SKOPLJE- KAFANA KUKA – BOEMIJA JANKA NIKOLOVSKOG

Piše: Željko Rutović

Sjećanja su se onako brzo i nostagično nizala. Sentiment, tuga. Praznina golema, kako bi dragi Makedonci  kazali. Nije ovoga puta sa nama u ovoj kultnoj kafani stari skopski boem, intelektualac i mešter od kafane, Janko Nikolovski, čovjek koji je volio Crnu Goru, rado joj  dolazio i pisao o njoj. Nije  fizički Janko sa nama, ali kao da sam ga gledao za svakim od tih stolova, čije karirane stolnjake ne malo puta  posmatrasmo kao vječito šahovsko polje života na kom i dobijamo i gubimo. A biti sa Jalem u kafani i inače, značilo je dobijati upravo tu razliku kakvu samo posvećenici  mudrosti i duha života nose. A on bijaše istinski reprezent takvog života. Potvrđeno i  doživljeno za poslednje dvije decenije, o cemu u više navrata, noći i dana, svjedočiše i to konsenzusom zbore ugledni crnogorski novinari i publicisti: Slavko Mandić, Dragan Mitov Đurović, urednik Komune Amer Ramusović, pokojni prof.dr Mirko Jakovljević, autor ovog teksta i ne mali broj zajedničkih prijatelja iz regiona, o čemu tih skopskih dana utiske i sjećanja Amer i ja  dijelismo sa Šekijem Ličinom, gospodinom, profesorom, poliglotom, crnogorskim patriotom, boemom, Čovjekom.

Naviru sjećanja te divne dokoličarsko kafanske skopske mape puta, na kojoj Jale bješe vješti kormilar. I naravno, Kuka  se ucrtavala kao jednim od tih obaveznih pri – staništa duha. Konstatuje ekipa Komune krajem aprila, kod domaćina Crnogorske zajednice u  povodu  promocije – koliko smo izgubili smrću  našeg dragog Prijatelja, dobrog Čovjeka i autora sjanih tekstova u ovom crnogorskom časopisu. I ne samo ovom. Okretah se onako oko sebe i oko te boemske ose stare kafane Kuka, kuće dobrog gušta, očekujuci ga da,  kako je već znao, gospodski skine šešir i sve nas onako toplo izgrli, šireći svoj osmjeh, iza kojeg bi duboki hrapavi glas potcrtavao tu aristokratsku mu dimenziju stila, obrazovanja, intelekta, šarma i duha, koji  bi ovu kafanu kao u talasima ispunjavao, od terase pa sve do poslednjeg stola i dobre stare drvene stolice.

Promovisana je ovoga puta Komuna u Skoplju bez naseg Jala. Bijaše to, uprkos svemu i svima, nekako prazno bez njega, kao što nam i dobra stara Kuka izgledaše prazno…Naše duše i srca naselila je ta praznina.Ti gutljaji, te dobre čašice bijahu ovoga puta bez tog ukusa koji je u Jankovom društvu dobijao neku posve drugu  aromu duha i smisla tog tragalačkog iskustva kafane. Još nekako, ta betonizacija i  neboder  koji se tik približi Kuki, pa još ograda koja kao da nam zatvori dubinu i širinu  kafanskih prozora, koji su sa Jaletovim riječima gledali daleko i u vrijeme i u prostor duha, samo njemu pripadajućeg u kom uživasmo, slušajući tu pripovijedačku  ritmiku koju bi samo zveket čaša “remetio”.

Eh, moj dragi Željko, moji dragi Crnogorci, rekao bi  stari dobri mešter, pa tako duboko do u divnu  skopsku noć od Debar male pa dalje, iz cijih kafana  bi Lihnida, Bitola, Jovano…dirale tanane žice duše u kojoj bi sve titralo na razmeđima radosti i tuge, meraka i bola ..i sve tako u krugu vječnog ponavljanja života i nas, njegovih prolaznih stanovnika, čije bi studene noći grijao dert kafanske rapsodije.U jednoj od tih kafana dobre atmosfere i, pokazaće se, našeg posljednjeg susreta, uručiće mu Slavko Mandić u naše ime knjigu PO- ETIKA ŽIVOTA, koju su mu njegovi prijatelji, u znak poštovanja pripremili, koja ostaje trajnim spomenikom našeg prijateljstva. U povodu godišnjice smrti  i promocije knjige,evocirali smo  uspomene na Janka u opet divnoj staroj kafani Kaj Bale. Stari dobri nepogrješivi putokazi kojima se rado vraćamo.

Neke kafane prosto morate znati, u duši ih imati, u kalendaru života potcrtati, jer, sve one, i dobre i loše (ako uopšte takvih ima), izrastaće koliko sjutra kao vaša  dobra Kuka, vaša kuća, u kojoj će vam uvijek biti toplo, pa i onda ako nema grijanja, jer duša kafane ima neke svoje posebne senzore i posebne celzijuse atmosfere i sjećanja u kojima živimo i žive naši prijatelji, iako nijesu sa nama. Ko je to doživio zna o čemu je riječ…u suprotnom, popravnog u tamo nekim budućim godinama nema…jednostavno, zakoni života i zakoni kafane tako broje…podvucite koliki je vaš račun…

KUKA, tu tik preko puta Holidej ina i Skoplje – sjećanje koje traje na Čovjeka čije ime i djelo traju – Janko Nikolovski – po – etika života. Ime knjige, prepisano iz Jankovog života. A u knjigama je život.