Ombudsman koji to nije

Piše: Goran Sekulović

U prošloj kolumni naslovljenom ”Multiplikacija Nedostojnog” zaboravio sam da spomenem možda i ”Vrhovnog” među mnozinom multiplikovanih Nedostojnih (oštra konkurencija!?) – naravno sve po redu iza Nedostojnog po čijem se ”liku i (ne)djelu i ravnaju, tj. ugledaju i uistinu tako la(h)ko reprodukuju da je to prosto ”milina” gledati, praveći ogromne društvene štete – a to je nesumnjivo aktuelni Ombudsman budući da je po svom ne samo neradu već prije svega naopakom i zločiniteljskom ”radu” postao naš (svih crnogorskih građana) najveći štetočina.
17. jula 2021.g. u kolumni ”Fikus” koja je bila njemu posvećena, napisao sam između ostalog i sljedeće: ”Zašto nije odmah, u startu, na prvi pomen negacije crnogorstva i Crnogoraca, ustao i demonstrativno napustio sjednicu Odbora (za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore), uz naravno dato obrazloženje u skladu sa svojom ulogom u društvu? I sa porukom da on kao Zaštitnik svih građana i građanki neće više ikada sjesti i prisustvovati sjednicama aktuelnog skupštinskog Odbora dok se isti, odnosno njegov predsjednik i parlamentarna većina civilizacijski ne pokažu zrelim i odgovornim i jasno saopšte da je, kao i negiranje genocida, i negiranje postojanja bilo kojeg naroda i nacije ustavno i zakonski nedopustivo i za sankcionisanje, a nekmoli kad dolazi iz najvišeg političkog organa u zemlji!? Jer, ne treba zaboraviti – kao što je negiranje genocida uvod u novi mogući genocid, tako je isto negiranje postojanja jedne nacije i naroda uvod u mogući novi, stari zločin, u nova etnička čišćenja, u nove genocide. Da je tako postupio i kada bi tako postupao, Zaštitnik bi jasno i bez dvoumljenja – bez očigledno dobrovoljnog i iz samo njemu znanog razloga utapanja ’’u močvaru dnevne politike’’ – pokazao cijeloj javnosti da će se itekako miješati u svoj posao i da će poštovati prava svih u Crnoj Gori. A nepoštovanjem prava (multi)nacionalnih Crnogoraca, kako i etničkih tako i Crnogoraca svih vjera i nacija (a to je zapravo isto: patriotski front u otadžbini i dijaspori kao srce Crne Gore!), on pokazuje i nepoštovanje čitave države Crne Gore, svih njenih građana, svih naroda i vjera, naravno i tzv. manjina (mada to i nijesu manjine, već svi konstitutivni istorijski činioci ove zemlje i moderne Crne Gore, ravnopravni građani, bez obzira na kvantitet, simbolički i uslovno shvaćeno poput Njegoševe umne i genijalne misli o Zemlji kao mati milionah).
Da, da je tako postupio i kada bi tako postupao. Ali, tada ne bi bilo moguće doživjeti ga kao – FIKUSA.’’

2. 9. 2022.g. u kolumni ‘’Ombudsmane, pošto je jedno (ne)reagovanje?!’’ rekao sam i ovo: ‘’Raskrstivši od prvog dana sa opštevažećim društvenim standardima kojih bi se svaki Ombudsman morao držati, Bjeković je ostao dosljedan isključivo duplim standardima, tj. selektivnom ponašanju u svom funkcionisanju i obraćanju javnosti. Kao i svaki privrženik ”dvojnog knjigovodstva”, on se u svom djelovanju povodi jedino po principu koliko što košta, odnosno da li njegovo reagovanje spada u po njega visoko rizičnu ”nedođiju” i da li je samim tim, dakle, toliko ”skupa roba” u određenom slučaju i postupku da bi ga to moglo u potpunosti obesnažiti i ‘bestragati” pred onim centrima moći kojima se on klanja do ”balčaka”. Drugim riječima, reaguje samo tamo đe je siguran da je cijena skoro džabe i đe po njega nema nikakve opasnosti. A tamo đe bi mogao zapasti u ”velje muke” kod Srpske crkve i organa i čelnika dvije posljednje Vlade – ali nažalost i nekih DPS-ovskih i drugih suverenističkih krugova, a ne treba zaboraviti nikako da ga je na funkciju predložio Predsjednik Države čak i u Parlamentu, neposredno obrazložio tu svoju odluku – uopšte se in vivo i ne pojavljuje, već samo post-festum da praktično pogladi i poravna sve eventualne neravnine i slučajna ispupčenja koja bi mogla uputiti javnost na stvarnu istinu onoga što se dešava i zbiva! Antidržavni i anticrnogorski elementi mogu spokojno da spavaju i ne samo da snivaju već i da rade na ostvarivanju njihovih i snova i vizija, negativnih utopija dakako, o utapanju Crne Gore u Veliku Srbiju i u srpski svet, a da je to već poodavno java više valjda ne treba nikoga ubeđivati. Čak štaviše u ovakvom Ombudsmanu imaju jednog od najodanijih i najrevnosnijih saradnika!’’
Dug je svakako spisak ako se želi spomenuti sve što je Ombudsman loše (u)radio. Opet dio iz kolumne ‘’Ombudsmane, pošto je jedno (ne)reagovanje?!’’: ”Nije reagovao na neregularnosti oko donošenja u Skupštini Crne Gore Izmjena Zakona o vjerskim slobodama i vjerskim organizacijama krajem 2020.g. (osobito na neusklađenost sa preporukama Venecijanske komisije), zatim na diskriminacionu suštinu spram crnogorske nacije, države Crne Gore i Crnogorske pravoslavne crkve tzv. Temeljnog ugovora, kao i na događaje 4-og i 5-og septembra prošle godine na Cetinju, kao i 13-og jula ove u Nikšiću. Time je samo nastavio svoju društveno i državno štetočinsku praksu nereagovanja u skladu sa svojim položajem, pravima i obavezama kada su se ‘’na dnevnom redu’’ istorijskog ‘’menija’’ našli po Crnu Goru ključna državna, nacionalna, građanska, demokratska i civilizacijska pitanja. Toliko upita, dilema, nepoznanica, manipulacija, diskriminacije, oko događaja na Belvederu (otvorenog gaženja ljudskih prava, pojave dugih cijevi u Manastiru, zloupotrebe Vojske Crne Gore, izvještaja Javnog servisa RTCG da se na policiju pucalo…) i u Nikšiću, i u još mnogim drugim prilikama (kao što je bilo nelegalno dolaženje u Crnu Goru srpskog patrijarha na potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora), sve to Ombudsman prenebregava i izbjegava, a svojim položajem bi mogao i morao da od svih aktera svih događaja zatraži i dobije detaljna objašnjenja i pojašnjenja o svemu onome o čemu bi mogao i morao da pita i da se (za)interesuje!? Ombudsmana tada nije bilo niđe da se glasne i čuje!’’
Kao što ga nije bilo i nema ni oko aktuelnih zbivanja pokušaja spriječavanja i uskraćivanja slobode govora poslanici DPS-a i zabrani upotrebe kao Ustavom službenog jezika jotovanog crnogorskog jezika u Javnom servisu RTCG. S pravom i za svaku podršku je grupa građana Podgorice okupljena na protestu nedavno ispred prostorija Ombudsmana zatražila prestanak “politike” mobinga i diskriminacije novinara i novinarki sa višedecenijskom reputacijom. Nosili su transparente “Zašto ombudsman ćuti”, “Onaj ‘jedan novinar’ je jedan od nas”, “Ne udaru na državu, ustav i zakone”, ‘’Ombudsmane podnesi ostavku”… Naravno da nema govora da će Ombudsman reagovati ili pak podnijeti ostavku, budući da je upravo on svojim (ne)činjenjem i bio i ostao jedan od glavnih inspiratora, podstrekača i zaštitnika upravo ovih i svih drugih sličnih antidržavnih, antiustavnih i antigrađanskih, diskriminatorskih i manipulativnih ujdurmi.
No, možda čak i više od njegovog ponašanja (jer je pročitan odavno zahvaljujući svojim nedjelima), zabrinjava, međutim, to što i suverenističke stranke nikako da se jasno postave kada je u pitanju aktuelni Ombudsman. Jer, nije čak toliki problem i da se pogriješi u njegovom odabiru i izboru – dešava se to i u visokoj politici! – ali jeste problem kada se to uporno ne priznaje što ima izuzetno negativne posljedice na međusobno povjerenje suverenističkih stranaka i onog dijela društvene, građanske, političke i izborno-glasačke baze ka kojemu bi prirodno morale da inkliniraju i zatraže podršku, te da na osnovu nje prave strategiju svog djelovanja u izgradnji sadašnjosti i budućnosti ove zemlje. A danas se kao urgentni društveni zadatak nameće neophodnost da se ustanovi jedna nova društvena i državna institucija: Ombudsman za zaštitu crnogorskih građana od aktuelnog Ombudsmana!? Od Ombudsmana koji to nije.