Godišnjica vjerno iznevjerenih birača

Piše: Željko Rutović

Lako-vjerni birači nijesu imali sumnje 30-tog avgusta prošle godine da im nova, apostolska vlast neće ispuniti sva predizborna obećanja. I više od toga…no pokazaće se, vrlo brzo, obećanje ludom radovanje.

U tom svetosavskom transu brojaše litijaška pastva dane, ma kakve dane, sate do izlaska Crne Gore iz NATO-a, povlačenja priznanja Kosova, sve grla bjelaških spremnih za poj nove himne i naravno, novog referenduma, ili neke prečice kojom bi se poništila crnogorska nezavisnost i ista utopila u “srpski svet“. No od poja do nespokoja mali je korak. Hoće pastva politiku. Tražila pa neka kusa. Od demagogije i pomoći Rusa, došli su lideri klečeći za podršku USA.

Septembarskim koalicionim sporazumom, uzimajući sa političke igre stola i što im se hoće i što im se neće, pokaza vlast stvarni, tj. prijevarni odnos prema svojim biračima.

Oni nijesu ni sumnjali samo mjesec prije da apostolska klasa i kasa neće napraviti  potpuni otklon od zapadne hemisfere na brzom putu brze političke pruge  ka Moskvi i Minsku.

A na unutrašnjem planu, vjerujući da će brzo iz klečećeg u uspravni položaj da stanu, ni u najcrnjim snovima nijesu mogli pomisliti da će im nagrade od tri litra ulja biračkim potocima teći, umjesto predizbornih lovačkih bajki o medu i mlijeku. To je ta “Evropa sad“.

Tek, isti ti birači u sobama svog političkog muka više ne znaju jesu li na političkom Zapadu ili Istoku, ali itekako znaju da sa sjevera Crne Gore kliču ratnim zločincima. ” Evropa sad” – četnistvo kao nekad. Ne manje, nego više, ne zna pastva ko je premijer stvarni, ko je lider bloka kome će se nevoljno privoljeti a koga će po zadatku preboljeti. Vlast je vlast, ali, mast je mast, dok se čast prolila kao kanta tri litra (m)ulja. Zbunili su ih tamo daleko njihovi tako da više ne znaju jesu li od svojih pošli, ili došli. Zakoni corsokaka ili “Evropa sad“?

I sad, ko je tu koga po vjeri ili nevjeri prevario? Ostaće jedni druge da sumnjiče i kinje, lažikaju i moljakaju, paradno prijete a stvarno i svi skupa od neke nove biračke volje strijepe.

Tek, što je bilo, bilo je. Ostaje da svjedoči iznevjerena biračka volja da po ćoškovima  (ot)kupljene tišine nevoljno tuguje i u nadi vaskrsnuća odbrane neke nove svetinje možda opet likuje? No, niko se ne okupa u istoj vodi dva puta.

Padoše u vodu sve demagogije bijedne apostolske tirade o demokratiji, principima poštovanja volje i saniranja raznorazne naroda nevolje. Nakon kupljenih i zloupotrijebljenih biračkih duša, brzo se odigravala rasprodaja populističkog bagaža kostimografije seoskog posijela. Trka u udvorištvu na adresama održanja moći, ili nešto nalik tome, pregazila je usputne birače još naivno sklone da vjerno čekaju izlazak Crne Gore iz mrskog im NATO-a. ” Moj narode”, pa nije valjda da si im tako voljno prodao biračku dušu? Pokušajte je otkupiti, cijenu znate, većina vas je već iznevjereno platila, a stiže faktura, prije ili poslije i onim po dubini. Dubina mrznje, mraka i političke tmine iznijela je na površinu sve ono što se nije moglo dugo kriti. Ne mogu se varati svi ljudi sve vrijeme.

Izvela je apostolska vlast ogledni primjer prevare svojih birača, i to sve na njihovoj lako-vjeri, da bi ih poslije prevare svega bijedno gurnula u ob-račun nepotizma, klijentelizma, sve na krilima mržnje zilotizma i svetosavskog radikalizma. A grč mržnje se kao bumerang zakonima prirode brzo vratila u njihovo dvorište, Pobjede a ne podjele.

Brzo, mnogo prije roka koji već ističe i poslednje kapi opijuma za narod iz mjehura mržnje ističe neznanje, primitivizam, bahatost i nepočinstvo, sve ono što biračima  jedino i samo ostaje u prtljag kulture nevoljnog sjećanja svoje iznevjerena volje.

Laž u kući jednom useljena, nikad se ne iseli….ima li poslije svega što iole razboritog birača  apostolske vlasti veseli….Moj narode… Tamo daleko od ovakve vlasti ostaje građansko drustvo….

I naravno, pitanja. Kome još može zboriti ova vlast o biračima, volji i drugim riječima iz  bukvara demokratije…to teško politike smisla sricanje slova pokazalo se vrlo brzo i kao praznoslovlje, pa eto i kao praznovjerje, jer vjerujući drže do riječi duha….a kome tek ostaju brojke netransparentnog kredita duga…?