Oj drugovi jelˊ vam žao, rastanak se primakao

Piše: Slavko Mandić

Odlazi jedan nepomenik, a dolazi jedan drugi, za koga je teško ustanovit  ko je i što je. Očigledno je da predstavlja interese sorte iz države čija politika ne želi ništa dobro Crnoj Gori. To je dokazao pozivanjem u vladu gomile neznavenih, nestručnih, paranoičnih crnogorskomrzaca, čiji je jedini cilj da nastave putem raspomamljenog prethodnika i njegovih parazita. A zadatu temu je dobio iz Beograda. Nije se mogao oduprijeti srbijanskim vučkoidima i pored toga što su ga zapadni partneri upozoravali da to ne radi. Zajam je za vraćanje, činjenica je od koje nema bijega. Možda ovaj novitet u vladajućoj strukturi i nije bio rad da uvede četničke ultraše u vlast, ali sila boga ne moli. Morao je, bez obzira što će njegov put u Evropu biti posut  trnjem čije će mu drače bosti noge na svakom koraku.
Nije problem samo u tome što budućem nije smetalo da mu doktorka fizijatar bude ministrica kulture, koja sa kulturom ima veze koliko i on sa politikom, ili što su data značajna mjesta snepovcima da dižu ruke za sve što bude trebalo, što će policijom i vojskom upravljati oni koji jedva razumiju značenje takvih organizacionih cjelina. Problem se krije u daljem poniranju države koju su izmuzli popovi, Krivokapićeva sorta, enormno brat Abaz Srđana Doković, a ono što je još ostalo, cijediće iz njene utrobe velečasni singapurac Spajke.
Često čujem kako se narod pita koji je đavo uša u ovu mladost, za koju se mislilo da će nas preporoditi? Što im se desilo, ili smo mi  zaspali snom međeda, pa im zaboravili prenositi vrijednosti kojima smo se ponosili. Onima koje su nas činjele ljudima.

OJ DRUGOVI JER VAM ŽAO….

Pjesma sa socijalističkih radnih akcija, kada su omladinske radne brigade srcem gradile zemlju, pokazujući žuljevite ruke ponosno, kao dokaz njihovog učešća i doprinosa koji se pamti dok živite.
Posijedani oko logorske vatre, uz pivo kao vrhunac poetsko lirskog stimulansa duše, mladost je čekala da svane kako bi toplim zagrljajem i prijateljskim stiskom ruke novostvorenim drugaricama i drugovima iskreno poželjela sreću, uspjeh i spokojstvo. Razmjenjivale su se adrese i brojevi statičnih telefona. Pisali su jedni drugima i posjećivali se iskreno i s ljubavlju. Bez pizme, zavidnosti, licemjerstva i laži kakve danas srijećemo na svakom koraku. Dešavale su se tu ljubavi iz kojih su kasnije nastajale porodice, ali i oni kratkoročni zanosi koji ostaju topli  u sjećanju.

Ali ova pjesma ovoga puta na ovome mjestu, kako bi se na najčistijem crnogorskom jeziku nekada izrazio izvjesni Bećković, danas nečuvena četničina, manipulator i crnogorski odrod za sva vremena, namijenjena je odlazećem loše ukomponovanom ambalažnom materijalu. Dok se sam sa sobom pozdravlja, jer nema nikoga ko će takvome izrodu poželjeti bilo što, čuje kako odzvanjaju riječi upućene nepoželjnom:  Putuj igumane i ne brini za manastir.
Razumije se da se misli na ono zlo utemeljeno u nesojluku i sramnoj izdaji vlastite zemlje. Zato i nije začudila javnost informacija koja je obišla velikosrpsku guberniju, koji je obzanio nesoj njemu sličan, da ga je on lično izlegao u originalnom gnijezdu srama i zlokobnosti. Samoniklo trabunjalo, po vokaciji glupan, prisvojenog porijekla s ogromnom greškom, Srđan Đoković, zahvalio je minimalističkoj figuraciji što je bio dostojan izdajnik roda svoga i što je učinio sve da zatamni crnogorsku svjetlost kojom je vjekovima blistala naša slobodarska iskra. I dok mu je Srđan poručivao kako je Srbin, ovo je nešto ljudski nepostojeće, od sreće uspaljeno aplaudiralo, valjda zadovoljno u konačnici što postoji neko ko je njegov kukavičluk i veleizdajnički karakter valjano prepoznao. Posebno što ga je taj neko otvoreno priznao za svoj proizvod, i to pred gomilom istodobnih surogata ljudskog roda. Pitanje na koje će neko nekad morati dati odgovor je ko je te zamlate puštio da zagade prostor Crnogorske kuće namijenjene  plemenitoj misiji koju su sprovodili u prošlosti ljudi od soja, časti i poštenja. A ne ova zla koja su se okomila na Crnu Goru želeći joj nestanak i potpuno uništenje njene istorijske vertikale i brojnih tradicionalnih vrijednosti koje su znale da zadive planetu. Ko je puštio toga lokvanja gnjilog da laže i trabunja, grleći usvojenika, prokazanim vampirom novog srbijanskog doba.
Odlazi, vjerovati je za sva vremena. Probaće on i neke pravne začkoljice lične klauzule balansa. Ne tako brzo, ali kad jednog dana sistem proradi, biće to pod moranjem. Jer, drugačije nije moguće. Ako želimo istinski u Evropu, konačno se mora do kraja odvojiti žito od kukolja. A to moramo mi, jer niko drugi neće.

VUČKOV POPIS

Mislio je ovaj dokazani parazit da će Vučku uspjeti da oposli još jednu rabotu. Bila bi to zaokružena cjelina obećanog. Još da mu popiše Crnogorce tako što ih više neće biti. To mu je bio zadatak jer je Vučkova naredba bila jasna. Položio je iz veleizdaje. Čista desetka za predaju crnogorskih duhovnih vrijednosti, crkava i manastira. Ali ako ne završi popis, sve će da se potre. Zato se mora po hitnom postupku sprovesti pretumbacija Crnogoraca u Srbe kako bi nastavio poznati inžinjering potpunog brisanja crnogorske nacije i Crne Gore u cjelini.

Đokovićev kapitalac, ili dete  No 4 krenulo je u realizaciju vladareve naredbe. Raspisan je popis. Urađeno je to tako da nije ostavljena ni mrva zakonske regulative koja bi omogućila poštovanje prava. Ništa od toga. Vučkov Monstat je završio posao po diktatu srama, tako sto je onemogućio bilo kakav vid kontrole u ovu rabotu. Kapitalac je posložio redove svojih neznavenika u popisni bataljon. Žene, đecu, svastike, punice i punce,brataniće, zaovičiće, komšije.A vi marš u popisnu komisiju. Pa gledajte samo da vam ne otvore vrata i ne dopušte vam da ih popišete. Na oči da se nikad ne pojavljujete više, ako se to desi. A neće, jer vas od svakog zla štiti fenomenologija članske karte iza koje stoji ON lično.

BOJKOT

Znajući sa kakvom felom imamo posla, bilo je jasno da nam nema druge do bojkota popisa. Udruženim snagama svi narodi koji žive u Crnoj Gori a slijede evropsku agendu i demokratske standarde saopštiće popisivačima: NIJESMO VI TU. POŠLI SMO NEĐE. NE KUCAJTE VIŠE. ZAR NE VIDITE AVETINJE DA NAS OVĐE NEMA.
Što će jadni popisivači no da se vrnu okle su i došli. Onih Crnogoraca što smo trebali da upišemo u Srbe tamo nema više, saopštili bi pošiljaocu komisije. Džabe smo pričali da ćemo ih apsit, uzimat  po 500 € za svakoga ko se ne odazove. Ništa!!! Samo se čuje: Nijesmo vi tu, čujete li nevolje mrčne?
Otprilike ovako će završiti  prvi dio popisa. Kao i sve što su činjeli oni do sad, a to isto će činjet i ovi po sad, od ovakvog posla nema ništa.
Bijes naroda je bio očigledan. Upravo to je naćeralo opozicione partije da prekinu ćutanje i krenu u akciju. Malo stidno su najavljivali bojkot, a onda se osokolili silinom gradske svijesti pa su ka i oni počeli da grme. I da objašnjavaju narodu da im niko ništa ne može ako ne žele da se popisuju. Jer, to je njihovo ustavom zagarantovano pravo. I evo sad svakoga dana o jadu zabaviše i Monstat a i ostale Spajiće, Milatoviće, Abazović-Đokoviće.

KONAČNO SPAJIĆ PROGOVORIO

Jasno je iz svega što je danas objavljeno da se vlast uplašila bojkota i da je popuštila dizgine. Prvo je Monstat objelodanio da može kontrola a onda se oglasio lično novomogući Spajić. Evo što je kazao, jasno stavljajući do znanja da je sve ovo do sad bila čista glupost. Mada, i ovo njegovo odlaganje za mjesec je takođe glupost.
Popis prije marta iduće godine jednostavno nije moguć. A tako će i biti. Živi bili pa viđeli.

No da vidimo što je on mudro poručio:
Nova Vlada, zajedno sa parlamentarnom većinom u cilju postizanja opšteg konsenzusa i ubrzanja evropskog puta Crne Gore, predložiće odlaganje popisa na mjesec dana, kako bi se u tom periodu stvorili uslovi da ova značajna društvena aktivnost dobije apsolutni legitimitet, kroz unapređenje transparentnosti i inkluzivnosti, te prihvatanjem suštinskih zahtjeva vijeća i savjeta manje brojnih naroda i opozicije, saopštio je mandatar za sastav 44. Vlade Crne Gore Milojko Spajić.

Zna Spajke da mjesec ne znači ništa, zato je pitanje što će još u tiganju za prženje gluposti smisliti crnogorska blamaža na vlasti?