Bunt na bezdušni, novi svjetski poredak u umjetničkom izrazu Marije Sarap

“7K Novus Ordo Mundi” /”7K New World Order” naziv je konceptualne izložbe dr Marije Sarap koja će biti otvorena u Kotoru, a otvoriće je  prof.  dr Sonja Tomović Šundić.
Marija Sarap je crnogorski dramski pisac, scenarista i konceptualna umjetnica.
Ova izložba predstavlja sublimaciju njenih promišljanja o devijaciji savremenog-bezdušnog svjetskog  poretka u kome ljudi gube identitet, dignitet ,sopstvo, svodeći se na puki broj. Umjetnica se ne miri sa realnošću izokrenutih vrijednosti  u kojoj bivstvujemo.
Stoga u naslovu ove konceptualne izložbe je 7 K što u prevodu sa savremenog kompjuterskog slenga znači SICK – (na crnogorskom  bolest),objasnila je Sarap za portal Radio Skala.

Konceptualna umjetnost Marije Sarap “7K Novus Ordo Mundi” je cjeloviti audio-vizuelni kritički osvrt na postmodernu civilizaciju,  Višestruko talentovana umjetnica se izražava originalnim formama, iluminatima u prostoru i vremenu, pravi radikalan raskid sa klasičnim jezikom likovnosti, za katalog ove izložbe  piše  prof dr Sonja Tomović Šundić. “Njen subverzivni zasjek u savremeno doba, konzumerističku kulturu u kojoj je čovjek postao broj, bezimeni pojedinac izgubivši svojstva ličnosti, moralnosti i duhovnosti, najbolje odražava misa Lacrimosa,svjedočanstvo o kraju čovjeka. Ideja o sunovratu čovjeka postaje autentičan filozofski svjetonazor, izazov da se kroz vizuelnu kulturu ne objašnjava, nego prije razumije i prikaze krah ljudskog bića,kako bi auditorijum navodila na unutrašnju transformaciju. Sinergija tijela, artefakta i umjetničke individualnosti sugeriše kompletan estetski koncept, namjeru da se umjetničkim simbolima kazuje o bitnim egzistencijalnim problemima. Autorkina umjetnost predstavlja cjelovitu likovnu anyropologiju, modus u kome se vizuelizuje shvatanje čovjeka, prije svega gubitak individalnosti, razaranje ličnog identiteta,svođenjem na bezimenost, apstrakciju, statistiku. Osmišljene instalacije, muzika, jarke boje, pukotine u kojima zjapi praznina su informacija u semiotičkom procesu dekodiranja poruke, znak bez značenja, podsjetnik da je čovjek postao  podatak u numeričkim izvještajima i istraživanjima.To ukazuje da je svijet u kome živimo bolestan, ne samo  u nekim svojim aspektima, već je novom poretku ugrožena ljudska vrsta, izložena različitim oblicima  poništavanja i ugrožavanja. Čovjek postaje dezorijentisana marioneta, izgubljen u virtuelnom prostoru u kome ne važe moralne i estetske vrijednosti. On postaje stvar među drugim stvarima, otuđen od svoje ljudske prirode i moralnog dostojanstva. Umjetnica nam demonstrira razlicite tačke našeg posrnuća, nastoji da nas trgne iz letargije, da bi se oslobođeni iluzija suočili sa samima sobom. Istodobno odrekli lažnih idola i lažne slike svijeta. Umjetnost je apel, poziv koji ima snažan humanisticki potencijal. Provokacija, sračunata da na relaciji djelo-posmatrač izvrši promjenu, kako bi se napuštanjem zone zabrinjavajuće indiferentnosti aktivirali i participirali. Napustili domen pasivnog posmatranja. Umjetnički koncept Marije Sarap svojom izrazitom snagom djeluje na našu percepciju i misaone procese,uvlači u svoju gravitaciju. Njen rad je negacija ubrzanog modela življenja, pretpostavljanje onog materijalnog i fizickog duhovnim vrijednostima. Od ničeanske ideje natčovjeka došlo se do razbijenog subjekta, iščezavanja središta, kraja čovjeka. Marijina likovna poetika  prezentuje atmosferu zaumnosti,lavirinte birokratske mašinerije, stvara umjetnicko djelo kao vrstu spoznaje, tumačenja, antropološkog istraživanja, ali i revolta. Ona nas podsjeća da je čovjek postao hermetična monada, zatvorena i bezlična. Zato umjetnica upućuje na duhovno otrežnjenje, sagledavanje situacije vremena kako bi pronašli rešenje za krizu u koju pro-življavamo. Naposletku,umjetnost je poslednja linija odbrane bez koje bi naš svijet bio manje human nego što jeste.
Kreativna umjetnost Marije Sarap  služi tome idealu, dajući mu dostojan i originalan prilog”, zaključuje Tomović Šundić.