Crnogorka Jadranka Kosor

Piše: Goran Sekulović

Pisao sam u prošloj kolumni o jadu i bijedi DPS-a. Dakako, još veći jad i bijeda dolazi nam od nove vlasti svakodnevno. Ali, kada opozicija na čelu sa DPS-om ne reaguje na pravi način na taj jad i na tu bijedu, upada u veliku i realnu zamku da se od tog sada uvećanog jada i bijede ‘’nove’’ vlasti – ne zavaravajmo se nimalo: stara je to već vlast, jer je poslije tri godine vlasti dobila mandat od građana da otpočne novi ciklus vladanja! – i ne razlikuje mnogo!?

Toliko je toga na što su i na što bi DPS i ukupna opozicija mogli da reaguju: tzv. Temeljni ugovor države sa SPC-om (Srpskom crkvom ili crkvom države Srbije) kojim država Crna Gora ostaje suštinski bez dijela teritorija i vlastitog istorijsko-kulturno-sakralnog blaga i identiteta,  enormna gotovo svakodnevna poskupljenja hrane tako da su cijene osnovnih životnih namirnica veće nego npr. u Briselu, povećane cijene komunalija, povećani porezi na imovinu, nekretnine i poljoprivredno zemljište, itd., itd. Toj lepezi gotovo nevjerovatne – sa aspekta stvarnog i kratkoročnog i dugoročnog egzistencijalnog interesa svih građana ove zemlje – količine nezamjeranja spram aktuelne klerofašističke vlasti od strane DPS-a, pridružio se i počasni predsjednik države nereagujući na skandalozno neistinitu tvrdnju sadašnjeg predsjednika države datu prilikom posjete Hrvatskoj.

Naime, Milatović je ocijenio da zvanični Zagreb može mnogo da pomogne Crnoj Gori na evropskom putu, ali da to nije bio slučaj ranije. “Mnogi političari koji su izgubili u Hrvatskoj svoju podršku, nijesu baš pomagali našem crnogorskom putu, čak naprotiv, radili su sve suprotno ubrzanju našeg evropskog članstva i to sam prenio Milanoviću, nadajući se da će zvanični Zagreb dodatno biti blagonaklon prema ubrzanju našeg evropskog puta”, rekao je Milatović. Na stranu sada što bi se kao obično kada govori Milatović, mogli zamisliti i upitati nad mnogim njegovim nelogičnim konstrukcijama i kontradiktornostima, konkretno: kako ‘’dodatno biti blagonaklon’’ kada prije toga te ‘’blagonaklonosti’’ nije bilo niđe, štaviše, činilo se ‘’sve suprotno’’?! Ali, ostavimo, naravno, te i slične misaone i jezičke ‘’finese’’ u ‘’fusnote’’ i vratimo se glavnom ‘’tekstu’’, mada i one zorno pokazuju sav galimatijas i svu teorijsko-pojmovnu i praktičnu zbrku u ‘’mišljenju i pjevanju’’ Milatovića i da on doista nije kapacitet za prvog državnika naše zemlje.

Počasni predsjednik države je imao moralnu obavezu da reaguje na jednu ovakvu nedoličnu izjavu aktuelnog predsjednika, jer je upravo njemu kao nekadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore tadašnja premijerka Hrvatske Jadranka Kosor uručila skoro neprocjenjivo blago ove zemlje na putu ka EU, odnosno ogromnu količinu odgovarajućih spisa, akata, uputstava, zakona… Evropske Unije prevedenih na ‘’naš’’ četvoroimeni jezik u vrijednosti od više miliona eura. Taj poklon nije imao samo organizaciono-radnu, praktičnu i finansijsku, već prije svega političko-državnu, moralnu, dobrosusjedsku i bukvalno egzistencijalnu težinu za sve građana naše države.

Nasuprot tome, gotovo u isto vrijeme, počasni predsjednik države se u javnosti oglasio oko podrške Crne Gore ovoj ili onoj državi oko domaćinstva Svjetske izložbe EXPO 2030g.!? Uvažavajući sve ono vrijedno i civilizacijsko naravno, pa i brigu oko rečenog skupa, za očekivati je bilo da se počasni predsjednik države podsjeti izuzetnog čina Hrvatske i jednog od njenih tadašnjih čelnika – jednog, dakle, od ‘’mnogih političara koji su izgubili u Hrvatskoj svoju podršku’’, kako to pritvorno, kukavički, ‘’enigmatično’’ i ‘’državnički’’ reče Milatović – i saopšti javnosti istinu i časno ustane i o(p)stane u odbranu tako nečasno prozvanih hrvatskih političara i javnih ličnosti. Zbog ovog potrebnog a neučinjenog gesta ostaje u sjenci i sljedeći stav i podsjećanje da je “podrška Italiji donijeta nakon niza susreta na najvišem nivou i na temelju osnovnog principa crnogorske vanjske politike koji je poštovan od obnove nezavisnosti, a u skladu sa kojim susjedi, države Evropske unije i države NATO imaju apsolutni prioritet u opredjeljivanju podrške za kandidature u međunarodnim forumima’’.

Posebno pada u oči da je Đukanović pozvao – umjesto da ga prozove za ‘’istorijske’’ i ‘’državničke’’ izjave date u Hrvatskoj – ‘’predsjednika Jakova Milatovića da se svojim autoritetom založi da podrška italijanskoj kandidaturi ostane na snazi “. I ‘’založio’’ se ‘’svojim autoritetom’’ Milatović i obećao podršku čak i u razgovoru sa italijanskom ambasadoricom, ali je njegov ‘’autoritet’’ srušen vrlo brzo od strane onog ko je na toj ‘’svemoćnoj’’ poziciji došao upravo zahvaljujući glasovima DPS-a, mada je i tada bilo jasno da ako ga izaberu sa ‘’manjinskom’’ vladom da će ga teško moći za dugo vremena smijeniti, što se evo već uveliko vremena očigledno i pokazuje i dokazuje. Da ne pričamo sada o tome koliko Milatović ‘’svojim autoritetom’’ štiti i promoviše istinske vrijednosti i istinske interese Crne Gore. I đe je u svemu tome DPS da na pravi način ‘’prigovori’’, progovori i prozbori i jednu validnu o svemu tome.

Uz sve ovo, mogao je, a i morao!?, počasni predsjednik države da reaguje i na skandalozan dio izjave Milatovića da ‘’problemi, otvorena pitanja između Crne Gore i Republike Hrvatske nisu nastala u njegovo vrijeme pa on nije odgovoran’’. Reagovao je muški i pravovremeno, istinoljubivo, junački i čojski, dakle, crnogorski – vidimo apsolutno u svemu drugačije od Milatovića kao Vučićevog trbuhozborca – neko drugi. Bivša predsjednica Vlade Hrvatske Jadranka Kosor. “Veli crnogorski predsjednik da problemi, otvorena pitanja između Crne Gore i Republike Hrvatske nisu nastala u njegovo vrijeme pa on nije odgovoran. Nije Crne Gora u njegovo vrijeme ušla ni u NATO pa eto. I da neki bivši u Hrvatskoj nisu htjeli Crnu Goru u EU. A koji to?” , tvitovala je Kosor.

Reagovanja, makar i tvitovi, DPS-a su (i ovog puta) izostali. Od Milatovića se nijesu mogle drugačije izjave ni očekivati, Nakon posjete Beogradu i tamošnjih apsolutno necrnogorskih izjava, tj. izliva poltronstva i samodestrukcije, i sopstvene i državne, njenog istorijskog i kulturološkog hoda i koda, te izjave o sličnosti Austrijanaca i Njemaca i Srba i Crnogoraca, i nakon ovog ‘’izleta’’ u Hrvatskoj, a i mnogo prije toga, jasno je svakom ko hoće da gleda suštinski stvari koga smo dobili za predsjednika zemlje, odnosno premijera (svoje lice najbolje pokazuju i u aktuelnim skandaloznim dešavanjima oko puta na sjednicu Generalne skupštine UN u Njujorku), i sve one druge kako sam ih nazvao u jednoj kolumni Nedostojne naše aktuelne ‘’državnike’’ kao replikante onog prvog Nedostojnog iz dominantne paramilitarne i paravjerske organizacije u zemlji.  A to bi trebalo da bude za svaku ambicioznu opoziciju (a kakva bi to bila neka druga?!) bogom dani prostor za rad, djelovanje, aktivnost, reagovanje, animiranje javnosti, svojih članova, glasača, ukupnog građanstva za odbranu elementarnih nacionalnih, državnih, evropskih, građanskih, multivjerskih, multietničkih i civilizacijskih vrijednosti.

No, to (za sada) nije slučaju u Crnoj Gori. Ili čujmo kako to maestralno saopštava i objašnjava Slavko Mandić u kolumni ‘’Aska i Vučko’’: ”Crnogorska opozicija, govorim o onom dijelu koji će se prepoznati bez velikog naprezanja, sabira svoje pisane tragove surove borbe i „građanskog“ otpora izdaji državnih i nacionalnih interesa. Oni to čine “razornim” saopštenjima. Nema cilja. Definicija je lične prirode, kao i svaka njihova do sada. Oštre, po pravilu manje umne riječi nekadašnjeg blagoglagoljivog (ne)spretnog izraza moći, neće ostaviti utisak ni na koga. Ali, to nije važno. Ne pišu se saopštenja da bi se nešto promijenilo. U izvještajima, kada dolazi do sabiranja, kako se ne bi oduzimale zasluge, taj činilac je od posebne važnosti. Prosti zbir bledunjavih riječi oporbe, kako za one iz potaje kažu braća Hrvati, obezbjeđuje privilegovan status i bogatstvo korišćenja raznovrsnog ćara. Kud ćeš bolje za sebe, objašnjenje je obmane naroda čak i onda kada više nijesi vlast. Ako ti je to bilo dozvoljeno dok si bio suveren nad gologuzanima, koji su bili presrećni da te omirišu izbliza i daju ti se da i od takvih jadnika, opet iz literature, uzmeš što im je ostalo, a što tako sad činiš, pokazujući svu nedosljednost i licemjerstvo?’’