PLIĆAK DUŠE – dnevnik II Zorana Piperovića (34)

Zoran Piperović

Nedjelja, 6.6.

23:49h

Kada se političar uzda u časnost njegovog kolege -političkog protivnika, neka se mane posla.

Ponedjeljak, 7.6.

00:46h

Stetan rođendan Vuče, ljubavi dedina. I ponosno nosi kroz život ime našeg pretka – ceklinskog vlastelina Vuka Piperovića, koji bi svjedokom darovne povelje Ivana Crnojevića iz 1489. godine, kojom on – Gospodar, pokloni cetinjskom manastiru planinu Lovćen. Opominjućem garantu naše državnosti.

3:15h

Zatvorio sam bio oči nadajući se da će me glava ostaviti na miru i da ću ih otvoriti onda kada svjetlost dana, makar u začetku bude. Nije mi se, kao obično, dalo.

Rukama sam podešavao pernati jastuk na jednoj strani, pa položio glavu. Vidjelo se da ne vjerujem tom pokušaju. Uradio sam to isto na njegovom drugom kraju, a onda ga sabio gurajući krajeve praveći od njega , sužavajući ga, tvrdu poluloptu. Nije pomoglo. A da istuširam stopala hladnom vodom, pomislio sam. Nije vrijedjelo.

Izašao sam iz sobe i zapalio tompus. Pustio pjesmu Frenk Sinatre.

Hit iz 1971 kada sam nevin kao trag jutarnje rose na naježenoj kratkoj travi iz prikrajka, na terasi hotela “Jadran” kojeg više nema, posmatrao odrasle, zaljubljene, kako se u laganom ritmu njišu uz taktove ove pjesme.

San , kojeg želim, upravo je nevidljiv iščezao kroz poluotvorena balkonska vrata u potrazi za čovjekom kome će se na rame spustiti. Ako je, sada već nestao, kao nešto izašlo iz mene, uopšte sposoban da drugoga usreći .

16h

Netačno je, baš danas, u politici upotrijebiti izraz – makijavelista, makijavelizam. Ovo zbog jedne sitnice. Da Nikolo Makijaveli može da vidi političare, državnike širom svijeta i na Balkanu, da im prozre i uoči način vladanja, izmijenio bi svog “ Vladaoca”. Ili bi pocijepao rukopis. I napisao novo štivo, priznajući sebi da je naivan bio.

17h

Kada će ovo društvo početi da cijeni ljude sa stavom? Bilo bi ljekovito. Ili će se društvene aktivnosti, socijalizacija “promišljanja” odvijati i dalje u okvirima grupne, čoporaste poltronerije koja po logici proizvodi pojedince – krpe.

19:15h

Hvalospjev nekoj koleginici iz Berana, koja je u sud u Podgorici došla u pratnji MUPa, učinjen od strane jednog vladinog zvaničnika, izazvao bi prezir pod jednim uslovom. A to je da je onaj koji je sve to izrekao zna tehnologije vlasti, ima elementarno znanje iz oblasti advokature i lijepe, učtive manire.

Ništa od toga. Kao sa livade pokazani kapacitet za prostačko pljuvanje 1000 advokata. Riječima …parafraziram …ta i ta je heroina sa društvenom svješću. Ostali su ono što građanima padne na maštu. Pljuvanjem ogrnutoj.

Svako neznanje, u svakoj vlasti, dušmanin je.

22:22

Da ponovim. Nisu svi konji isti. Iako liče. Ima ih veselih, tužnih, razigranih i onih koji to nisu. Ima samouvjerenih konja. Oni se na livadi odmah uoče. Ima i halapljivih. Za njih kažu da su konji, mimo konja. Ima i konjina. I oni imaju one koji ih naročito vole. Za njih kažu: to je pravi konj. Kao što znamo, i službenih konja ima. To su oni odabrani. Volim ih. Bez obzira na boju. Nikada jahao nisam.Niti jednoga. Imao sam priliku. Ali ne i prostora. Jahanje traži vrijeme. I širinu.

Treba ih pustiti. Na miru. Ima livada. Konja ne nedostaje. Sa proplanka ih razdragane posmatrati, nije gubljenje vremena.

Ide ljeto.

Utorak, 8.6.

14:50h

Ptice koje se nijesu vidjele, cvrkutom su se dozivale, jutarnji oblaci su povremeno dozvoljavali nebu da se pomoli, dan još nastupio nije.

Jedna moja polovina poželjela je kafu, odmah. Ona druga, slabija, molila je za još malo sna. Upravo presabiram što sam na kraju odlučio, kojoj sam se strani priklonio. Nimalo obećavajuće. Sreća što mi sjećanje zna da zakasni, ma o kojem se periodu radi. Uvijek dođe. Tačno kada treba. Utješno?

Ne bih rekao.

Četvrtak, 10.6.

14h

Danas je moj komšija Abazović kazao da Vlada treba da sarađuje sa tužilaštvom i sudovima ( Sic!) . Nemoj, aman. To bih mu rekao da imam komunikaciju s njim.

Ili on misli da treba da radi što je radio eks ministar Pažin. A Pažin je direktno bio involviran u predmetima na kojima se mogao zaraditi plus u Briselu, ma koliko državljani države u kojoj on vrši vlast patili. Eto, i komšija hoće isto. Ili nije svjestan što je rekao.

Pažin je rekao u Briselu onomad da će okrivljeni u aferi “Zavala” biti osuđeni. I jesu. Silu na sramotu. Daj plus putu Crne Gore u EU, ma kako koštalo podanike.

Ili u predmetu sudije sa Cetinja, Vrbica – Marković. Dvije oslobađajuće su bile nedovoljne. Nema plusa u Briselu u predmetima korupcije u oblasti pravosuđa. Te su ova dva časna čovjeka došli kao baklava. I Apelacioni “opuči” po briselski – 2 godine.

Branio sam u oba predmeta. Poslije 6 godina Cetinjani su oslobođeni, sad će otadžbina da im sve isplati. I treba.

Istog dana kada je Apelacioni sud “odalamio” 2 godine, naš ambasador je dobio naređenje od ministarstva pravosuđa da to odmah jave Briselskoj administraciji. I to mi je iz prve ruke javljeno na telefon iz središta EU.

Znači, zatvaraj silu na sramotu, đe ne treba. Udri po najpoštenijima, ako volje za gonjenje onih drugih nema.

Evo, Abazović, makar po onome što je rekao, hoće isto.

Na zdravlje, komšo.

Ja mislim da sud ne treba da sarađuje ni sa kim. Osim sa pravdom.

Kao što u političkoj partiji ne moraju svi isto da misle.

Tako je i sa komšilukom.

Petak,11.6.

00:50h

Ako je duša nevina, srce neiskvareno , ne može se emocija dirigovati.

Jezdiće iznad prepreka, saplitaće se često , opkoliće ustreptalo srce, neće vrijeđati razum.

10:50h

Obustava rada i ja ne znam što ću sa sobom. Što i nije, a ja sam u pitanju, novitet. Bivalo je često. Prečesto.

Gledam izbledjelu, crno – bijelu fotografiju.

Na prašnjavom igralištu, godina je 1966 , tri dječaka čuče, ispred njih lopta.

Dva dječaka , nasmejana, gologlava, stoje.

Jedan od njih dvojice ubijen je u Južnoj Americi, kao veliki igrač sa narkoticima, drugi je biznismen u Njujorku. E sada ova trojica što čuče: onaj u sredini živi u kući na stijeni, iznad mora, u Limanu.

Sa njegove lijeve strane čuči sadašnji penzioner – vodoinstalater, koji u slobodno vrijeme u albanskoj klapi, pjeva stare ulcinjske pjesme. Preostali, zapisa ovo.

12:10
Kada ćemo kao vrsta uspjeti da eliminišemo sve ono što nas sprečava da zadržimo ljudskost.

13:40

Dosada rađa preispitivanje, a ono stvara brigu. I nije važno da li je opravdana.

22:22

Bio je plav, na sljepoočnicama je imao zagasito kosu , imao je tanke usne, sitne oči čiju boju niko nije mogao da odgonetne , imao je i isturene jagodice i osmijeh koji je odavao dva reda majušnih zuba, imao je običaj da sam u “Fići” besciljno vozi ulicama. I običaj je imao da pije sam, tužan. Imao je i babu.

Subota, 12.6.
10:40h

U ono vrijeme kada bijah mrtav i kada su iznad mene duboko sahranjenog skakali Ljilja Raičević, Dragan Prelević, cijela Crna Gora na čelu sa vođama liberala iz Kotora ( muškarac i žena) , portparol SNP bijaše prof.dr Dragan Koprivica.
Koji je, svakodnevno, a zora bijela, lamentirao nad Moldavke toliko i tako ( inače je toplo preporučivao da nikada ne izađem iz zatvora) da sam počeo sebe da kinjim. I da zamjeram.

Napuštajući jutros krevet koji samo što od neurednosti nije zaplakao, zazvonio je telefon. Zovem te sa broja profesora Koprivice, kaže mi drug.

Par sekundi prođe. I evo ga, tako poznat glas. Na sred srca.

Dobro jutro gospodine Piperoviću, Dragan Koprivica ovdje, da pijemo kafu…

I da skratim.

Znate, ja sam samo bio portparol i morao da čitam ono što šefovi kažu…

Na kraju, pozvan sam na neku predstavu u ponedjeljak , u kojoj ima i uloga Ruskinje koja se na bini skida. Otići ću. Sada odoh u kupatilo. Pod tuš.

17:44h

Iz iskustva znam da je zavist osobina koja može da se vidi i “pod prstima” osjeti.

18:35h

Sada pročitah na CDM da je Sava Kovačević bio ZAPOVJEDNIK Treće udarne brigade.

Ovo je i braći Hrvatima smiješno. Ne zbog izraza, već zbog crnogorskog korišćenja tog izraza. Dakle, više nije KOMANDANT.

E, filma!

“ …što to huči Sutjeska, krv pliva po njoj, divizija Savina, bije ljuti boj.

Hej, ha, hej, ha, zapovjednik Sava “

(Već napisano )

Ko ne provede život koji je sam kreirao, kakav god, nije ni živio.

Oportuno se držao regula koje kreira sredina, u kojima mediokritetska svijest, tobože poštujući nepisana i poželjna pravila ponašanja, ponižavajući tako sopstvenu osobenost, koja je možda više zasluživala.

21h

Ovo gore sam napisao jedne pinješke noći. Budeći se pred zoru. Bunovan. Nije mi se dopalo kada sam ujutru pročitao. Ali nisam, po običaju i po nervima, iscijepao rukopis. Ne znam tačno što sam htio da kažem. Ili sebe ne razumijem. Ponekad.