Veljko Ćatović: Dva dinara druže!!

Pade mi na um ovaj poznati stih Bore Čorbe, a znam i zašto.

Nije to ovih dana uzviknuo neki socijalni slučaj pred vratima javnog WC-a, jer javni WC u Risnu i ne postoji već četiri decenije.

Nema veze Evropljani, tu su palme, pa izvolite obavite to šta morate obaviti.

Čorbinu pjesmu ovih dana prekomponovao je MONSTAT, a umjesto dinara spomenuo je eure, omiljenu valutu na CG primorju, a i šire.

MONSTAT tvrdi da za dva eura možeš da jedeš i piješ da crkneš, da pukneš i još doma da poneseš.

Osim dinara Evropa nam je ukinula i drugove pa sada imamo samo dame i gospodu. Dame i gospodu sresti ćete na svakome koraku od gradskih kafana do lokalnih plaža, na tržnicama gdje čekaju šta će od zelenila prodavci odbaciti da od toga skuvaju ručak.

Neki su čak opaženi kako prebiraju po kontejnerima za smeće.

Izgleda da ništa nije kao u onoj pjesmi iz socijalističkih vremena.

Tamo su socijalni slučaj i klijent bili u omjeru 1:1, tj. igrač na igrača sportskim žargonom rečeno.

Danas imamo gospodara koji nam je rekao koliko nam je dosta, a socijalnih slučajeva je kao na gori lista.

Izgleda da je evropa naša velika zabluda i teško da će nas ikada primiti u članstvo.

Pogotovo sada kada pobjede desničari u većini evropskih zemalja. Možda se unija i raspadne prije 2025. kada bi trebao biti razmotren naš napredak.

Mislim da nismo izgubili ništa neprimanjem u članstvo.

Evo Hrvati su primljeni i ubrzano izumiru. Mladost im je pošla preko granice a ovo šta je ostalo u HR nije u reproduktivnoj životnoj dobi.

Zato prisjetimo se dobrih starih socijalističkih vremena kada su ljudi jutrom išli na posao u Jadran-Perast, Ljekobilje, Brodogradilište Bijela, Arsenal-Tivat, Rivijera… itd.

Danas uživaju u ljepoti obiteljskog zajedništva jer malo ko ima posao.

Uživanje im ometa prazni frižider i neplaćeni računi, brige i nevolje …

Mislim da je neophodno hitno uraditi “sistem restore“ i vratiti sve oblike preživljavanja naroda Boke onako kako se nekada živjelo.

Lijepe su slike Risna iz tog vremena.

Nije bilo nakaznog hotela “Teuta“ izgrađenog na najvećoj risanskoj plaži.

Turisti dolaze na destinaciju zbog plaže, a ne zbog hotela.

Tako danas nemamo ni plaže a ni hotela.

Međutim, bilo je dosta toga napravljeno  šta nije bio poslovni promašaj, već preduzeća sa dobrim konceptom poslovanja.

Morale bi se postaviti na noge sve te zdrave firme iz vremena SFRJ. Kao npr „Ljekobilje“ Risan.

Osim šta je zapošljavalo ljude, ondašnje ljekobilje je vršilo otkup lovorovog lista i pelima od građanstva, tj. svih onih koji su uložili napor da to samoniklo bilje poberu i spakuju u vreće.

Uz “Titov kredit“ dvije male plate i prihodom od prodaje lovora familija je mogla izdržavati djecu i graditi skromnu kuću.

Danas, vidim u Risnu jednu petočlanu familiju iz Berana.

Plaćaju smještaj i beru lovoriku. Prodaju je albancima i isplativo je.

Rišnjanke i rišnjani i dalje imaju pretenzije da žive od penzije, a spisak socijalno ugroženih je sve duži i duži.

Na kraju još jedn socijalistički model koji je moguć u Risnu je produkcija hrane za domaćinstvo.

Svinjogojstvo, živinarstvo, povrtlarstvo, nestalo je iz Risna, a mnogo familija se bavilo time i svojim radom proizvodilo hranu vrijednu par hiljada eura, svake godine.

Najtužnije je voćarstvo.

Smokve, naranče i sl. narod neće ni da obere, jer eto ima ih u dućanu za samo pedeset centi kilogram.

Zato narode probudite se i okrenite se lokalu.

Use i u svoje kljuse, šta bi se reklo.

Ova armija podgoričkih stranaka propagira nekakav život na veresiju, a ja sam siguran da ta veresija ima svoj kraj i da se bliži dan kada će nam banke reći: nema više kredita, jer nemate više čime garantovati za te kredite.

Ko preživi taj dan …. pričaće !!