Nasilni ekstremizam ili (č)etničko čišćenje ne-Srba

Sreten Vujović

U našim medijima su se 12.08. pojavile dvije po mnogo čemu „srodne“ informacije, a u svijetlu najave ustoličenja episkopa crkve Srbije u Cetinjskom manastiru. Naime radi se, prema navodima „Pobjede“ o formiranju „zajedničkog štaba javne i tajne policije“, kako bi se  obezbijedila intronacija Joanikija Mićovića 4. SEPTEMBRA (4 S). U tu svrhu Vukšić je, prema navodima medija, patriote evidentirao  pod stavkom “nasilni ekstremizam”, što mu daje „alibi“ za primjenu svih raspoloživih sredstava prinude, budući se pod ovom stavkom u mnogim zemljama evidentiraju nacistička, fašistička i slična  zakonom zabranjena udruženja! Očigledno je da  „kohabitacija“ policijske i dijelova vojne vlasti u braniteljima  crnogorske države i nacionalnog i kulturnog identiteta svih njenih građana prepoznala „nasilne ekstremiste“!?

Druga informacija koja je u bliskom „kohabitnom srodstvu“ sa prethodnom jeste kako je ambasadorka SAD, Džudi Rajzing Rajnke pośetila policijski kamp na Zlatici. Ona je obišla trening koji je „organizovala američka Komanda za specijalne operacije u Evropi (US Special Operations Command Europe (SOCEUR) sa kolegama iz crnogorske Uprave policije i Vojske Crne Gore.“

Bijaše li ovo  ona ista ambasadorka, koja je ratnom huškaču Amfilohiju Radoviću  dolazila „na noge“,  za Trampovog  „zemana“, kako bi mu u Trampovo ime dala „vjetar u jedra“ za  formiranje Velike Srbije iz drugog pokušaja, a pod imenom Srpski svet, da bi nakon pobjede Bajdena, znajući njegovo nesumnjivo poznavanje balkanskih prilika promijenila „narativ“ ali samo kameleonski!

Postavlja se pitanje: Ako je nas patriote Vukšić označio kao „nasilne ekstremiste“ a uporedo sa tim organizovao trening sa crnogorskom vojskom i američkom Komandom za specijalne operacije u Evropi, znači li to da su ovi klerofašisti na vlasti uspjeli pridobiti očekivanu podršku, ako ne za etničko čišćenje,  a ono za disciplinovanje ne-Srba, po istoj matrici od prije jednog vijeka, kada su srpske zajedno sa francuskim trupama „oslobađali“ već slobodnu Crnu Goru i zaveli teror nad svima koji nijesu htjeli priznati vlast Aleksandra Karađorđevića  u narodu poznatijeg kao Aca-palikuća!

I da budemo načisto: Crnogorske patriote nijesu ni ekstremisti ni nasilnici; oni se samo odupiru najrazličitijim vrstama i ekestremizma i nasilja, etnocida i kulturocida, braneći goli opstanak svojih famelja i države! Crnogorske patriote  su svoji na svome i odlučni su odbraniti ono što su im preci ostavili u nasljeđe da bi imali što ponuditi svom potomstvu!

Teško je povjerovati da sve ovo međunarodna javnost ne vidi, budući je Crna Gora u zadnjih 100 godina imala krvavoga „posla“ makar sa trojicom Aleksandara, a sve gori od gorega; Karađorđević, Vučić, Vulin…

„Koliko ima od Kotora do Cetinja?“

„Prijatelj stiže za pet ura, a neprijatelj nikada.“

„U pamet se dobro, Crnogorci“, a posebno vi koji planirate neke nove „pohode“!