Napile se ulice

Piše: Dubravka Jovanović

Iskačemo iz šina i krivudamo bez pravca u nekom suprotnom smjeru od svega što je normalno. Koje ovo vrijeme živim? U kojoj zemlji podijeljenoj na tuđe djelove?   Kakvu ariju dišem? Ovoliko zagađenu mržnjom?
Kontaminacija izdajstvom, mržnjom, podjelom, prevarom, krađom, nepotizmom, fašizmom.
U zemlji u kojoj su za slobodu granice zalivene krvlju i zakletvom predaka.
Đe je vjekovima živio jedan uspravan narod, pravedan, ponosan, nepotkupljiv i vječan.
Od čega, od kojeg je matarijala sadašnje tkivo moga naroda?
Ko su ljudi koji vladaju mojom državom, ili im se samo čini da to znaju i umiju?

Po redu ovako: Premijer dugo već pale vlade.
Predsjednik koji treba da se svečano  zakune u čast i obraz, po novome i u Boga, ali  ne u prijestonici Crne Gore kako je red i običaj.
Do rezidencije svoje u prijestonicu  samo kad je dekontaminiraju, kako reče drug iz njegovoga tabora. A potom napade i zaprijeti novinarima da su oni krivi i da će biti ukoliko se njemu ili njegovima nešto dogodi.
Pazi sad:
Visoki funkcioner  Evrope Sad, evropejac dakle, Milović  izjavo  je da treba  dekontaminirati Cetinje.
Kada su novinari odradili svoj posao i uredno, integralno prenijeli ovu evropski,  demokratsku konstataciju, isti je samo izašao iz šina i okrenuo vodenicu rekavši da su mu novinari  nacrtali metu objavljivanjem informacije istrgnite iz konteksta, koju je, ponavljam, on izrekao.
A pazite sad ovo, ljudi ljudski:
Predsjednik opštine Budva,  Milo Božović završio u zatvor jer postoje osnovi sumnje da je učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i tri krivična djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Zbog njegovog apsa dio Budvana diže bunu, zaustavlja saobraćaj,tražeću slobodu za uglednog i poštenog prešednika, bez kojeg staje grad i opština, turizam, domaći i furešti.
Da su se deboto napile ulice po Crnoj Gori i da se u manite udara, potvrđuje i akcija i dalja namjera uklanjanja dosadašnjih njihovih naziva i preimenovanja.
Pod šubaru svi koji ne ljube petokraku .
Ljubov osmijeh za kokardu po Nikšiću gradu.
Inače, od svih prioriteta, preimenovanje ulica je najpreča rabota.
A ulice napijene mržnjom i podjelama, đe se god okrenem kud god kročim, što god novo da čujem ili pročitam. Neistomišljenicima pljušte prijetnje smrću. Društvenim mrežama umreženi botovi i skotovi na dnevnom zadatku.
Prijete, pljuju, vrijeđaju, klevataju. Klepeću, mekeću i nikome ništa.
Očekujem da i u mom Kotoru furešte podijele na četnike i partizane, čim s vapora u porat arivaju.
A onda ulicama moga grada do crkve Svetoga Nikole na padanje do poda.
Koje je to tek iskliznuće iz šina. Više se ni prekrstit, ni pomolit ne možeš kako Bog zapovijeda, već kako pop kaže. Helikopterski patrijarh i njegovi padobranci.
A kako Dritan kaže sve je drito. Nema problema. Nema komita više, nema nemira, nema crkve osim za dobra djela, reče genije.
Ima jedino tužbi na njegov i račun  Vlade koja je pala odavno, ali zar to nije demoNkratija.
Evropa da nam pozavidi. I još Amerika.
Evropski predsjednik se za inauguraciju sprema i od svega što mu je potrebno za taj čin trenutno je zauzet izborom tavaje. Oće pa oće karirani stolnjak?                                                     Narodski a ne kao neki otmjeno i otuđeno.
Oće li zaboga poslije svečanoga čina zapjevati onu iz naroda srpskoga Igraj mala na colove, daću kola i volove?
I oće li se služiti srpski pasulj kako tradicija uz kariranu tavaju i limene pepeljare nalaže.
Eee, ne da su se napile, nego su se narokale ulice Crne Gore.