Zloupotreba prava na slobodan pristup informacijama

Uspješna implementacija Zakona o slobodnom pristupu informacijama neophodna je u cilju jačanja transparentnosti rada organa vlasti, te u tom duhu unapređenja demokratskih procesa. Pored nesporno opravdane i dokazane svrhe u afirmaciji javnog interesa, implementacija iz ugla Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, pokazala je opterećenja u nesrazmjerno ogromnom broju predmeta – žalbi, upućenih Agenciji kao drugostepenom organu. Intezitet upravnih sporova dinamizira se od 2016. godine i kulminira u 2023. god.

U tom duhu želimo da informišemo javnost o broju predmeta po kojima se postupalo u toku prethodnih godina.

• 2016. godine, Agencija je zaprimila 3554 žalbi, sa trendom konstantnog rasta,
  • 2021. godine zaprimljeno je 5405 žalbe, od kojeg je broja odlučeno 4 101 predmeta,
  • da bi u 2022. godini zaprimila 8 865 žalbi, od kojeg je broja odlučeno 3 742 predmeta,
  • dok u 2023. godini zaprimila 7365 žalbi, od kojeg je broja odlučeno 5 385 predmeta.
  • podaci za 2024. godinu govore da je Agencija u januaru i februaru zaprimila 1 437 žalbi..

U duhu kritičke opservacije teme ukazujemo da su sudski sporovi pred Upravnim sudom Crne Gore u periodu od 2019. do 2022. godine iznosili  636.436,71 euro.

Finansijski podaci pokazuju da su sudski troškovi koji su isplaćeni tužiocima kada se postupak riješio u njihovu korist tokom 2019. i 2020. godine činili 20-25% izvršenog budžeta  Agencije tj. oko 195 000 eura.

U postupku analize evidentno je da je proteklih godina zabilježen veliki broj  zahtjeva za pristup informacijama kod prvostepenih organa, kao i veliki broj pokrenutih postupaka pred Agencijom, što dovodi do dileme da li se ovim zahtjevima ima za cilj ostvarivanje prava na pristup informacijama od javnog značaja ili se ovaj pravni mehanizam koristi kako bi se zbog kratkih zakonskih rokova i manjkavosti zakona došlo do materijalne koristi na račun državnog budžeta.

Savjet Agencije je u postupku odlučivanja po žalbama na akte kojima je odlučeno po osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama uočio praksu zloupotrebe korišćenja prava na slobodan pristup informacijama i to kod jednog dijela nevladinog sektora koji angažovanjem advokata, a bez želje da dobiju traženu informaciju, ostvaruju  značajne troškove pred nadležnim sudovima Crne Gore.

O tome govore i primjeri predmeta u kojima stranka odustaje od žalbe i tom prilikom ne želi informaciju, a ostvaruje troškove putem pokretanja upravnih sporova gdje se u zavisnosti  od složenosti predmeta ostvaruju naknade na ime troškova upravnog spora od 200 do 1 079 eura  po predmetu pred Upravnim sudom Crne Gore.

U skladu sa rečenim ističemo, da smo o ovom problemu u više navrata upoznali nadležne državne organe u cilju rješavanja ovog pitanja na cjelovit i na evropskim standardima zasnovan način, što kako smo ukazali između ostalog podrazumijeva:

• Definisanje instituta zloupotrebe korišćenja prava na slobodan pristup informacijama, koje treba biti praćeno adekvatnim standardom ograničenja tj. balansom između ostvarivanja prava javnosti da zna zloupotrebe prava.
• Zbog različite prakse tumačenja od strane organa vlasti, neophodno je preciziranje definicije organa vlasti.
• Razmatranje preciznijeg normiranja pitanja troškova postupka, od prvobitnog zahtjeva do okončanja postupka i spora.

Ovom prilikom naglašavamo da u susret novim zakonskim rješenjima u dijelu koja se odnose na izvršenja rješenja obveznika primjena Zakona, ukazujemo da se u kratkim rokovima postupanja od 3 dana od prijema zahtjeva, stvara ambijent da se u propisanim rokovima ne može osigurati pravo stranke na način kako je to predvidjeno predlogom izmjena Zakona. Posljedice ovakvog rješenja imaće već unaprijed i očekivani veliki broj predmeta koji zbog nedostajućih kadrovskih kapaciteta u Agenciji neće biti blagovremeno realizovani.

Imajući i vidu predmetni kontekst, te javni interes ove oblasti ističemo da ovo pitanje ne možemo posmatrati izolovano samo iz ugla Agencije već prevashodno kao sistemsko – institucinonalni inkluzivni proces svih subjekata društva, grana vlasti, javnosti i svih participanata ovog prava.

Konačno, neblagovremeno sistemsko rješenje ovog otvorenog problema dovodi u pitanje institucionalnu zamisao, održivost i svrhu Agencije, te samim tim i koncept ovog izuzetno značajnog ljudskog i demokratskog evropskog prava.