijske ljepote Lovćena. Sa ljubaznošću koja plijeni i gostoprimstvom koje se pamti, Marko je postao simbol tradicionalnih vrijednosti i istinske crnogorske topline. Njegova toplina i srdačnost kao ugostitelja za gosta predstavlja stvaranje uspomena, đe se prepliiću priče o minulim vremenima sa savremenim doživljajima. Marko Marković je pravi čuvar tradicije i ambasador Lovćenske gastronomije, ugostiteljsta i tradicije, uvijek spreman da svoje znanje i ljubav prema zavičaju prenese svakom posjetiocu. Njegov život je ispunjen anegdotama o susretima sa ljudima iz svih krajeva svijeta, ali i duboko ukorijenjenom odanošću svom kraju. Njegov rad i predanost nisu ostali nezapaženi; mnogi su upravo zahvaljujući njemu otkrili čari Njeguša i Lovćena, vraćajući se opet i opet, privučeni toplinom i autentičnošću koju  Marko neumorno njeguje. On je živi dokaz da, u srcu svakog mjesta, postoje ljudi koji svojom dobrotom i predanošću čine da to mjesto zaista zablista. Marko Marković nije samo ugostitelj; on je legenda Njeguša, tihi junak Lovćena i nezamjenjivi čuvar duha i tradicije ovog prelijepog kraja.

Mi, službenici JPNPCG-NP-LOVĆEN često započinjemo dan uz prvu jutarnju kafu sa Markom Markovićem, razgovarajući i osluškujući njegove anegdote koje su bogate i brojne. Svaki susret sa njim obogaćuje nas pričama iz prošlih vremena, koje pažljivo pamtimo. Marko je uvek dotjeran, sa gospodskim stajlingom stare škole ugostitelja i šarmera, osobinama koje su krasile i još uvek krase ugostiteljstvo Crne Gore. Njegova hitrost i energija su zapanjujuće; gotovo uvijek u pokretu, Marko se trudi da svaki gost osjeti i doživi iskrenu dobrodošlicu gorštaka sa Lovćena. I dok godine prolaze, ostavljajući za sobom tragove i uspomene na prošla vremena, Marko ostaje nepokolebljiv u svojoj moralnosti i profesionalizmu. Nažalost, često zaboravljamo ovakve tihe, neprimjetne, ali izuzetno posebne i dragocjene ljude kakvih je danas sve manje. Marko je jedan od tih rijetkih dragulja – ne samo zbog svog profesionalizma, već i zbog svoje ljudskosti koja ostavlja dubok trag u srcima svih koji ga upoznaju. Sa svakim novim danom, uz prvu jutarnju kafu, podsjećamo se koliko su ovakvi ljudi važni za očuvanje tradicije i topline našeg Lovćena. Marko Marković nije samo ugostitelj; on je živa legenda, čuvar duha Lovćena i Njeguša, i neprocjenjiva vrednost za sve nas koji imamo privilegiju da ga poznajemo. Njegova posvećenost poslu i ljudima podsjeća nas na prave vrednosti i inspiriše nas da cenimo one tihe heroje našeg svakodnevnog života.

Danas, kada kročite u veličanstveni hotel Monte Rosa na Lovćenu, osjetićete toplinu i gostoprimstvo koje samo istinski posvećen lider može pružiti. Marko Marković, čovjek iz ove uspješne priče, svakodnevno se posvećuje svom poslu sa neiscrpnom energijom i posvećenosću. Veći dio dana provodi unutar zdanja hotela, osiguravajući da svaki gost doživi nezaboravno iskustvo. Iako je njegov radni dan prepun izazova i odgovornosti, Marko nikada ne zaboravlja svoje korijene – pitome Njeguše i Velji Bostur. Upravo su ova mjesta oblikovala njegov karakter, pružajući mu snagu i inspiraciju. Njeguši, sa predivnim pejzažima i bogatom istorijom, ostaju neizostavni dio njegovog identiteta, dok mu Velji Bostur, skriveni dragulj ispod Štirovnika, pruža utočište i mir u trenucima predaha. Tokom rijetkih slobodnih trenutaka u vrelim ljetnim mjesecima, Marko se povlači u Velji Bostur. Tamo, ispred svoje skromne kuće, pronalazi spokoj. Sjeo bi na drvenu klupu, posmatrajući prirodu koja ga okružuje i uživao u gutljajima hladne vode iz izvora Kamenice. Ovaj izvor, smješten ispod samog vrha Štirovnika, ne samo da osvježava tijelo, već i dušu, podsjećajući ga na jednostavne, ali dragocjene radosti života ali i njegovog djetinjstva. Marko Marković nije samo uspješan ugostitelj; on je most između prošlosti i budućnosti, čovjek koji svojim radom i životom slavi tradiciju dok korača ka novim horizontima. Njegova priča je podsjetnik da u srcu svakog velikog uspjeha leži duboka povezanost sa korijenima i ljubav prema rodnom kraju.

14. maja ove 2024. godine, Marko je ušao u sedmu deceniju života. Sa svojih sedamdeset godina, bogat iskustvom i mudrošću, postao je simbol posvećenosti i ljubavi prema svom radu i zemlji. Njegova životna filozofija, oblikovana decenijama predanosti, može se sažeti u jednostavnoj, ali dubokoj misli: „Život nam svakodnevno šapuće mudrosti kroz šum vremena a na nama je da usporimo i pažljivo slušamo.“ Ove riječi odražavaju njegovu spremnost da uči iz svakog trenutka, da iz svake situacije izvuče lekcije koje ga čine boljim čovjekom i liderom. Markov životni put je ispunjen izazovima i pobjedama, a njegova posvećenost radu i ljubav prema rodnom kraju čine ga posebnim u očima mnogih. Svakodnevno se suočava sa različitim situacijama koje zahtijevaju mudrost, strpljenje i odlučnost. Njegova sposobnost da izvuče najbolje iz svake prilike, bilo dobre ili loše, učinila ga je uzorom u zajednici. Tokom godina, Marko je razvijao i unapređivao svoje vještine, uvijek tražeći načine da poboljša ne samo sebe već i ljude oko sebe. Njegov rad nije bio samo posao, već poziv koji je prihvatao sa punim srcem. U svakoj interakciji, bilo sa gostima hotela, zaposlenima ili članovima zajednice, pokazivao je izvanrednu empatiju i razumijevanje. Dok Marko nastavlja svoju misiju, njegov duh i posvećenost su ostali nepromijenjeni. Njegova priča je svjedočanstvo o snazi ljudskog duha i važnosti održavanja veze sa korijenima. Marko je i dalje izvor inspiracije, dokaz da je prava vrijednost života u sposobnosti da učimo, rastemo i dijelimo svoje znanje sa drugima.

Dok me ovog jutra Lovćenske kiše zasipaju, u svojoj radnoj bilježnici o Marku Markoviću zapisah: „U srcu Lovćena, đe planine dodiruju nebo, živi čovjek čija je duša protkana mudrošću i snagom predaka. Marko Marković, predstavlja most između prošlosti i budućnosti, između tradicije i inovacije. Njegov život je poput tih kiša koje padaju, uporno i nježno oblikujući zemlju, dajući joj život i svježinu. Svaki trenutak, svaki izazov, svaka radost i tuga utkali su se u njegovu suštinu, stvarajući čovjeka koji nas uči da je prava snaga u spremnosti da učimo i budemo bolji. Veliki ljudi su uvijek skromni, tihi i nenametljivi, poput planina sa kojih su potekli, zato i traju kao gorštaci sa ljutog krša koji ih je oblikovao. Njihova snaga i postojanost su neupitni, izgrađeni na čvrstim temeljima koji su duboko ukorijenjeni u zemlju iz koje su ponikli. Kao što planine stoje nepokolebljive pred izazovima vremena i prirode, tako i ti gorštaci odolijevaju životnim olujama, sačuvavši svoju suštinu netaknutu. Njihova veličina ne leži u snažno izrečenim riječima ili djelima, već u neprimjetnoj, ali neprestanoj podršci koju pružaju onima koji ih okružuju, upravo kao što planinski vrhovi pružaju zaklon i utočište živom svijetu koji ih naseljava. Oni su gorštaci, čiji su karakteri očvrsnuli u ljutom kršu, noseći u sebi neuništivu snagu i ponos svog porijekla, postavši simbolom ne samo preživljavanja, već i cvjetanja usred najtežih uslova.

 Zato Lovćen i Njeguši traju kako bi prenosili priče za buduće generacije pred kojima su izazovi. Jer život je samo jedan, kao što je i ovaj zapis sačuvan da traje za buduće generacije. Ove drevne planine su kao čuvari vremena, neumorno štiteći priče i mudrosti koje su u njih utkane. Vjekovima su odolijevale promjenama, sačuvale su svoje tajne i nasljeđe, nudeći neiscrpnu inspiraciju onima koji ih posjećuju. Lovćen i Njeguši nisu samo geografska odrednica; oni su simboli otpora, postojanosti i neuništive volje da se sačuva identitet za buduće naraštaje. Kroz njegove šume, preko lovćenkih litica, odjekuju glasovi predaka, podsjećajući nas na važnost svake priče koja čeka da bude ispričana. Ovaj zapis, baš kao i ovi ponosni krajevi, postavlja temelje za one koji dolaze, pružajući pouke i nadahnuće u svijetu punom izazova.