Veleizdajnici trče počasni krug

Piše: Sreten Vujović

Vlada Dritana Abazdovića “nije imala nikakvog udjela” u nazočnosti njegovih ministara na proslavi genocida u  tzv. Republici Srpskoj!?

Vlada Dritana Abazdovića “nije imala nikakvog udjela”  u vezi sa sastankom  ministra Damjanovića sa koleginicom iz bosanskohercegovačkog entiteta, ministarkom Vidović!?

Dritan Abazdović  nije imao ničesovog udjela u poklanjanju crnogorske sakralne imovine, istorije i duhovnosti suśednoj državi!?

Najveći lažov u istoriji parlamentarizma, na evropskom nivou (u najmanju ruku), ne samo da je prevazišao legendarnog  barona Friedricha von Münchhausena[1], barona lažova, već je prevazišao i samoga sebe! Trenutno je u toku „mrtva trka“ između Abazovića i Abazdovića!

Filips Adžić, sa sve crevljama od 1.800 €  „nije imao nikakovg  udjela“ u trovanju crnogorskih građana, kao što nije imao udjela ni u podmićivanju zakletih čuvara Ustavnog poretka (policije i vojske) za antiustavno djelovanje, nagradama od 200, odnosno 700 € po glavi, slično onom podmićivanju iz 1918.godine.

Predśednici crnogorskih opština „nijesu imali nikakvog udjela“ u ponizno-sluganskom  raportiranju čelnicima suśedne države!?

Sami se ponudili-sami pali-sami se ubili! („Što bi ovim momcima te padoše?“)

O ovom „poklonu“ crnogorskih opština suśednoj državi trebali bi da se izjasne bezbjednosni organi, policija i vojska, ali kako, kad ni oni „nijesu imali nikakvog udjela“  u novčanim nagradama za saučesništvo u veleizdaji!?

Možda bi i psiholozi trebali da se  pozabave sve većim brojem samoubistava, osobito onih koji su slični plivanju za palicom, koju je svojevremeno „obrstio“  pa bačio u „osveštanu“ Moraču Njegovo Visokoanatemstvo Amficus Diabolicus, sa komandom: „Aport!“

Da se radi o чудествију, koje je  mogao samo da napravi Amficus Diabolicus, śedoči činjenica da je ovaj „čudotvorac“ osveštao  rijeku, suprotno logici da se čovjek nikada ne može okupati dva puta u istoj vodi rijeke!

Osim toga ni on „nije imao nikakvog udjela“  u ovoj mega-podvali!

To bi bilo isto kao kada bi vaspitač u nekom  dječjem zabavištu  pravdao svoje prisustvo na nekoj pedofilskoj orgiji riječima: „Nijesam tamo bio u svojstvu vaspitača!“

[1] Minhauzenov sindrom je uznemiravajući psihopatološki poremećaj, gdje osoba preuveličava, fabrikuje ili indukuje svoju bolest kako bi dobila pažnju okoline. Naziv je dobio po njemačkom baronu Minhauzenu koji je volio fantazirati, preuveličavati i lagati. Sam naziv je u medicinu uveo engleski doktor Ričard Ašer. Ovaj poremećaj je jedan od oblika takozvanih umišljenih bolesti, i kao takav veoma je sličan hipohondriji, ali se od nje razlikuje u tome što kod hipohondrije pacijent zaista misli da ima neku bolest, dok je kod Minhauzenov sindroma pacijent svjestan da pretjeruje i da inscenira bolest, povredu, infekciju i slično. U suštini bolesti je nezadrživi nagon da se lažnom pacijentu ukaže pažnja, a uzrok je najvjerovatnije nedostatak ljubavi i pažnje u djetinjstvu. (izvor: Vikepedija)