Belveder ili anđeo čuvar Crne Gore

Foto: Arhiva

Godišnjica je herojskog otpora Crnogoraca na Belvederu, kad je izašlo da brani i odbrani svoju Crnu Goru od zla domaćega i mlado i staro, i žene i đeca. Neće proći nedostojni, poručili su tada sa džade cetinjske domaćim izdajnicima da im je džabe rabota. Čast i obraz nizašto, pa ni glava ne znači ništa ako sa njom ostaje i doživotna sramota. A ima li veće od izdaje domovine?

Jadnici koji su se tuđinu prodali za šaku vlasti, u odbrani novostečenog udariše na svoje komšije, rođake, prijatelje, koliko su god mogli. Potegoše specijalne policijske snage da udare na svoj narod. A za svaki slučaj, ako ne uspiju oni, kriminalne grpe naoružane do zuba, smjestili su popovi u Cetinjski manastir.

Bruka i sramota od kojih se doživotno crveni. Ko obraza ima. Vlast ni ona, kao ni ova koju predvodi kočoperni miljenik Vučićeve politike, čiji je službenik, o toj sramoti ćuti i dan danas. Posebno odlazeći koji je tada uživao posmatrajući kako se dostojanstveni Crnogorci i njihovi prirodni saveznici guše u dimu od ogromne količine bojnog otrova koju im je isporučio.

Ostali su za sramotu. Dovijeka će se pričati o jadovima koji nijesu mogli doćerat nedostojne popove jer im je svijest svijetlih tijelima zapriječila prolaz preko Belvedera. Da ostanu za sprdnju, popovu su isporučeni helikopterom izdajničke vlade.

O Belvederu će se pisati knjige. Organizovaće se skupovi na kojima će se obraćivati tema posvećena patriotizmu. Okupatom će biti proćeran, jer je to zakonitost. On ovđe nema što da traži. Iskompleksiran i bolestan od naše superiornosti u svemu, krenuo je na nas sa svim što ima. Ponajprije sa domaćom sramotom, koja je i najgrasnija u nastojanju da ne bude više Crne Gore.

Ali, ni jači joj nijesu mogli ništa.

Tvrd je orha voćka čudnovata, ne slomi ga al zube polomi, pisao je naš a ne njihov Njegor, za koga bi po Srbije dali.