(Z)dogovor

Piše: Slavko Mandić

Ako se (Z)dogovori Spajić sa „prijateljima“ iz Dritanove kamarile, mimo riječi koju je dao na konferenciji za strane medije neposredno nakon proglašenja nezvaničnih prijevremenih parlamentarnih rezultata, onda to ipak nešto znači što se golim okom ne vidi baš do kraja. Ostaju špekulacije na sceni kao niz nazočnih pojašnjenja što bi moglo biti kad bi bilo? Ali suština mogućeg zagrljaja, tipa Ljaljo-brat Abaz, ovom prilikom novog dvojca kriptomeštra i duhanskog bosa, naravno samo u satiričnoj pretpostavci, nalazi se u ideološko-moneteranoj sferi. Kriptoeuro sistem na ruke, nekoliko ministarstava sa kompletnom logistikom po dubini, i stvar je završena. To je perspektiva trećeg jada koji nam slijedi vrtiljotkom istog sazvježđa kleroeksperata od 20. avgusta 2020. naovamo. Djelimično buđenje svijesti skoro trogodišnjeg uspavanog naroda nije bilo dovoljno da je ukloni. Nije ni Evropi sa sve Eskobarom pride. Njima je bilo važno da se ukloni Milo, a Crna Gora…Ajde jadan ne blesavi. Zbog toga će se jednog dana izvinjavati. Kao Francuzi princu Nikoli, prije neku godinu, zbog gadosti koju su Crnoj Gori učinjeli 1918. godine.

Dakle, ako se (Z)dogovore, a vjerujući im na riječ da neće, izvjesnije je da hoće, imaćemo nastavak opasne papazjanije. Poput aktuelnog ministra prosvjete koji je, uoči izbora, da ne pobrka partijske interese, đeci aminovao da se znanje stiče prepisivanjem, krađom, falsifikovanjem, a ne radom i učenjem. Takvih je od čelnika pa do repa ljute guje tehničko- tehničke vlade, išćerane odlukom Skupštine Crne Gore 20. avgusta 2022. godine. Iz te takve pošenuće se neki, na čije će se mjesto poperit isti takvi, po izravnoj mogućnosti, još grđi. Biće ih više jer će zahtjevi da se množe, a ako ih ne ispuni, singapurcu  ne ostaje ništa no da spakuje kufere, ako mu to dozvoli brat Abaz. Jer, jasno je svima, afera kriptovalute nije se rodila dva dana pred izbore slučajno. I nije Spajiću afera zaprijetila hapšenjem, baš bez veze. Ima tu nečega, pa i ako nema, zaključio je bar jedan dio naroda. I odlučio zbog toga da ostane doma. Koliko ih je, to sam bog zna. Ali da ih je bilo, bilo je!
Dok zemaljski dani teku, za nekoga i oni nebeski, računa se da mističnost poteza aktuelne vlasti, koja sama nema cenzus, što znači da vlada prevarom, mora da se osvijetli. Moguće da ni tada neće biti jasno ČIJA MAJKA CRNU VUNU PREDE?, ali će nagovještaj za sad biti dovoljan argument.

Do Kvona su u zatvoru, kažu, pośećivali mnogi. Te pośete nijesu bilježile nadzorne kamere, jer u to doba nijesu radile. I one imaju pravo da odmore malo, jer je zaista mnogo aktivnosti pa im treba snaga i energija da sve to pofataju. Zbog toga pauza, a najbolje je realizovati je u periodu kad kralju kriptovalute dolaze u nastavcima svi oni kojima miris novca miriše na nezaobilazni božićni mrs na prepunoj trpezi. To tako kod nas može. Važno je da se zbog vašeg pisanja ne omrazite određenom medijskom gangu, jer onda vam ne gine finansijski kolaps. Sve što imate uzmu vam presude crnogorskog pravosuđa, pa mala penzija dugoročno postaje još manja. I tako ako želite da se igrate slobodom govora kao temeljnim ljudskim pravom. Ova umetnutost je rezultat povremenog nervnog rastrojstva i podrška Do Kvonovom receptu za kooptiranje raznovrsne zatvorske aktivnosti. U susret slobodi, razumije se.

No puštimo mi Do Kvona. U ovoj situaciji imamo mnogo značajnijeg posla. Recimo, što ćemo sa kompletnom porodicom značajnika Pokreta za promjene Branka Radulovića? Najmanje je on kriv što je Pokret, prethodno išćeran iz Fronta, koji se zbog toga ugasio, jer više nije htio da na leđima nosi šalabajzere, gurnut je u čeljust koji se zove narod. A on se pravi nevješt, pa umjesto da zaokruži najpametnijeg bivšeg Crnogorca, glas daje kriptosingapurcu. I što sad? Možda je narod i uvidio vlastitu grešku, ali to neće pomoći mnogobrojnoj familiji čovjeka koji je sve učinio da je u kompletnu udomi. Nažalost njegovu, kad je mislio da je ta priča za sva vremena završena, dogodio se cunami. Udario je do sad najsnažnije. Survalo se na leđa ovog šarmatnog maga znanja i obrazovanja svjetske razine, cijelih 0,6 posto izborne volje narodaaaaa. Poklekao je. Nije se više mogao zadržati na nogama. A za njim jedan po jedan od njegovih. Ne sad odmah, razumije se. U nastavku ove priče, svakako. A ona će trajati. Ko zna koliko.
Zamislite kakva je vlast kad pojedinačno ni URA a ni SNP ne mogu do cenzusa. Oba „lidera“ ovih partija nijesu krili zadovoljstvo kad su razumjeli da im je produžen vijek trajanja za još neko vrijeme. Oba su potrčala u zagrljaj kako bi obezbijedili nastavak crnogorske agonije. Koliko ih narod cijeni, dokaz je rezultat kojim se fale. Poljoprivredni ekspert bez škole, potpreśednik Vlade i nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore Lekić dobili su skupa, na sto jada 3,2 posto volje naroda. Tu crkavicu da preskoči cenzus donio mu je pronađeni Ćaki, za koga nijesmo sigurni da još zna o istorijskom uspjehu koji je postigao za ideološkog druga mu Jokaša?

Jasno je da nema evropske Vlade bez koalicije okupljene oko DPS-a. Zna to i Zapad. Zna i Eskobar. Ali ćute. Kao da su naši akademici. Koliko sličnosti. Kao da ih je jedna majka rađala. Kad ih poređate jedne pored drugih, i sami bi se zbunili.
Pritom, Jokaš je ljepši od Eskobara. O pameti neka drugi sudi. Ipak je ljepota presudna.