Momčilo Zeković Zeko: Začepila se i zadnja rupa na svirali

Korona ne pušta. A ko izvodi i pušta muziku i kome, osim radio stanica i televizijskih kanala?

Muzičari u Crnoj Gori traže komadić svog života u ove teške ure, a vlast nema konkretne odgovore, odnosno ne vidi muzičarima još uvijek mjesta na životnoj sceni.

Na ovu temu gost „Skalinog parapeta“ Skala radija, danas je muzičar Momčilo Zeković Zeko, umjetnik kojeg smo pitali kako sklopiti puzle po njegovoj istoimenoj pjesmi i knjizi.

“Korona je samo segment koji se desio u posljednjih 365 dana. Problem muzike i kulture uopšte u Crnoj Gori datira iz mnogo daljeg perioda. Jer, da je postojao i jedan sistem koji je htio da vodi računa i o tom dijelu kulture, nazvali te muzičare klasičarima ili pop urbanom varijantom, da je bilo razumijevanja, mogla se napraviti bolja situacija. Danas bi, u ovo doba korone, na račun nekih dobrih socijalnih programa položaj muzičara bio mnogo kvalitetniji i bolji”, rekao je Zeković.

Godinama je, kako kaže, učestvovao sa ekipom u nekakva bolja razumijevanja onih koji su o tome odlučivali, ali je uvijek bilo, (pošto smo mi muzičari, a nijesmo umjetnici) da smo samo dekor na nekakvim binama koje su trebale da predstave neki program. Po  završetku programa o tim ljudime se nije mislilo više no o lanjskom snijegu.

“Današnja situacija je grdna. Postoji mnogo ljudi koji se ne bave autorskim radom, ali koji od svog izvođačkog stava zavise, baš kao i njihove familije i njihovi krediti. O njima se čitavu godinu dana ne vodi ni malo brige. A kad je to i bilo rijetko, bilo je povremeno i na po par sati”, priča Zeko.

„Ispočetka sam smatrao da je to ispravna varijanta. Trebali smo svi u tom karantinskom periodu da budemo na visini razumijevanja i da jednostavno poštujemo odluke nadležnih. Ali, s obzirom da se u životu dešava mnogo drugih stvari na neki drugi način, zaista postaje smiješno da za te ljude  a i ja sam među njima) ne postoji ni jedan način na koji bi se moglo pomoći. Niko u ovom trenutku nije tražio nikakve socijane programe  koji bi se davali ispod žita. Tražila se  jedina varijanta da se dopusti da se radi. Tada nije moglo, jer bi izazivalo mnogo problema, ali u ovom trenutku, s obzirom da se mnoge druge stvari dešavaju u našoj zemlji, smatram da bi mogli da pronađu neki način koji bi zadovoljio minimum minimuma. Da se pronađe program, da se familije prehrane i da država pokaže volju da misli na taj veliki broj ljudi. Kada bi se sagledao ukupan broj, zajedno sa njihovim familijama, nije to zanemarljiva brojka u Crnoj Gori, koliko go da smo mali“, objasnio je Zeković.

Korona, naglašava on, svakako nije opravdanje da muzičari ne rade i ne stvaraju nešto novo, da se bore i spremaju za trenutak kada će moći da svoj rad predstave javnosti na neki kvalitetni način i u boljim ulovima nego što su današnji.

Muzičari su, ne samo u ovom, nego u svakom trenutku zadnja rupa na svirali u ovoj državi.
Ovaj trenutak je čak učinio da su i neke lijepe stvari bile primijećene od strane muzilčara. Nas, kaže Zeko, u ovoj državi apsolutno ne šljivi niko od kako je on na sceni, a tome ima 33 godine. Ne pamti da je ikad iko vodio brigu o njima.

“I posljednja rupa na svirali se začepila. Unutra je ušao katran i ni ta zadnja rupa ne može da se otčepi”, naveo je on.

Na naše pitanje koliko su muzičari istinski ujedinjeni u borbi za bolja razumijevanja, Zeko nije moga da pruži konkretan odgovor. On se upitao: a što je u ovoj državi ujedinjeno po bilo kojem osnovu? Tako i među muzičarima, vazda je neko potezao na svoju stranu.

Sada su se kolege organizovale, objašnjava Zeković u toj, makar solidarnosti. Većina njih u Podgorici su potegli malo teži dio zadataka, pa vjeruje da će bar neki odgovor doći.

Neka ide institucionalno kako se počelo, pa će se možda i doć do nekog rješenja. Sve drugo se probalo, naveo je on.

Zeković podsjeća da je bio učesnik raznih proba u prethodne 33 godine, tako da sada drži palčeve muzičarima da uspiju u borbi za svoja prava i uz njih navija.

Muzika liječi, braćo ne dajmo se, poručio je Momčilo Zeković Zeko.