Razgovarao: Božidar Proročić, književnik i publicista
Dr Bruna Lončarević poznati humanist i doktor medicine govori o sebi, porodici, odrastanju, upornosti, razmišljanjima iz sasvim drugačijeg ugla. Dok smo ispijali prvu kafu ispred zidina drevnog Kotora zabilježio sam njenu više nego zanimljivu ispovjest. Ovakve priče nose u sebi jaku dozu iskrenosti, a najteže je govoriti o sebi no čini mi se da sam u tome uspio kod moje sagovornice. Kotor nosi u sebi drevne vjekove i mnoge nezapisane priče. Ova je na moju sreću zabilježena sasvim slučajno i spontano, a takve su ispovjesti i najljepše.
Gospođo Lončarević, kako bi ste opisali fragmente iz vašeg života, da li bi ste nešto promijenili i bili drugačiji?
Kad se osvrnem unazad za sve ove godine i ponekad zapitam da li sam mogla drugačije, dolazim do čuvenog odgovora NE. A sadržan je i u mojoj maksimi.
Ovo što ti se dešava je nešto najbolje, a moglo je biti mnogo gore. Zapravo vedrina me uvijek spasavala i misao da radim dobro, pošteno i ispravno. Ne samo vedar duh nego i unutrasnja snaga i vjerovanje da me ništa ne može uzdrmati, a da ja to ne mogu podnijeti. E tu se naslanjam na jedan drugi moto, koji jako volim. Zašto da život shvatamo ozbiljno, kad i onako iz njega nećemo izvući živu glavu.
Kakvo je bilo vaše odrastanje, koliko je vaša porodica uticala na vas i šta je to što je posebno u duhu starih Bokelja?
Nisam se bojala ni učenja, jer sam ga voljela, a bogami i ambicija me gurala da moram biti najbolja. Ili zato sto sam bik u horoskopu, ili sto sam rodjena 09.05. na Dan pobjede. Ili zato sto sam imala divne roditelje, pogotovo blagog, dobrog oca vrijednog zanatliju, Bokelja, Hrvata, komunistu, kojemu je porodica bila na pijedestalu. Ili zato što mi je majka zadrta Crnogorka, rodom od Samardžića, rano ostala bez oca, još ranije se udala, odmah nakon gimnazije, a željela da studira književnost. Pa nam je kuća uvijek bila puna knjiga, na svakom kraju. Zasipala nas je od dječjih do atlasa i enciklopedija, umjetnosti ili beletristike. Moj brat je uvijek bio obožavano dijete, muško jedino u dva brata, dobar plemenit, lijen, al’ zato vrhunski sportista, vaterpolista, košarkaš, omladinski reprezentativac one velike Jugoslavije, poslije jedan od onih koji su 1986. donijeli dvije titule Primorcu, pa igrao je godinama u Jugu iz Dubrovnika, bio trener i danas proslavljeni i jedan od najboljih trenera Hrvatske.
Vaši roditelji prenijeli su na vas ljubav prema književnosti, muzici i plesovima recite nam nešto više o tome?
Otac je volio muziku, otac mu je svirao u gradskoj muzici, obožavao je ples, pa me naučio svim klasičnim plesovima, a ja sam kasnije odlučila i da naučim sve folkorne igre pa sam za vrijeme studija igrala u KUD “Branko Krsmanović. ”No ostala mi je tuga jer ne odoh na tromjeseču turneju po Americi. Nisam imala snage da roditelje koji su me izdržavali opteretim izgubljenom godinom. Redovno sam završila fakultet, ja dokazani Lučevac i đak generacije Kotorske gimnazije Stefan Mitrov Ljubisa godine 1977. Da, muzika je bitna u mom životu, završila sam muzičku školu, svirala klavir, pjevala u horu godinama. Po zabavama uzimala mikrofon, pjevala sve učila riječi, nalazila note. Čak na fakultetu dobila ponudu da pjevam u grupi Kim u Bg, ali škola je bila važnije.
Kako ste se odlučili baš za studije medicine, da li je ona zaista bila vaša ljubav?
A na studije medicine sam otišla metodom eliminacije. Željela sam političke nauke, ali moj dobri otac reče: “Ako hoćes to, idi u Komitet, pa nek te oni stipendiraju, za ostalo ja odgovaram. ”Što mislite koga sam poslušala?
Onda je došla ljubav, velika, muzičar i doktor, svirali, pjevali zajedno, pa udaja, odlazak u Bosnu, rođenje dva sina, dosao je rat. Sa svojih 31 godinu imala sam dvoje djece, završenu specijalizaciju iz fizikalne medicine, posao u Banji Guber Srebrenica. Svijet mi je ležao pred nogama. Upisan magisterijum, skoro završen. Ponuda da vodim RH Centar u Neumu. ALI….
Kako biste opisali te teške godine sloma i ratova na EX-YU prostorima i vaš ponovni povratak u Kotor?
Bježim sa djecom u Kotor. Brat u Dubrovniku, počinje ofanziva. Crnogorci prelaze granicu, mi o njemu ne znamo nista dva mjeseca. Ja nemam posla. Ali imam moje divne roditelje, označeni smo porijeklom. Ne mogu se zaposliti nigdje. I tako dvije godine. Onda iznenada dobijem posao na Tivatskom aerodromu kao ljekar. Radim svaki dan, za dvije plate, novac nam treba. Djecu podižu roditelji. U međuvremenu naučim da razlikujem avione po zvuku. Sluhista, što mogu. A onda konkurs u VB Meljine. Prime me. Trebala sam im. Ispituju me i među prvim pitanjima je “Kako se nacionalno osjećate”? Ja odgovaram ODLIČNO! Ostaće zapamćeno to u Meljinama, te 1995. Ali moja upornost, ambicija, snaga, vodi me korak po korak, od ljekara odjeljenja, do načelnika, pa upravnika Centra za rehabilitaciju, do upravnika VB. Svaki dan autobusom do Meljina i natrag, ukupno 21 godinu. Zavidna kilometraža, bez dana bolovanja. Izračunah, a bila sam vrhunski matematičar, da sam 8 puta obišla zemaljsku kuglu. Zavidno, zar ne.
Šta vam je iz tog profesionalnog angažmana ostalo u karijeri i ka čemu ste najviše težili?
Bila sam stroga, ali pravična. Naučila me vojska radu i disciplini. Iako je hijerahija vojske nemorna, mogla sam stati ispred svakoga. Kad sam postala Upravnik imala sam ispod sebe 6 pukovnika i 6 civila načelnika odeljenja, svi sa većim platama, ali su me morali slušati. Jer ja sam stajala pred njima i odgovarala samo generalu, koji je vodio Centar Vojno Medicinskih ustanova. A onda privatizacija od strane Atlas grupe. Niko nije mislio da je propast na vidiku. Zadržali su me kao medicinskog direktora, ali mnogo sam se miješala u posao, kritikovala troškove, branila radnike. Naravno, smjenili su me. I neka.
Kako ste organizovali svoj život nakon napuštana VMU Meljine?
Nakon toliko godina vraćam se u Kotor da radim i Opštoj bolnici. Dobila sam 3 sata života, nešto malo više sna i mnogo vremena za sebe. Danas sam baka dvoje divne djece, Petra i Lare. Naravno, liče na babu. Vratila sam se pričanju i izmišljanju divnih bajki, naravno po njihovoj zelji, o likovima i događajima. Obnovila sve dječje pjesme. Neki dan sam čak uzela testove za srednju školu. Da se pohvalim, testove za matematiku rijesila u 100 %. Inače, obožavam SUDOKU, naravno teže varijante.
Uveče nema šanse da zaspim ako ne čitam, u prosjeku tri knjge mjesečno. Obožavam naučnu epsku fantastiku. Inače, sport obožavam, naravno vaterpolo, te sam godinama u VK Primorac kao ljekar, sa djecom, pratim ih po takmičenjima. Raditi sa uzrastom od 9 do 16 god. za mene je izazov. Pošto sam majka dva sina, ponekad za sebe kažem da sam ogrubjela, kao grabulje, pa valjda se znam i sa tim dječacima ponašati i majčnski i ljekarski i trenerski.
Recite nam nešto o vašim počecima u politici. Da li nam je politika i ,,svojevrsna” sudbina?
Naučila sam, na žalost, istoriju Crne Gore tek 90-tih god. iz “Liberala”, iako sam istoriju obožavala, naravno posle matematike, al sad je znam da bih u mnogim debatama bila dobro spremna. Nisam zbog rada u vojsci mogla da se javno eksponiram, ali srce je znalo gdje pripada. Moj dobri otac, koji je bio Hrvat, nikad nije dozvolio meni i majci da uzmemo putovnicu, jer je Crna Gora bila zemlja gdje se rodio i gdje je pokopan. Nismo htjele da ga ljutimo, pa ostadosmo i bez toga. U politici, kojom se bavim nekih 12- tak godina aktivno, privukla me ideja socijaldemokratije, a mogućnost da mislim svojom glavom. Nikad nisam dozvolila da partija odluči što ću misliti i da idem po svoje mišljenje. Okruženje, kontakti sa mnogim sugrađanima, stanje oko sebe i situacija bez izlaza, natjerala me je da presječem, da se usprotivim, jer osjećaj nemoći mora se prevazići. Moja profesorica književnosti uvijek mi je na kraju sastava pisala kako imam odličan spoj emocija i racija. Možda je bolje od mene znala kako moja ličnost funkcioniše. Ili ono sto mi je mlađi sin jednom rekao: majko, ljudi se ne mjenjaju, samo vremenom postaju ono što jesu.
Za sami kraj razgovora recite nam nešto o ljudima i dobru?
Volim i želim da vjerujem u ljude. Ta vjera me nikada nije napuštala ma koliko da je bilo teško. I dobro i zlo su ono što je u nama. Da nema jednog, ne bi bilo drugog. Mi humanisti treba da čuvamo i dijelimo DOBRO. Nema crno bijele tehnike, sve su boje, čak i moji snovi, iako mnogi kažu da su snovi crno bijeli. Moji su šareni i sadržajni. Sjećam ih se i uživam u njima.
Eto, u kratkim crtama ispovjedih se pred Vama, poštovani gosp Proročiću, iako vjernik nisam, a krštena i krizmana jesam. Po volji roditelja. Ne sjećam se kad sam se ovako osjećala. Ne prazno, nego puno.
To je Bruna Lončarević iz sasvim drugog ugla koju mnogi ne znaju.
Bruna,divan si čovjek.
Volim te!
Iskrenost je tvoja najveća osobina a raskošni duh te održao na visini u svakoj životnoj okolnosti.
Na svakom ispitu za koji ti dajem čistu desetku.
Doktorka Bruna je čovjek a onda sve ostalo plemenito i pametno što u njoj stanuje!
Gospođo doktorice obožavam vas jer ste iskreni i jednostavni ste i uopšte čovječni.
Svaku sreću vama i vašoj porodici.
Imate moj glas na izborima.
…”počinje ofanziva ,CRNOGORCI PRELAZE GRANICU…”.Ako me pamćenje služi bilo je to 1.listopada.1991 godine….?..Međutim-opostite mi doktorko…ali imam samo jednu “zamjerku-ispravku vašeg kazivanja.u vezi Crnogorca”-koji su prešli granicu….preciznije u “ofanzivI na Konavle i Dubovnik i dalje-nije bilo CRNOGORACA( ali bilo je zato HRVATA iz Boke)!!!!..Tada su svi oni bili-kiši Hrvata “srbi od iskona”.!!! na poziv Komande Vojnog odsjeka-Tivat..Vojna kmoanda za Crnogrsko primorje-prešli su granicu-na Debeli breg…oliti vrdo..?!!! Dakle-ima tu i pomalo istine-“crnogorci”? Ali koji-uz pitanje đe su danas i čmie se bave i kojem se bogu(PARTIJI ) mole…? Na žalost moju(nadam se i Vašu)-ti isti “srbi od iskona”-danas su “par exelans-crnogorci ispod kace-NIKO KA MI”?..Bliznica im diktira i barata sa “njihovim osjećanjima”…A obrazi “potrošni materijal”!!!…Zato je Crna Gora danas tu-đe je…”sudbina je tako šćela..A KAD DOĐE STANI PANI SVI ČETNICI-PARTIZANI(ribeli)…E BO”?!
NA ULTIMU OD ULTIME-UZ MOJE IZVINJENJE.ŠTO VAS UZNEMIRAVAM-MORAM VAM REĆI DA U MNENI JOŠ “TINJA ZRAČAK NADE”-DA ĆU DOČEKATI DA SE “ONDAŠNJI srbi I NIHOVE VOĐE”- DANAŠNJI EKSTRA crnogorci-POKAJNICI “U STROJU..POJAVE NA BONINOVO I DA KLEČEĆI TRAŽE OPROST(PRED TV KAMERE) ZA SVA ONA KRVAVA NEDJELA ŠTO UČINJEŠE DUBROVČANIMA…I AKO JE ZA OČEKIVAT-DA ĆE DA KAŽU..:” DA SU SVE MORALI ČINITI “ZA/U SPAŠAVANJU KOSOVA I SRBPSTVA(MOJEGA-MENE DEZERTERA!!)…NA KONAVLE I DUBROVNIK-9901-1992-1999 GODINE…?!!!
Odličan tekst Jole, a pitam ja Tebe oće li se hrvati pokajati i izvinuti za secesiju iz Jugoslavije , senza Slovenaca ?
Tada su prkosili , a potla i kosili i proganjala, a napadi na sve sa ovih banda ne jenjava ni danas, o tome ti ne zuckaš, kao ni riječi o crnogorcima i drugima koji nisu ništa nikome uradili!
Zašto ćutiš kao šarka jordanizovani gmazu?
ŠJOR Pero gurdić-DA B ITI ODGOVORIO-MORAO BI TI-PRVO NAUČITI DA SE OSOBENA IMENICA-HRVAT IČITI HRVATI PIŠU POČETNIM VELJIM SLOVOM…I DRUGO NE SMIJEM TI ODGOVORITI-BREZ PISMENE POTVDE-DOZVOLE SINJOR GUINA BUĐ ONIA…!!!
OPRAŠĆAJ Pero gurdić znani gudin-KAŠTIO PARILO..NIJESAM TI PREDHODNO NAPISAO-PODSJETIO ZABORAVNE-DILJEM SAMOSTALNE CRNE GORE…DA SAM JA JOLE JORDAN DRINJAK,PENZIONER IZ PRČANJA-TADA -1991-godine PRVOG.NOVEMBRA DEZERTIRAO Z VAŠIH LJUCKOM KRVLJU NADOJENIH KOMANDI-ZARAD “IZAZOVNOG PONAŠNJA-Hrvata”…
DA TI PONOVIM-DA VAM PONOVIM..”SKUPŠTINA OPŠTINE KOTOR(NAĐI SI SIMO U ARHIVE SO KOTOR)-MENE JE NA LIČNI ZAHTJEV RAZRIJEŠILA OD DUŽNOSTI SEKRETARA SEKRETARIJAT ZA NARODNU ODBRANU(TADA-PO KOMANDNOJ LINIJI-BIO PODČINJEN MINISTRU ODBRANE 26.OKRUGA(CRNA GORA) VELJA SRBIJA-DRUGA MILI ŠUKANOVIĆU-ISTODOBNO BIJAŠE IPREŠEDNIK VLADE OVE POSPRDNE-POSPRDNOG “OKRUGA”… OPŠTINE KOTOR-ZA VJEKOVE VJEKOVA AMIN!!!I TO- SAMO IZ JEDNOG RAZLOGA: ŠTO JA I MOJA PORODICA DRINJAK-NIJE NIKAD SLUŽILA NI RADILA SA GORIM OD SEBE-NITI BILI IDAJNICI-SVOJE DOMOVINE-U SLUŽBI OKUPATORA-NI PIJE NI POSLIJE KRVAVOGA VUČIJGA DOLA-KAD SU MOJI PRECI-GINULI ZA SLOBODU CRNE GORE I ISTOČNE GERCEGOVINE!!!
…”ETO ,ZATO ĆUTIM”-JER NEMAM PRED KIM DA SE ISPOVIJEDAM-I DA SE BRANIM OD VAS”TUTI CVAVANTI”-IDIOTI U PAŠIM ČAPRAMA-SKLONI PRODAT VJERU I NACJIU-DOMOVINU ZARAD BLIZNICA…I VEČERU…!!!
Pa nijesi baš iscrpan Koliću!
A Vladan i Glavatičići!
Ideš li i u Krimovicu sade?
Kažu da si na specijalnim zadacima ?
ČUVAJ SE GUDIN-NEKI SU TE PO NJUŠKI POZNALI-DA SI TI I BUĐONI-ZAPINEZE ABlejalice KONTRAREVOLUCIJE-1989 GODINE PISALI ONO PO CRKVI SVETI MATIJA-SA CILJEM DA SE”OSVETITE HRVATIMA”..ZA “SECESIJU HRVACKE OD JUGOSAVIJE…?!!!
Jordanizovani, piano , piano,
va lontano ,pošpicono
lažištipava, u po prugama !
Koliko si maliciozan, pa trljaš po
portalima, oli stizat prugom?
Valjao bi ti oni stojadin, što si ga
nafišćan destrega…
Jednom ti se jedan naruga što voziš stojadina, zapamtio si ga, ali ti se taj fino uvijek javi, pa si ti to ipak zaboravio, mada je stojadin tada bio kategorija , po dostupnim vozilima za nabavku!
Vozio si se i širio kao paun, ali
nisi ćetnike vijao !
Znaš ti, da mi znamo što tada nisi radio, a trebao si, pa sad glumataš i tvrdiš poluistine, dajući sebi značaj, koji nisi imao, iako si mogao i trebao, ali nisi tija, a sad se štipaš kao da jesi!
Nećeš istine zborit, a ni čut je ne želiš, ka da imaš post traumatski sindrom.
Psihopate treba da se pregledaju
i dobiju pored terapije, “jasnu sliku”, što se oko sebe, tj.tebe
dešava, zasnovano na činjenicama.
Doktorice pokazali ste svoj čisti obraz i zato sve u oči s ponosom možete pogledati.
Koliko su samo lagali i klevetali.
Pojazali ste što ste tražili i za koju cijenu.
Bravo i danas kao i prije dvije godine kada ste napustili lopove i samozaljubljenike,uličare i dangube.
A KAKO SE ZVALA “PARTIJA–GRUPA”..KOJA JE PRIVATIZOVLA BOLNICU MELJINE?DARIVAJUĆI “ATLAS GRUPI”-UGLEDNU VOJNU BOLNICU MELJINE..?.MOLIMODGOVOR AKO NIJE “VOJNA TAJNA-STROGO POV.DRŽAVA TO SAM JA..”?
Čuvaš i dijeliš DOBRO draga naša Bruna a zlo,tamo njima koji jedino zlo poznaju.
Ma neka im se primi po pelcer dobra da dobro i u njima pobijedi.
Bas jedna lijepa zivotna prica. Bravo Bruna!
E sad vidite koga ste pljuvali.
Svaka cast doktorice. Neka ste presli u postenu partiju SD , gdje ce vas postovati i uvazavati
” Ako oćeš to-piolitičke nauke, idi u Komitet pa neka te oni stipendiraju” dondo Tošo, premili.
Haaaaa, ma slatko se nasmijeh.
Danas i bez stipendija stigla si i do političkih nauka u kojima si isto sjajan doktor i čovjek kao i u medicini. Svaku sreću i uspjeh.
Tako smo vaspitavani,živjeli,promišljali,bili zadovoljni sa malo, skromni i čestiti.
Takvi smo i ostali.
U ime svih nas iz 57, 58
Ja suze ne mogu zaustaviti. Kad ce knjiga?
Uzmi klozet papir pa očisti
Preporučujem da ovu toplu priču pročitaju oni velikani koji napadaju i vrijeđaju doktorku Lončarević.
Ovo je slika pravih Bokelja,Bokeljki građanske kulture tradicionalnih kuća za čijim trpezama obiteljskim se učio suživot i miroljubivost.
Toplo , pretoplo i iskreno.
Doktorice Bruna baš ste me raznježili.Živjeli.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].