Ukrajinci se bore i za crnogorsku slobodu!

Već nedjelju dana traje natčovječanska borba Ukrajinaca protiv Putina. Ono što diktator nije mogao nikako da predvidi – desilo se. Namjesto ‘’blic kriga’’ i završetka agresije za dan-dva, Ukrajinci su pružili i pružaju žestok otpor. Namjesto brzog i (o)lakog polaganja oružja, oni su već sada slavu svog oružja podigli do neslućenih visina, spremni da jurišaju i na nebo ako to zatreba da bi spasili svoju slobodu, kako su to, po Karlu Marksu, (u)činili pariski komunari u svom veličanstvenom proletersko-socijalnom ustanku u XIX-om vijeku, koji je tada, ipak, ugušen u krvi. I to ponajviše zahvaljujući sopstvenoj prevelikoj povjerljivosti, marginalizaciji,  bolećivosti, neiskustvu, iluzijama i nerealnim očekivanjima spram protivničke ondašnje vlastodržačke krvožedne armade. Nešto slično se desilo i sa slobodarskim crnogorskim zelenaškim ustanicima iz 1919.g., ali čiji se rezultati – uostalom kao i oni pariskih komunara! – nikada neće izbrisati iz kolektivnog sjećanja progresivnog čovječanstva, u ovom slučaju onih Crnogoraca kojima je na prvom mjestu sloboda i mir njihove jedine domovine.

Upravo do neba se nadamo i čvrsto vjerujemo da to neće biti slučaj i sa takođe viteškom odbranom Ukrajinaca, budući da im je očigledno i jasno koga imaju za napadača, agresora i protivnika, te da zbog toga nemaju nikavih nepotrebnih iluzija spram njega, iluzija koje bi im samo mogle nauditi i odmoći u borbi do konačne pobjede. Podsjećanje na Marksa i pariske komunare je, uz to, uistinu tužna i gorka priča i istina do čega i kakvog  je sve karikaturalnog (a toga je odista u povjesnici bilo a i sada ima pregršt ‘’bisera’’), stigao izvorni i autentični humanistički ideal marksizma, tj. samog Marksa, u zemlji koja se gotovo jedan vijek i službeno (makar i lažno!?) pozivala na njega, u zemlji koja danas otvorenim i ogoljenim fašizmom ne samo da brutalno negira najosnovnija ljudska, nacionalna (ujedno i ‘’proleterska’’!) i životna prava Ukrajinaca, već i sa ogromnom ratnom mašinerijom hoće da je i teritorijalno u potpunosti okupira i u biti i duhovno i fizički do kraja obezliči i uništi jednom za svagda, ili kako to Putin kaže i poručuje svojim sljedbenicima – da konačno riješi ukrajinsko pitanje!?

Baš je u ovoj Putinovoj iracionalnosti i šansa za preokret i ovog puta zaista konačan povoljan rezultat na kraju, nadamo se bliskom, okončanja ruske agresije na Ukrajinu. Helderlin pjeva da je u opasnosti i ono spasonosno. Želje su dakako jedno, a realnost drugo. No, sada kao da se realnost može (pri)bližiti željama i cilju, a to je slamanje agresora i samim tim i jako slamanje i slabljenje svih onih regresivnih, represivnih i anahronih snaga danas u Evropi prije svega koje ga podržavaju, a osim režima u Bjelorusiji tu su eksplicitno i snage režima u Srbiji i u Republici Srpskoj, kao i ne male političke snage u našoj zemlji. Ali, Ukrajinci ne mogu (sve) sami! Potrebna im je pomoć bukvalno sa svih strana, pa i iz same Rusije, one demokratske i otvorene za mir i saradnju, slobodu, koegzistenciju i razvoj svih naroda i država svijeta (vidimo da se i tu dosta toga dešava, pa čak ne treba isključivati mogućnost pobune i otkazivanja poslušnosti Putinu i u okviru tamošnje vladajuće nomenklature), a ponajviše od zapadnih saveznika, velikih sila, SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Francuske…, kao i posebno od Evropske Unije. Ukrajina ne smije ostati sama i prepustiti se krvožednom Putinu! I nije dovoljno samo pomagati, presudno u ovoj i za Evropu strateškoj bitci jeste pomoći dovoljno, onoliko dovoljno koliko je potrebno da se Ukrajina odbrani! To kao da se posljednjih dana i počinje shvatati, pa se nizom odluka, prije svega u zapadnim zemljama-silama Evrope, ali i na nivou Evropske Unije, stvaraju uslovi i mogućnosti da pomoć Ukrajini, nadasve u borbenoj opremi, oružju i municiji, bude na zavidnoj i što je najvažnije na potrebnoj visini!

Čuju se (čak) i glasovi da bi se Ukrajina trebala što hitnije primiti u Evropsku Uniju, pa se evo – a skoro je to za nevjerovati zbog dosadašnjeg odnosa prema tom pitanju – ču i teza da bi trebalo i zemlje Zapadnog Balkana brzo uvesti u ovaj prestižni ‘’klub’’! To bi svakako itekako blagotvorno uticalo ne samo na Evropu i Evropsku Uniju, već na Zapadni Balkan prije svega! Riječ je skoro o ultimativno i gotovo naredbodavno potrebnoj odluci da bi Evropska Unija uopšte geopolitički i svakako u cjelini, sa svim svojim aspektima, mogla djelovati i biti prisutna i efikasna na evropskom prostoru! Jer, Bugarska i Rumunija su upravo i primljene da bi se geopolitički prostor do Crnog mora zaokružio, ali je ostao tzv. ‘’meki trbuh’’ Zapadnog Balkana koji danas dokazuje da bez njegovog integrisanja ova koncepcija ne znači ama baš ništa, budući da prije svega Rusi i Putin unutar tog ‘’EU dvorišta’’ imaju ogroman prostor da sa svojim ’’domaćim’’igračima sviraju po sopstvenim notama! Dakle, stigla voda do poda! Jer, danas je svima jasno da se u Ukrajini brani i evropska sloboda! Ili, a što je isto jer smo mi u Crnoj Gori, može se slobodno reći s obzirom da smo na Mediteranu, u srcu Evrope – Ukrajinci se bore i za crnogorsku slobodu! To je tako vidljivo ovih dana, kada se povodom ‘’odbrane izborne volje’’, na trenutnim ‘’uvodnolitijaškim’’ protestima u našoj zemlji (mediji javljaju da Rusi pritiskaju Srpsku crkvu i mitropolita Joanikija da se u njih uključe), udružuju provelikoruske i provelikosrpske snage, sa otvorenim i fašističkim negiranjem suverene, slobodne, nezavisne i demokratske Crne Gore, njenog prava na samostalno odlučivanje o svom istorijskom i društvenom putu, sa podtekstom iliti glavnim ‘’objašnjenjem’’ i ‘’argumentom’’ (naravno sasvim istim kao i u slučaju Ukrajine i Ukrajinaca) da Crnogoraca zapravo nema, da su izmišljeni narod, da ne postoji crnogorska nacija, samim tim ništa što bi iole moglo podsjećati na nešto u vezi ovog, dakle, ‘’nepostojećeg’’ naroda!?

Dobro je što se sve više govori o mogućim, preciznije rečeno sasvim realnim i već prisutnim posljedicama rata u Ukrajini na geopolitičke i svake druge prilike na Zapadnom Balkanu. One će se u narednom vremenu sve više osjećati i ovaploćavati, ukrupnjavati i djelovati, pozitivno ili negativno u zavisnosti od toga kako i na koji se način bude dalje odvijala ruska invazija na Ukrajinu. Ako se Ukrajina bude držala i održala!, to će svakako pozitivno uticati na progresivne snage i u našem regionu i u našoj zemlji. Oni koji podržavaju i grade mit o nepobjedivosti ruskog oružja neminovno splasnuće i povući će se, makar i privremeno. Za Crnu Goru u ovom trenutku teške ukupne državne i moralne krize, to bi bilo skoro spasonosno, čak i za održavanje njenog elementarnog, golog mira i stabilnosti!? Zato je za Crnu Goru gotovo od životne važnosti, neuporedive važnosti za njen čak i fizički, teritorijalni opstanak i, dakle, golo preživljavanje!, činjenica da se Ukrajina i njena pravedna borba za slobodu danas dovoljno pomaže i još više pomogne u bliskom narednom periodu. Neophodno je stalno pomagati u svim resursima Ukrajinu i Ukrajince, jer Evropska Unija ne smije zaboraviti da je Ukrajina u srcu Evrope i da je napadnuta i sama Evropa i Evropska Unija!? U suprotnom, velikoruske i velikosrpske imperijalne i fašističke snage će dobiti krila i cijela Crna Gora – a ne samo njeni djelovi i parčići u liku SAO-izacije i balvan-revolucija – postaće njihov plijen! To se nikako ne smije dopustiti!