Piše: Željko Rutović
Sjećanja su se onako brzo i nostagično nizala. Sentiment, tuga. Praznina golema, kako bi dragi Makedonci kazali. Nije ovoga puta sa nama u ovoj kultnoj kafani stari skopski boem, intelektualac i mešter od kafane, Janko Nikolovski, čovjek koji je volio Crnu Goru, rado joj dolazio i pisao o njoj. Nije fizički Janko sa nama, ali kao da sam ga gledao za svakim od tih stolova, čije karirane stolnjake ne malo puta posmatrasmo kao vječito šahovsko polje života na kom i dobijamo i gubimo. A biti sa Jalem u kafani i inače, značilo je dobijati upravo tu razliku kakvu samo posvećenici mudrosti i duha života nose. A on bijaše istinski reprezent takvog života. Potvrđeno i doživljeno za poslednje dvije decenije, o cemu u više navrata, noći i dana, svjedočiše i to konsenzusom zbore ugledni crnogorski novinari i publicisti: Slavko Mandić, Dragan Mitov Đurović, urednik Komune Amer Ramusović, pokojni prof.dr Mirko Jakovljević, autor ovog teksta i ne mali broj zajedničkih prijatelja iz regiona, o čemu tih skopskih dana utiske i sjećanja Amer i ja dijelismo sa Šekijem Ličinom, gospodinom, profesorom, poliglotom, crnogorskim patriotom, boemom, Čovjekom.
Naviru sjećanja te divne dokoličarsko kafanske skopske mape puta, na kojoj Jale bješe vješti kormilar. I naravno, Kuka se ucrtavala kao jednim od tih obaveznih pri – staništa duha. Konstatuje ekipa Komune krajem aprila, kod domaćina Crnogorske zajednice u povodu promocije – koliko smo izgubili smrću našeg dragog Prijatelja, dobrog Čovjeka i autora sjanih tekstova u ovom crnogorskom časopisu. I ne samo ovom. Okretah se onako oko sebe i oko te boemske ose stare kafane Kuka, kuće dobrog gušta, očekujuci ga da, kako je već znao, gospodski skine šešir i sve nas onako toplo izgrli, šireći svoj osmjeh, iza kojeg bi duboki hrapavi glas potcrtavao tu aristokratsku mu dimenziju stila, obrazovanja, intelekta, šarma i duha, koji bi ovu kafanu kao u talasima ispunjavao, od terase pa sve do poslednjeg stola i dobre stare drvene stolice.
Promovisana je ovoga puta Komuna u Skoplju bez naseg Jala. Bijaše to, uprkos svemu i svima, nekako prazno bez njega, kao što nam i dobra stara Kuka izgledaše prazno…Naše duše i srca naselila je ta praznina.Ti gutljaji, te dobre čašice bijahu ovoga puta bez tog ukusa koji je u Jankovom društvu dobijao neku posve drugu aromu duha i smisla tog tragalačkog iskustva kafane. Još nekako, ta betonizacija i neboder koji se tik približi Kuki, pa još ograda koja kao da nam zatvori dubinu i širinu kafanskih prozora, koji su sa Jaletovim riječima gledali daleko i u vrijeme i u prostor duha, samo njemu pripadajućeg u kom uživasmo, slušajući tu pripovijedačku ritmiku koju bi samo zveket čaša “remetio”.
Eh, moj dragi Željko, moji dragi Crnogorci, rekao bi stari dobri mešter, pa tako duboko do u divnu skopsku noć od Debar male pa dalje, iz cijih kafana bi Lihnida, Bitola, Jovano…dirale tanane žice duše u kojoj bi sve titralo na razmeđima radosti i tuge, meraka i bola ..i sve tako u krugu vječnog ponavljanja života i nas, njegovih prolaznih stanovnika, čije bi studene noći grijao dert kafanske rapsodije.U jednoj od tih kafana dobre atmosfere i, pokazaće se, našeg posljednjeg susreta, uručiće mu Slavko Mandić u naše ime knjigu PO- ETIKA ŽIVOTA, koju su mu njegovi prijatelji, u znak poštovanja pripremili, koja ostaje trajnim spomenikom našeg prijateljstva. U povodu godišnjice smrti i promocije knjige,evocirali smo uspomene na Janka u opet divnoj staroj kafani Kaj Bale. Stari dobri nepogrješivi putokazi kojima se rado vraćamo.
Neke kafane prosto morate znati, u duši ih imati, u kalendaru života potcrtati, jer, sve one, i dobre i loše (ako uopšte takvih ima), izrastaće koliko sjutra kao vaša dobra Kuka, vaša kuća, u kojoj će vam uvijek biti toplo, pa i onda ako nema grijanja, jer duša kafane ima neke svoje posebne senzore i posebne celzijuse atmosfere i sjećanja u kojima živimo i žive naši prijatelji, iako nijesu sa nama. Ko je to doživio zna o čemu je riječ…u suprotnom, popravnog u tamo nekim budućim godinama nema…jednostavno, zakoni života i zakoni kafane tako broje…podvucite koliki je vaš račun…
KUKA, tu tik preko puta Holidej ina i Skoplje – sjećanje koje traje na Čovjeka čije ime i djelo traju – Janko Nikolovski – po – etika života. Ime knjige, prepisano iz Jankovog života. A u knjigama je život.
Odavno nijesam procitao emotivniji tekst posvjećen pok. Janku,casnom i plemenitom covjeku,Makedoncu koji je volio Željka i Crnu Goru. Neka mu je vjecna slava!
I poslije života RIJEČ za Janka.
Drugarstvo nije tica,da odleti.
Željko, čuvaru poštenja.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].