Kotor postaje etno selo

Zlobnici će reći da se dugo godina u Kotoru ništa nije uradilo. Posebno od dolaska današnje multikomunikacione, multidisciplinarne, multikonfesionalne, multinacionalne i multipraktične vlasti, za koju će opet neki iz prepoznatljive mase pojedinaca kazati da se radi o kolektivizaciji različitosti koja djeluje po sistemu raštimovanog orkestra.

Na sreću, te i takve demantuje stvarnost. A ona kaže da se već treći mjesec radujemo novogodišnjem okitu koji blista zanosno podsjećajući građane i one koji im dolaze u pohode kruzerima, autobisima, jahtama, biciklima, motorima, avionima i osobnim automobilima na renesansu i raskošni barok.

Ali, to nije ništa u poređenju sa etno kućicama postavljenim na rivi. Pet monumentalnih bijelih, neki kažu u stilu Luja XVI, šepure se ponosno i čekaju svoju priliku da progovore. Niko nije znao čemu one služe. Istina, ima onih koji tvrde da znaju ko ih je postavio tu i za koju namjenu. A sve zarad dobra Kotoru i daljeg razvoja grada čija je umna vlastodržačka politika dokazala ovim primjerom da joj je razvojna politika i kreativno shvatanje prijeka potreba i naum od koga, bez obzira na brojne pritiske, neće odustati. Na tom putu ih treba podržati. Jer, Kotor prvi put u svojoj dugoj tradiciji postaje etno selo. Zar je to malo u vremenu koje, makar na ovim našim prostorima, odavno ne pravi krupnije korake u budućnost. Zar činjenica da smo konačno postali selo, i to etno, ne znači da ćemo biti prepoznati više i značajnije na mapi onih kojima je cilj da posjete prirodna staništa. Doduše, oni bi ona netaknuta, nezagađena, prirodna. Ali, ne može se baš sve. Zadovoljiće se i ovim što im se nudi jer se radi o staroj adresi sa potpuno novom ponudom.

Prisjetimo se zadovoljstva brojnih kada je na zalasku prošle godine proradila jedna od etno kućica sa čuvenom kotorskom kobasica tradicionalnom ponudom. Bilo je to prste da poližeš, govorila je masa pojedinaca postorijena u dugačkim redovima koji su se stvarali ispred kućice iz koje se širio zanosni miris kobasice i krtole. Bile su to dani i noći za nezaborav.
Na žalost, radi nastavka daljeg razvoja projekta, kućice su morale da budu privremeno zatvorene. To je, doduše, stvorilo prostor za brojne špekulacije. Bilo je onih koji su se utrkivali u pitanjima poput: oće li se ikada više otvoriti, znači li to da je Kotor, grad koji se konačno počeo prepoznavati po kobasicama i krtoli, izgubio interesovanje za nastavak kreativnog razvoja, sad će nam Podgorica preuzeti kobasicijadu kojom smo mogli da se ponosimo.

Ništa od toga, čulo se sa pozicije raštimovanog orkestra.

Kotor definitivno postaje etno selo, a ovo je samo pet prvih kućica od nekoliko stotina koje će biti postavljene po urbanistički precizno određenim lokacijama. Sve u skladu sa zakonom. Baš kao i sve do sad. I naravno, sa tradicionalnim vrijednostima Kotora UNESCO-vog gorostasa.

S.M.