Bokokotorski zaliv, od kad je mora i života u njemu i okolo njega, vazda je imao ponte i mandraće.
U kamenom merlu zaliva mog, ponte, mandraći, bitve i tiraduri daju poseban šarm i štambilj kraju u kome su ljudi živjeli od mora, uz more i za more.
Zaustavljajući zalivske bure i nevere, oni su bili i ostali kuće za barke i brodice kroz vjekove slavne pomorske prošlosti ovdašnjih ljudi.
S ponte se riba, na pontama banja, ljubav vodi, galebovi na njima, kao na bini, izvode svoje male teatre.
Ljetnje ure i aure sporije su na ovim kamenim morskim predvorjima. Vrijeme kao rak u pontu.
One na alge i tišinu mirišu.
Mandraći uz njih, bonacom su mala, ogledala morska.
Barkama srebrne postelje.
Ponte i mandraći u Boki su zalutali odjek zvona i trajanje bova.
Bitve i tiraduri, ti ljupki morski znakovi, kao okamenjena sidra.
Što veće mulo, veća ili jača bitva ispred palacuna kapetanskih, bio je znak imućstva i pokazatelj da je veća i jača brodica koju je vlasnik imao.
Za bitvu na ponti vezali su se jedrenjaci, drvene barke, brodići koje je skoro svaka kuća uz more imala.
Mandraćima i pontama danas, elegija starih paluba.
A njihovim rubom, oniks crnih školjki u kolani.
U ovoj graji i muci sadašnoj, bolest je na nas krenula. I nije nam dosta jada.
U nevremenu neljudskom, đe čovjek na čovjeka kidiše i đe bi na državu oštricom da je rašiju, na mir i ljepotu treba misliti. Kao na lijek.
A lijeka nam treba.
Meni ga kamene ponte daju.
Nemir mi čine njihovi novi krojevi i betonski, ružni veštiti u koje bi da ih obuku sve, bez milosti.
Kafane i tineli, kamare i kužine na pontama danas, da im život uzmu i da ih u pare pretvore.
A onda da ih svare u želucu bez milosti, bez šuga i bez soli da ostanu.
Mnoge su već deštregali, pa ni rak odavnu nema puta kamenom pukotinom njihovom.
Zato tuda bolest nađe put.
Probuđeni veslima, ponte, mandraći, bitve i tiraduri.
Od staklene soli i ribarske duše, čuvam vas u pjesmi mojoj.
Tako mi Boga, slušam i čujem tišinu!
Dubravka Jovanović
Sa novim pravilom gde prvatnici vise ne mogu da stave lezaljke za svoje goste na pontama ispred svoje kuce, napredovace crnogorski turizam! Ko li je bio tako pametan, da unisti ono malo gostoprimstva, misleci da ce se ljudi valjati na golom betonu?
Skarambec!
Javljaš se štakore,pantagano bjež u pontu.
Ni tamo te neće.
Ružan si i smrdiš.
Samo tišinu i mir Dubravka.
Bravo tako,tako miroljubivo kroz ovo čudo.
Evo ne prestaje tenzija,taman da predahnemo od korone kad evo grđe od korone.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].