Budala i vlast

Piše: Slavko Mandić

Ni Ceca, Karleuša, ni Baja Mali Knindža mu toliko ne bi podigli adrenalin. Ni pop Prle selebriti od metra. Ne bi izavetan skakao u namjeri da bude opet ono što je bila izražena tragikomika vremena koje je mirisalo na trulost svijesti i savjesti. Tapšao ga je po plećima mali dio preporučenog naroda. Onaj koji je odlučan da sa njim, samo dok traje, dijeli mrvu vlasti. Njima dosta. A i njemu. Kad prođe on, zaslužno za sva vremena, jer je kočoperac pokazao da mu je zlo ukorijenjeno u vlastito biće, oni koji su ga slijedili prebačiće svoje sidro uz novoproklamovane EpSke populiste. I klet će se u njih, kao što danas njega proklinju, napadajući mu svaki jad kojim je na Crnu Goru jurišao, želeći da od nje načini zgarište i besudnu zemlju.
Vlastodržačka sintagma, nedovoljno emancipovanog političkog okrajka, čija će smetenost državu još da košta poprilično, kopa nogama i rukama da ostane još. Ne bi on da se miče. Osladilo mu, vidjevši valjda da mu može biti ono što ni zdrav razum a ni zakoni ove zemlje u nekom drugom vremenu ni za živu glavu ne bi tolerisali.  Lažno transformisani Evropejac, rusko-srpski crkveni nekarakter, lažov i licemjer, koristan je samo za vlastiti opstanak od nestanka sa političke scene. Privremeno, jer mu nedjela neće dozvoliti dugo trajanje. Zato bi što prije da se obračuna, dok još može, sa svima koji mu mrse konce. Prvenstveno bi da se osveti onima kojima je cvilio i molio ih ga ne odbacuju. Njih bi da hapsi jer su razumjeli koliko je u njemu ničega. A takvo saznanje boli jer bi mali autokrata htio da pokaže da mu vlast daje pravo da bude demokratski nesoj. Uspijevao je povremeno u tim političkim apstrakcijama. U sadejstvu sa organizovanim pravosuđem, policijom i bezbjednosnim sistemom, plaćali su neki ono što će on kad se i ako se dokaže ono što u njegovim redovima danas šapuću. I za njih i za sebe.

Razumijevajući da je vlast slast, veća i od ljubavne, ova pokondirena tikva pretpolitičkog djelovanja, umislila je da može imitacijom autokrate iz susjedstva da zadovolji populističke potrebe cijela naroda. I da tako bude narodna potreba, jer bez njega takvoga, teško da nam može biti opstanka. Zato je pokušao da namjesti aferu dan pred izbore istome kao što je i on, populisti par ekselans, da bi omogućio drugome takvome da ga obrurda i otme mu partijski prijesto. Na njegovu žalost nije uspio. Sad se daje svima. Ko bi god da ga uzme, nek izvoli. Samo kap vlasti koja će ga odbraniti da ne mora u pośetu Spužu. Jer zna on kako mu je tamo završio drug, na koga se obrnuo nije.

Kad su ga konačno smjestili da im ne remeti planove, rekoše uglas držači vlasti, da je to ruka pravde i da niko neće biti amnestiran. A je li baš samo on jedan pušio? Neće biti. Ima kandadata još i te kako. I svi će na red doć.
Da, već rekosmo da je zbog toga neophodna vlast. Da se sačuva sloboda. Jer, ako se vlasti dokopa drugi, onda je ovom prvom pukla pogibija.
Da je vlastodržac znao što je o vlasti mislio veliki Meša Selimoć, da je znao da pročita makar djelove iz njegove Tvrđave, možda bi stavio prst na čelo.
“Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. VLAST JE NAJVEĆI POROK. Zbog nje se gine, ZBOG NJE SE GUBI  LJUDSKI  LIK. Neodoljiva je, kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moć bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina.”

Jednostavnije ne može biti. Budala i vlast.
Pa to imamo.
Sva je prilika da ćemo imati i u nastavku.
I zato opet Mešina rečenica: Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina.”