“Dok na nebo čavke nisko lete, naš Milojko sam čarape plete!”

Nova vlada konstruisana u manastiru Ostrog iznjedrila je i čudo svjetskog znanja, ekspertskog zvanja finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, popularnog  Mickeja. On i japanski zna, a u avionu do Tokija učio je od svoga šefa prepodobnog apostola Zdravka, kako se klanja do poda, saginje do nožnih prstiju, naginje pljoska, zlu ne trebalo ako letilica bez jednog motora uleti u kakve političko-monetarne turbulencije prilikom kapacitetnog zaduživanja koliko u pripremljene torbe može stat, pa zavlada strah i panika kod najvažnijih putnika na istorijskom letu ka prapostojbini.
Cilj je da fascinira brojne investitore Japance koji, po njegovoj usamljenoj tvrdnji, ne kriju da su spremni da ulože milijarde eura u nešto što on dobro zna, a znaće i oni, samo da novac što prije legne na projektovane račune. Japanski investitori vole kad im se poštuje tradicija. Nijesu oni kao naši domaći investicioni gorostasi, koji se više živi ne čuju, kao da u Crnoj Gori teče med i mlijeko, kako su šaptali prethodnicima na uvo, kad god zatreba da kapne po neka kaplja vode, kako reče kudravome u pauzi stiskanja sa četiri ruke bivši dvorski kanta autor od čovika, kako to lijepo kažu za nečesovu beštiju, braća Dalmatinci. Kudravi se jedva izvukao iz stiska velikointeresnog šaponje, dok mu je u glavi tuminjao refren „Crna Goro kapljo vode, kolijevko od slobode“.

Ali, vratimo se mi našoj uzdanici, crnogorskom tradicionalnom Milojku, po kome  i jedna manja seoska naseobina dvije ure hoda od Mrtvog dubokog, planira da nađene ime. Zvaće se Milojkovac, jer je finansijski apostol obećao selu preporod, aerodrom, podzemni i nadzemni autoput, more ako zatreba. Sve brate rođeni, što duša zaište. Sredstva su obezbijedili japanski investicioni magovi. Biće to prva upotreba kriptovaluta, što će reći recipročno davanje crnogorske teritorije virtuelnim vlasnicima i virtuelnim kompanijama. Ali, to je danas moderna ekonomija i finansijski tokovi. A svaka država je privilegovana kad ima nekoga poput Mickeja. Valjda da je opusti i skine joj teret sa nejakih pleća. A teret je, znamo svi, novac koji će samo promijeniti gazdu. Umjesto naroda, vlasnik će biti jedan njegov mini dio, djelić, minijatura. Kako ko želi da se izrazi. Sasvim je sve jedno za ono što slijedi potom.

Mickej je naučio klanjanje. A kako i ne bi kad je učio od najboljega. Kad je aeroplan sletio, na prva vrata izašao je dvojac bez kormilara, zadužen za obaveznu medalju bez koje i ne treba da se vrne doma. I navijali su. Zdušno za Đokovića. Nego kako!
Presamitio se Micjek do japanske zemlje i ostao tako umirovljen po ure, ili nešto kraće. Rođak po nečemu Zdravko, nije mogao da odradi pripremljeni performans, jer ga je steglo od perčina pa na dolje. Pretrenirao se po manastirima i crkvama otetih Crnoj Gori, uz pomoć prijatelja iz sopstvene potonje URE.

Ali to nije priča koja zavređuje pažnju. Zdravko je bio i skoro prošao.
Njegova uzdanica i desno i lijevo krilo, Mickej, doživio je da se u samo minut zaprepasti, fascinira, šokira, blokira, prenerazi. Njegovi japanski prijatelji, grande investitori, kriptovilenjaci, svetosavci, razumije se, iako toga nijesu još svjesni, dadoše znak.

Udari bubanj pistom japanskom, začu se poj slavuja i urlik trube, istovremeno.
I krenu pjesma dok se glavni junak Micjek, miljenik carskog Japana i prijestonog Tokija zajedno, spuštio na koljena i tiho jecajući, da ga samuraji i kamikaze kolektivno ne čuju, raširio zjenice da mu sve što se dešava i što valja zapamtiti, u očinji vid upadne.

Nakon ceremonijalnog klanjanja još po nekoliko puta, po sistemu ja tebi-ti meni, krenu i kriptomelodija. Nije ni sanjao Milojko da japanska braća znaju ono što ni on nije znao.

A ovako idu riječi , na japanskom, razumije se:

Dok na nebo čavke nisko lete
Naš Milojko sam čarape plete
Plete, plete, joj

Slaninicu i mlad lukac vole
Kad ih spazi ne mož’ da odole
Da odole, joj

U prvom refrenu, naš domaći Milojko, tradicionalni Crnogorac, još je uspio malo da se suzdrži i da čak sa japanskom kriptobraćom nastavi

Milojko, Milojko
S’ opanci si šik
Svi te volu kad na sliki
Prikažeš svoj lik

Refren se pjeva dva puta, objasnili su olimpijskim učesnicima prijatelji koji su obezbijedili Micekeju ovakav neviđeni spektakl.

-I treba da imaš svoju pjesmu, brate od tetke, reče mu vlasnik bespilotnih avio motora i zakrilaca za traktore, neophodnih za mir u crnogorskom  udruženju poljoprivrednika. Japanac se zvao JaVasMoto a prezivao PoštoPoto. Inače,od ranije poznat  našoj ekonomiji. I poljoprivredi. I kapitalnim investicijama. I zaduženjima. I kriptozdravlju  preko virtualne DRIT mreže i osmišljene virtuelne vakcine.

Zvrši se pjesma. Zdravko se nakloni do piste i uroni u nju. Priđe Mickeju JaVasMoto i povede ih na crnogorske specijalitete sarmu sve sa kiśeli kupus.

Za to vrijeme Medo, tridesetogodišnji lider politike koju, kako neki bezveze tipovi kazaše, ne možeš ni za rep ni za glavu da uhvatiš, urla i na Zdravka i na Mickeja. Posebno ovoga drugoga. On će reći. Miskej je  pripremio osnivanje 21 direktorata kojima će u potpunosti preuzeti kontrolu nad novčanim tokovima. Posebno opasno, osniva Direktorat za kriptovalute, preko koga će uvući državu u špekulativne aktivnosti sa ovom virtuelnom imovinom koja je sve popularnija kao sredstvo plaćanja narkokartela i finansiranje terorizma.

-Je li Medo? A otkud ti to znaš, posebno ovo oko narkokartela? E pa neće biti, da je tako kako ti zboriš, odgovara mu uglas dvojac. Prije je to da si vidio da nećeš postati Mickej umjesto Mickeja pa kad bi krepa śutra. Ne može. Nijesi znaven, pa kad ti to mi rečemo, onda se ti pomamiš i pričaš o nama svašta. Tu Mickej završi svoj razgovor na temu proroka Meda i nastavi svojim investicionim putevima.

A Medo ka medo. Zaurla opet: Ali osnivanje nove državne firme za upravljanje postojećim državnim firmama je još jedna glupost u nizu gluposti Mickeja, “ali s obzirom na njegovu sklonost kriminalnim aktivnostima i tajnom sklapanju dilova sa novcem poreskih obveznika, radi se o veoma opasnoj koncentraciji moći u rukama jednog čovjeka sklonog lopovluku”.

Što čovjek da na kraju kaže? Ako je to tako, a Medo važi za „znalca“ što ne ruši Krivoga i Mickeja. Može to za čas da učini.

Malo morgen, čuje se u pozadini grande moralista Pokreta za promjene prof. dr Branko Radulović.

P.S.
A đe su intelektualci, profesori, kulturni i javni radnici, umjetnici, ombusman, Nevladine organizacije, kanta autori „Crna Goro kapljo vode“, ljekari.

Tamo đe su popovi i njihovo korito.
Nego što!

Slavko Mandić

Pjesma je Rokeri s Moravu – Milojko