Razobličeni ste

Dio Posebne jedinice policije tokom ljetnje turističke sezone angažovan je u Budvi ali, sudeći prema reagovanju Uprave policije na naš tekst objavljen 18. avgusta, radi samo drugu ili treću smjenu, iz policijskih navoda nije baš razumljivo koju tačno?!

Svakim reagovanjem na tekstove dijela medija koji istražuju postupanje policije tokom masovnog ubistva u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta, i ukazuju na uznemirujuće propuste komandnog lanca, Uprava policije dodatno urušava kredibilitet i sebe hvata u lažima.

U ovom reagovanju na naš tekst „Posebna jedinica bila je u Budvi, zašto nije angažovana?“, potvrdili su da je, kako oni kažu „samo manji“ te jedinice „angažovan na poslovima očuvanja javnog reda i mira u Budvi“, ali, sudeći prema ostatku navoda iz reagovanja, nijesu ih mogli okupiti jer „nijesu bili radno angažovani, već je njihovo angažovanje bilo planirano u večernjim časovima“?!

Objašnjavaju kako je „stoga bilo potrebno da se oni pripreme i stignu do Cetinja, a što ne bi bilo racionalno u vremenskom okviru u odnosu na jedinicu iz Podgorice“.

Porazno je da jedna specijalna policijska jedinica, kako god se formalno zvala, zadužena upravo za „interventne zadatke“, što znači hitne, prvo – nema dežurni tim, jer krivična djela se ne događaju samo noću, drugo – kad već dežurni ne postoje, nije sposobna da se u kratkom roku organizuje i krene u akciju.

A iz njihovog reagovanja proizilazi i da je Podgorica bliža Cetinju od Budve?!

Međutim, već u sljedećoj rečenici kažu da je dio PJP iz Budve, ipak, angažovan?! Ne kažu kad.

– Dodatno, odmah po dobijanju dodatnih informacija o situaciji na Cetinju pored PTJ i dio PJP koji se nalazio u Budvi upućuje se na Cetinje – pišu oni.

Ističu i kako je odmah angažovana Protivteroristička jedinica (PTJ) – „primarno obučena i opremljena za rješavanje kriznih situacija“. Navode kako se „prva grupa ove jedinice u najkraćem roku opremila i uputila na Cetinje, a ostatak PTJ se po njihovom dolasku i opremanju uputio ka tom gradu“.

Naravno, i dalje neće da kažu kad je ta jedinica stigla u prijestonicu. Kao najstrože čuvana tajna, kriju ovaj, kao i podatak, kada se pojavio načelnik CB Podgorica Goran Jokić i kakve je komande izdavao, za koga su saopštili da se, nakon što su mu u 15.38 javili za dešavanja, ,,odmah uputio na Cetinje“.

Masovno ubistvo na Cetinju 12. avgusta najveći je takav zločin koji se ikada dogodio u Crnoj Gori, a postupanje policije tokom krize koja je trajala nešto duže od pola sata, a mnogi tvrde i sat, bilo je krajnje neprofesionalno i neozbiljno.

Objašnjenja koja su uslijedila više su nego degutantna. Umjesto odgovora crnogorskoj javnosti na brojna pitanja o načinu vođenja akcije i nalozima cetinjskoj policiji i inspektorima koji su prvi stigli na mjesto događaja, neopremljeni i nespremni za ovakvu krizu, policijski menadžment ostrvio se na kritičke medije i svjedoke tragedije koji nam se obraćaju zahtijevajući da se saopšti istina o masovnom zločinu čije žrtve su umalo bili i neki od njih.

Uprava policije, međutim, na sve načine pokušava da sakrije istinu o sebi i komandnom lancu koji je tog dana potpuno zakazao, što su Pobjedi svjedočili i pojedini policijski službenici ogorčeni saopštenjima i izjavama svojih šefova.

– To je bilo totalno rasulo u lancu komande – rekli su nam oni i ispričali da je, već pominjani, načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Jokić, koji je rukovodio akcijom na Cetinju, naložio da se samo obezbijedi mjesto događaja i da se ne preduzimaju nikakve aktivnosti dok ne dođe pregovarač.

Menadžment, međutim, to ne priznaje, kao što, vjerovatno neće priznati da ta čuvena PTJ (Protivteroristička jedinica) nema dežurnu ekipu, da je kamp na Zlatici, maltene, prazan poslije 14 sati…

– PTJ i PJP, kao elitne jedinice moraju prve da reaguju i moraju, ali moraju, da imaju dežurne ekipe – kategorični su sagovornici Pobjede iz Uprave policije.

A PTJ i PJP posljednje su stigle na Cetinje tog kobnog 12. avgusta, kada je sve bilo gotovo. Kada je pomahnitali ubica bio zaustavljen. Ali u svom krvavom piru oduzeo 10 nedužnih života i još šest osoba ranio.

To je surova zbilja. Kao i činjenica da su umjesto te elite u Medovinu upućeni „obični“ policajci i inspektori, s naredbom da ne pucaju, nego da čekaju pregovarača.

Kako šefovi, ni pregovarač, niti elitni tim nijesu stizali, a i oni se našli na meti pomahnitalog ubice, lovca, dobrog pucača, bili su prinuđeni da zapucaju. Da odbrane gole živote. To su od njih tražili i svjedoci ove užasne tragedije, koji su u jednom trenutku zahtijevali od policajaca i inspektora da njima daju oružje, kad već oni ne smiju da pucaju…

Zastrašujuće je toga dana bilo u Medovini. Ali ne znaju to policijski šefovi, jer nijesu bili tamo. Komandovali su telefonom. Davali instrukcije i naredbe sa sigurne udaljenosti…

I, ponovićemo se – umjesto ostavki oni drže pridike medijima.

Uzalud. Jer, razobličeni su. Potpuno. A tek će izaći na vidjelo puna istina.