Ovo ne može ni u jednu basnu

Piše: Slavko Mandić

Međusobna mržnja s jedne strane i goli lični interes s druge slika su orvelovske Crne Gore. Njegova Životinjska farma živi u našoj zbilji i samo po nešto bi se možda moglo izmijeniti, u blagim tonovima, da bi se prikazala revolucionarna svijest svinje, kao pokretačke snage preuzimanja vlasti i kreiranja autokratije, poznatije kao diktatura nekih životinja koje su jednakije od drugih.
Orvelova basna nas podsjeća na predizbornu priču u kojoj je čovjek na vlasti označen kao eksploatator, tačnije mučitelj koga treba ośerati revolucionalnim metodama.
Strah uglednog polubijelog vepra Starog Majora da nakon revolucije životinje ne bi trebale i same da postanu ljudi, pokazao se opravdanim. Životinjsko carstvo je svoju imperiju gradilo na obećanju da će život svim životinjama u zajednici biti jednak i da će uzajamnom solidarnošću prebroditi sve moguće krize u koje će upadati zahvaljujući biološko-ideološkim razlikama.

U modernoj istoriji novog doba, koje za Orvela nije ni znalo, kao ni za mnoge osnovne postulate morala kao ljudskog kapitala bez kojega je besmisao života dominanta, jednog popodneva počinje realizacija plana sa početka priče o revolucionalnoj reakciji kao proizvodu vjersko političke akcije. Ulicama gradova, sa znamenjima i uz tihi poj, svijeću koja dogorijeva i tamjanom koji liječi impotenciju vladanja, valjala se buduća farma ka izvorištu uklesanom u planinsku liticu. Tamo će početi i tamo završiti započeto.
Orvel je otjerao sa farme gospodina Džonsa i omogućio mladim veprovima Snešku i Napoleonu da zaumu rukovodeće pozicije.
Krenu oni tako iz onog vremena basne u život koji nije basna, ali se tako po pojedinim akterima ne bi reklo. Šteta što ih Orvel tada nije poznavao, jer je sigurno da bi značajno unaprijedio Životinjsku farmu, basnu iz koje se kasnije rodila bajka, a iz bajke, izgleda ipak, sve se opet u basnu vrnulo.
Vrijeme je činilo da je razvoj tokova priče neminovnost od koje se nije moglo pobjeći. Snješku i Napoleonu je pridodat još jedan družbenik. Tako je formiran trijumvirat, što je Farmi dalo legitimitet i legalitet i pustilo je u život da sprovodi obećanja ludom radovanja.
Promijeniće svijet, rekoše potpisujući sporazum o uzajamnom poštenju i međusobnoj iskrenosti. I složiše se da od njih nema boljih. Oni neće lagati, ni krasti, ni varati niti obmanjivati ni na koji način. To je taj novi soj koji se stoljećima čekao da proklija iz ovog crnogorskog golog krša.

I zaista, ovakvoga nije bilo. Vrlo je vjerovatno da ga neće ni biti, u kojem god se pravcu svijet bude razvijao. Ovo jeste basna, ali je previše i za nju takvu kakva je.

Ne prođe dan a da potpisani sporazum ne zapišti vapajem potrebu za amandmanskim djelovanjem. Krenuše nevjerice, međusobne čarke i frontalni verbalni napadi. Viđeše Snješko i Napoleon da ne valja kako sa onim trećim basna teče, pa pokušaše da ga maknu. Udario i on na njih, pa potom svako na svakoga. Danima i mjesecima bez prestanka. Jedni za druge izniješe toliko prljavština da bi posla imala tri specijalna tužilaštva. Ali džabe kad ovaj jedan nema kad za takve rabote.

Nastavlja se priča u crnogorskom parlamentu. Tu basna gubi korak sa Orvelovim originalom.
Na dnevnom redu parlamenta narodna kasa. Kako će se punit, to niko ne zna, ali  kako će se praznit, to svi znaju. Znaju i da nema ni za jedno a ni za drugo novca. Nikad više zbog takvog prijedloga uzajamnog pljuvanja vlasti na vlast.
To ne može da se smjesti ni u jednu basnu. Fenomen novog doba.
Ustade jedna „peča“ momka, onaj što ga zovu rozi, pa objasni crnogorskoj javnosti, posebno onoj koja ga je poslala da je zastupa i bori se za njena prava da se on ustvari sprda sa budžetom. Zna da je budžet katastrofa ali će glasati za njegovo usvajanje jer nikad više neće dozvoliti da na vlast dođe DPS po bilo koju cijenu. Ako treba da propadne DF, propašće, zaključi rozi, ali zaboravi da za to ni malo štete ne bi bilo. Problem je što se ovim budžetom nanosi, kako ekonomski stručnjaci govore bez prestanka, ogromna šteta Crnoj Gori i kako se priziva grčki scenario. A to znači bankrot države.
A oglasi se i onaj sa kojim se svi sprdaju i objasni na najbolji način kako funkcioniše novoorvelovska Životinjska farma. Budžet je antidržavni i veleizdajnički, ali neću da rušim jedinstvo DF-a i parlamentarnu većinu. Uz malu ispravku koju autetnični predstavnik Farme nije kazao, da on to ne čini kako ne bi rušio jedinstvo DF-a, već jedinstvo pozicija po dubini. Đe bi profesor dični,
„moralista“ bivši sa familijom?

To vlast zna. I URA i Demokrate i demokratski Joković. I onaj bivši diplomata. I budvanska svetosavka. Ali opasnost od Milovog vrćanja je mnogo veća za njih od propasti države. Ustvari, Crna Gora i ako propadne, svi iz te družbe imaju svoju pravu državu. Onu kojoj su se dali bez zadrške. I dali im sve naše.
Samo da se Milo ne vrne, kako reče rozi.

Životinjska farma će trajati zasigurno još poprilično. Biće to basna kontinuiteta. Dopisivaće se kao potreba naroda. Niko ne zna koliko i kakva će sudbina zadesiti domaćeg Snješka i onog Napoleona slavnog, pa ni stožera, ali da će se nešto dogoditi, osjeća se u vazduhu.

To nešto čekamo kao ozebli sunce. Ako se usvoji finansijsko potapanje Crne Gore, i to čekanje će postati besmisleno.