Zalijetanje vlasti na vlastite građane

Slavko Mandić

Kugo ljudska, da te Bog ubije!
Ali ti je malo po svijeta
te si svojom zlošću otrovala,
no si otrov adske svoje duše
i na ovaj kamen izbljuvala?

Je li ova kuga ljudska nasrnula na Crnu Goru svom žestinom? Je li  Njegoš pretpostavio zlu priliku i za ovo doba, znajući dobro materijal od kakvog je pravljen domaći izrod, onaj koji spreman skrene s one strane ljudskog lika, pa postane bolest od koje nema lijeka? Takav zaludu ište oprost, kad neko doba dođe da se suoči sa istinim, koja zna da zaboli nekad i one bez obraza i časti.

Strefilo nas je čudo velje. Da imamo one prodane kojima je zadato da tuđu zemlju od svoje više vole. Da svoju, po receptu veleizdaje, dijele „bratski“ onima koji su je palili i žarili, ubijali nejač i pokušavali na svaki način da istrijebe Crnogorce, kako bi ih zadovijek uklonili s lica zemlje. Otimaju je pritom onima čija je, veličajući izdaju, kroz prodaju vlastite duše u koju se, kako reče veliki pjesnik, kojega bi sa Lovćena da sele, otrov uselila.

I jeste to otrov adske duše koji je isbljuvala nečastivost na ovaj ljuti crnogorski krš,  đe je, znatno prije sotone, udarila slobodarska iskra, paleći oganj koji je svijetlio Crnu Goru i Crnogorce i postavio ih na pijedestal dostojanstva, čojstva i poštenja.

Ujedinjena srpsko-klero-nacionalistička vlast, koju čine premijer, njegov potpredsjednik i bezbjednosni efekat koji je u svakodnevni medijski vokabular nove politike uveo dnevnu potrebu za najavu hapšenja svih koji nijesu on. A imao bi razloga od sebe da počne. Ako ni zbog čega, a ono zbog onih 21 milion koji mu je neko nudio za podršku i produžetak vlasti, a on odbio kao što je odbio śećanje na toga nekoga. Naravno, za tužilaštvo to nije od značaja. Prisjetio bi se on nerado lažnog diplomate američkog Stevana Simijanovića, koji mu je čeprkao po sektorima, a ovaj mu plaćao s računa stranke kad je to trebalo. Ima tu svega za neko drugo vrijeme.

Naravno, neizostavan i najsnažniji u neodlučnom izjašnjavanju, ali za potrebe Joanikije klana je predsjednik Skupštine Bečić.

To je trojac čiji je kormilar poznat, ali se drži u polutajnosti, sve do momenta kad će se sam oglasiti, cijeneći veće interese. Tada će na viđelo svi i sve. Biće posebno interesantno kad krenu da klize imena sjajnih preletača iz ranije vlasti, nahranjenih debelo, napijanih svakodnevno, obučenih po posljednjoj modi, sa bijesnim autima, i gomilom nečega što samo u snu može da vidi neko poput mene i mojih drugara. Na svu sreću, da na takve, kojima smeta sad i crnogorski jezik, i Crnogorska crkva i Fakultet za crnogorski jezik, ne ličimo niti možemo. Uz njih, red je i onih ćutača iz ranijih redova koji sada vjeruju „iskreno“ da prećerujemo kad braneći svoju državu, govorimo istinu o onima koji je napadaju. Jasno je da tako funkcionišu preletači, oni koji se pod mantrom profesionalizma kriju u novoj vlasti namješteni sada po dubini na  načelnička i neka druga privlačna mjesta u brojnim službama. Za “utjehu” imaju službeni automobil koji dobiju na korišćenje nakon pokajanja što su ranije bili tamo, među one od kojih nijesu mogli doći do izražaja i od kojih se nijesu čuli samo zato jer su i tada bili, kao i danas što su, ništa.

A ako se vrati stara vlast, eto preletača opet, objašnjavajaći svoj angažman unutrašnjim infiltriranjem u ime i za korist pobjednika. Ko god to bio.

Ovaj potonji iz redova trojca, gorostasno, kakav je cio, na vijest da će Srpska crkva da ustoliči litijaškog komandosa Joanikija Mićovića 04. septembra u manastir našeg prijestonog Cetinja, poruči građanima Crne Gore da dočekaju Joanikija s ljubavlju i poštovanjem. Onoga koji negira Crnu Goru i Crnogorce. Onoga koji je zahvalan lažavom kvazi-istoričaru  Rakoviću na tome što ga je lažima o Crnoj Gori naučio što treba i kad da zbori. Onome koji je kazao da oni, Srbi,  moraju da se bave mentalitetskim felerima stanovništva koji žive na prostoru Crne Gore. Tome se divi Joanikije, na čije ustoličenje Bečić poziva Crnogorce da dođu s ljubavlju i poštovanjem. Pa ima li ovoga iđe još na zemaljskoj kugli? Nema, naravno. Ovoliko licemjerstva i laži, osim kod susjeda, a oni će se sami prepoznati.

Crnogorci ne prihvataju ovakvu odluku aktuelne vlasti. Biće protesti, kakvi dolikuju Cetinju i Crnoj Gori. Gospodski, ali s jasnim porukama.

Da bi svaku mogućnost preduprijedio i odagnao vjerovanje da do ovoga čina na sred Cetinja ipak neće doći, zagrmio je vrhovni apostol. Osnažen najavom žestokog obračuna države sa svima koji bi da Joanikijevo ustoličenje fizički spriječe, ako takvih ima, poručuje im da će biti onemogućeni. Čak najavljuje vlastiti dolazak sam među Cetinjane, bez obezbjeđenja, čime želi da pokaže da je toj „rulja“ dovoljan i on sam. Bilo bi to lijepo. Premijer među svoj narod sam bez ikoga. Na kavu, kako bi kazali braća Hrvati, s kojima EU premijer baš ne bi rado. Da se ispričaju ljudski, a onda da ga oni otprate do ulaza u manastir, u koji  je njima, jer su Crnogorci zabranjeno. I sve to opet po sred Cetinja.

Ali, strah me da ipak neće doći sam i bez kordona policije ući u manastir. Da će opet slagati. Sramota da se vrhovnik time služi. Ali, sačekajmo da vidimo. Ko zna? U svakom slučaju, ako neko i krene na vrhovnika, verbalno mislim, nikako drugačije, ostaje mu da saopšti posilnom: Zovite Sergeja! Tako mu je jedna od štićenih kćerki, nakod napada štićenog vozača na neštićeni narod, izbjegla sve posljedice neprimjerenog čina zbog kojeg bi i ona i otac joj u pravnoj državi završili karijeru.

Možda mu je bezbjednjak, koji se oglasio da bi i on pošao na Cetinje bez obezbjeđenja, jer se osjeća “lijepo i komotno” na svakom mjestu, kazao da sve drži pod kontrolom. Možda. Viđećemo 04. septembra, a do tada, gospodo recidivi prošlosti, pazite što činite. Nije ustoličenje važnije od prolivene suze đeteta, ako armada krene da razbija patriote. One koji bi šćeli samo da budu svoji na svome. I ništa više.

A što se tiče dočeka meštra od litija, Joanikija političkog  komesara, koji me negira, nema moj blagoslov.

Biću na Cetinju da radim svoj posao očekujući da će i svi drugi samo raditi svoj!

Slavko Mandić