Veseljko Koprivica: Sloboda se ne poklanja, pa ni medijska, novinari treba da je osvajaju i to je cijena ove odgovorne i nimalo lake profesije

Crnogorsko novinarstvo, kao i društvo u cjelini, preživljava danas teške trenutke. Da li smo dotakli dno i da li još ima prostora posrtanju? Da li se iz ovog duhovnog i profesionalnog posrnuća možemo izvući i kako, Skala radio je pitao Veseljka Koprivicu, gosta emisije “Skalin parapet”.

Naš dugogodišnji novinar od formata kazao je da bi želio da Crna Gora ima za primjer i novinare i medije, ali, nažalost, podaleko je od toga. Profesionalizmu prijeti velika opasnost da dotakne dno dna. Medijska scena opet je vjerno ogledalo nove političke scene. Jedni mediji su bilteni i glasnogovornici vlasti, drugi opozicije.

Opšti politički ambijent, ali i niski kriteriji školskih, stručnih i ostalih kvalifikacija za dobijanje zvanja novinara ili urednika negativno se reflektuju na kvalitet našeg novinarstva. Jak je upliv politike u medijsku sferu. To je jedan od razloga zašto je slika stvarnosti u Crnoj Gori, koju projektuju mediji, najčešće neobjektivna.

Koprivica objašnjava da zvanično u Crnoj Gori nema cenzure, ali i da je raširen još opasniji neprijatelj profesionalnog novinarstva – autocenzura. Brojni urednici i novinari, smatra on, prosto se utrkuju u servilnosti vlasti i lakiranju stvarnosti. Virus udvoričkog novinarstva decenijama hara crnogorskim informativnim prostorom, ali, čini mi se, nikad tako kao u novije vrijeme. Za to su glavni krivci novinari. Sloboda se ne poklanja, pa ni medijska. Novinari treba da je osvajaju i to je cijena ove naše odgovorne i nimalo lake profesije.

Što se tabloidizacije tiče, ona sve više osvaja medijsku scenu kaže naš sagovornik. Naši mediji često objavljuju dozirane informacije i izriču sudove o događajima i ljudima  prije nadležnih sudova. Često je miješanje komentara i informacija što  predstavlja jedan od najčešćih načina spinovanja informacija i manipulisanja javnošću. Danas u našim medijima dominiraju crna hronika, mudrovanja i bajke samozvanih političkih analitičara i eksperata za medije i sve i svašta, bavljenje nebitnim osobama i događajima.

Objašnjavajući hronični problem crnogorskog novinarstva, Koprivica kaže da  je u pitanju nizak nivo opšteg znanja i profesionalnih vještina novinara.

Naši novinari imaju fetiš citata. Imamo tzv. izjavljivačko novinarstvo. Mnogi novinari prenose nekritički  riječi i autoriteta i neznalica, najčešće iz politike. Kao da je važna vijest sve što je rekao neki političar. Često se novinari pozivaju i na ono – kako nezvanično saznajemo. Tako se plasiraju i lažne vijesti i novinar srozava sopstveni autoritet, objasnio je Koprivica.

On kaže da treba imati u vidu i ovo. Danas, kada je život najjeftinija roba i kad novinar može lako dospjeti na optuženičku klupu, dobiti batine ili izgubiti posao – razumljivo je što se novinarstvo svelo na bilježenje izjava političara.

Na pitanje da li novinarstvu ima spasa i kako i na koji način je to moguće postići, Koprivica kaže da je za profesionalno novinarstvo potrebno i nešto talenta, ali prvenstveno mnogo znanja i stalno učenje. U našoj profesiji, jasan je naš sagovornik,  potrebni su i strast i moralni kvaliteti. Bez moralnih kvaliteta nema dobrog novinara. To je očigledno dokazalo i ratnohuškačko novinarstvo iz devedesetih.

Koprivica smatra da i u Crnoj Gori  malo ko voli istinu, pa nije lako ni doći do istine ni pisati istinito. Zato je potrebna i hrabrost. Možda s tim u vezi nije suvišno podsjetiti da je još Breht u svom antifašističkom programskom spisu od 1935. godine napisao da onaj ko danas namjerava da se suprotstavi laži i neznanju i da piše istinu mora da prevaziđe najmanje pet teškoća. Među njima su da ima hrabrost da piše istinu i pamet da je prepozna.

Koprivica ne dijeli medije na nezavisne i i zavisne. Besmisleno je dijeliti medije na nezavisne i ostale. Nezavisnih nema. Svaki medij zavisi od vlasnika, urednika, finansijera, oglašivača…

Kada su u pitanju portali i ta vrsta novinarstva, Koprivica kaže da je to posebna priča. Posebno komentari na tekstove objavljene na portalima u kojima ima i govora mržnje i satanizovanja političkih neistomišljenika.

I kad uz sve to imamo armiju neobrazovanih, polupismenih novinara, onda se i ne treba čuditi što ima toliko neprofesionalizma. I što novinari potcjenjuju intelektualne sposobnosti čitalaca, slušalaca i gledalaca, objašnjava naš sagovornik.

Njegovo dugogodišnje novinarsko iskustvo i znanje sticano tokom višedecenijskog predanog rada u novinarstvu usvojilo je zaključak da je najbitnije da svi mediji poštuju profesionalne standarde, naglašavajući i ono staro pravilo – činjenice su neprikosnovene, komentar je slobodan.

Prije pedeset godina, kaže Koprivica, kada sam bio novinar sarajevskog “Oslobođenja”, novinar nije mogao biti u stalnom radnom odnosu bez fakultetske diplome. I to se strogo poštovalo. Ne vidim nijedan razlog zašto se u XXI vijeku takva praksa ne bi uvela i u Crnoj Gori. Ako niko ne može biti ljekar, arhitekta ili inženjer bez diplome, ne znam zašto bi se to tolerisalo u našoj profesiji.

Dalje, zašto se ne bi, kao na primjer u nekim zemljama, poslije određenog perioda bavljenja novinarstvom, polagao stručni ispit i uvele licence? Ili, zašto kao jedan od uslova za sticanje uredničkog zvanja ne bi bio uslov određeni broj  godina provedenih u statusu novinara? To sam davno predlagao kao predsjednik Udruženja novinara Crne Gore, ali nije prošlo, ispričao nam je Koprivica.

On zaključuje da bi korisno bi bilo da novinari pogledaju spisak od deset strategija manipulacije putem medija urađen na osnovu rada američkog lingviste Noama Čomskog. Na tom spisku, na primjer, nalazi se preusmjeravanje pažnje, stvaranje problema, upotreba “dječijeg” jezika, buđenje emocija, veličanje gluposti. Možda će im pomoći da budu pravi profesionalci, kazao je na kraju razgovora za Skala radio Veseljko Koprivica, dugogodišnji novinar.