Kosovo nije Crna Gora

Piše: Slavko Mandić

Prava je to država. Jaka i odlučna. Ima čast i snagu da bobu reče bob a POPU POP. Posebno ovomo drugome kad je htio da učini svetosavski đir do Pećke patrijaršije. Što je tamo htio da čini, Boga pitaj jedinoga, no taj bez neke nije kreća na daleki put. Ali Kurtijeva soldateska, da bi pop razumio što mu zbori, reče mu Jakšićevski: Stani pope Prle! Nema dalje! Možeš samo do tog bedema. Nogom ćeš stupit, možda, poganom. Drzneš li dalje? Čućeš gromove… I pop shvati poruku.

Prle nije vjerovao da će mu Kurti reć da se vrće okle je i doša, jer je valjda mislio da se Vučićeva i tamo još računa. A i vojsku je podiga da pokaže silu, mada ga je Prle zamolio da ne čini ništa što na rat miriše.
Zaigrao se pop, ne misleći da je istina kad su mu dan prije poručili Kosovari da nema rašta kretat, jer preko Merdara ući na Kosovo neće. Ali je Prle valjda vjerovao da mu je Kosovo Crna Gora i da može da žari i pali kako mu se ˊoće. Brzo se uvjerio da nije tako i da ga na graničnom prijelazu Merdare nije dočekao rukoljubivi Dritan koji bi mu mirne duše prepisao i pola Kosova. Samo ako ovaj zaište. Ali, Prle bi htio sve. I đe god dođe đe Srbina ima. Makar i na privremenom radu. Proglasiće teritoriju svojom, načiniće žalopojku o ugroženosti Srba, dovesti rok en rol stručnjaka Rakovića da to  uobliči u istorijsku lažavinu. I stvar je gotova. Ali rekoh, ovo je ozbiljna država. Nije Crna Gora, čiji se v.d. Dritani pod mantiju zavlače klerošovinistima da bi ih zadovoljili i dali im vjeru u vlastitu nevjeru. Ovo je država koju Prle ne priznaje i zove je svojom kućom, jer, kako reče, đe god da je bio van Kosova i Metohije, bio je u tuđini. Samo je ovđe, đe ne može ni da priviri, svoj na svome. U svoju zaključanu kuću. Jer mu ne da vlast države koja, po njemu i njegovoj ideologiji, ne postoji. Pa ako je nema, što ne uđe? Ako je zaista Kosovo Srbija, a nešto baš ne izgleda da je tako, što će mu granični prijelazi i neke strane uniforme koje mu vrću nazad preskupu auto kolonu u koju su se smjestili zadrigli popovi, najedeni od muke sirotinje, koju su takvom učinjeli vlastitom poganštinom.

Što ne ulježe helikopterom, kao onomad kad je ustoličavao nedostojnog u Cetinjskom manastiru, đe su ga čekali do zuba naoružani kriminalci i strani plaćenici, pripadnici raznih službi iz suśedne Srbije i Republike Srpske. Valjda da zajedno očitaju Oče naš, a ako među ovim nevjernicima slučajno i zaluta kakav vjernik, on će tačno znati što to znači. I da je kompletan životni dosije tu smješten, bez ijedne laži i prevare, kojima je ta družina i te kako sklona.

Dakle, nije mogao helikopterom jer bi ga Kosovari praćkom ako treba skinuli dok trepne. Znao je on to pa je zbog toga odlučio da ide nešto manje bijesnim prevoznim sredstvima. A ni migovi baš nijesu presigurni za prebačit do Pećke patrijaršije. Jes da su ruski i bjeloruski, jes da su preskupo servisirani, ali ipak, bolje je ovako.

Dok se okretao oko svoje ose, śeti se Prle kako je bez ikakvog problema doletio na potpisivanje lažnog temeljnog ugovora u Podgoricu, i to letilicom strane države. Niko ga ništa pitao nije, iako je svakome bilo jasno da je vazduhoplov Srbije neovlašćeno boravio na teritoriji Crne Gore. Nije mu trebala prethodna najava niti neophodna dozvola Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva odbrane Crne Gore, kako je propisano Zakonom o vazdušnom saobraćaju. Ni ličnu kartu a ni pasoš vadio nije da pokaže carinicima nebeskim. Doletio je mimo zakona pravo u Dritanov zagrljaj. Ovaj mu je prepisao dobar dio crnogorske teritorije i skoro sve crnogorske duhovne svetinje. Svo nacionalno istorijsko nasljeđe i sve spomenike kulture. Već je imao hotele, šoping centre, samoposluge, medije, obrazovne ustanove. I sad popovi kolo vode po Crnoj Gori. Tako ti je to kad nema države.
Ali, Kosovo je država. i to ozbiljna država. Pitajte Prleta. On se uvjerio.

Vrćući se sa Merdara domu svome, onome koji nije na Kosovu, jer tamo mu ne daju, Prle se śećao sa śetom kako mu je nekad i Kosovo bilo kao sad Crna Gora. Ali zbog svega što su činjeli kosovskom narodu, probudili su u njima svijest za svojom državom. Što ih je zlotvor više terorisao, to je u njima rasla odlučnost da ne dozvole na sebe, na svoj identitet i pravo na postojanje.

Zato danas imaju državu. U nju možda može još da se provuče nekakav Vučić ili bezidejna Brnabićka, pa možda i Prle ako osudi barikade, ali je ta priča završena. Kosovo više nikada neće biti Srbija. Zna to Vučić dobro. Zna i Prle, ali toliko su lagali sopstveni narod da su ga ubijedili u suprotno. I sad je teško reći istinu.

A moraće jer im čak ni „braća“ Rusi neće moći pomoći!

Neće ni Crna Gora nikada biti Srbija. Jača je od svih Prleta, Vučića i Abazovića zajedno.
Zato je vječna, i ostaće takva! Vasi vijek!