Lijek Zorana Nikolića u stolarskoj radionici

Zoran Nikolić

Zoran Nikolić, socijalni radnik i radni terapeut u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti od svog znanja i umijeća daje onima kojima to za lijek treba.

Nikolić radi u maloj stolarskoj radionici, a ideja da se ona otvori u Psihijatrijskoj bolnici potekla je još od bivšeg direktora ove zdravstvene ustanove dr Borislava Mitrića, koji je Nikolića primio na ovo radno mjesto.

Već 15 godina uspješno funkcioniše radionica u koju dolaze pacijenti, a u njoj je sve na dobrovoljnoj bazi.

Svi koji osjećaju da im prija boravak uz po neki poslić u radionici se dobro osjećaju na ovom mjestu, mnogo bolje, kvalitetnije i kreativnije nego da vrijeme provode u bolesničkoj sobi, kazao je Nikolić za Skala radio.

“Moj zadatak je da ih angažujem na nekim poslovima, iako se mora razumijeti da nisu svi pacijenti voljni za ovu aktivnost. Neki su pod jakom terapijom. Na radnu terapiju dolaze uglavnom ljudi koji to vole i koji su prepoznali sebe ili koji su možda nekada radili slične poslove. Ova radionica je za 15 godina koliko postoji ispunila svoj zadatak”, smatra Nikolić.

Ispunjava ga i danas.

Veoma je posjećena i popularna.

Prilično je opremljena mašinama, od kojih su neke u ličnom vlasništvu Nikolića, neke su kupljene, a nešto je dobijeno i iz donacija.

Međutum, pacijenti ne rade sa mašinama osim ukoliko njihov majstor osjeti da su sposobni da rukuju njima, kako se ne bi povrijedili.

Do sada se nije desio ni jedan neprijatan slučaj u radionici, a pacijenti uglavnom pomažu meštru Nikoliću u radu na popravkama vrata, prozora, namještaja.

“Dosta je urađeno i na pravljenju novog namještaja za bolnicu kao što su garderobni ormari, razne kuhinje, noćni stolići. Oni su pomoćni radnici koje pomenute aktivnosti ispunjavaju. Istina, u malom prostoru radionice dnevno ih bude po troje do petoro, ali kada ih je veći broj, tu se onda više družmo. Tada  se stvori domaća atmosfera uz čaj ili kafu, a najčešće čašicu lijepe riječi o njihovim životima”, naveo je on.

“To su naši pacijenti prepoznali kako kutak u kome ja širim pozitivnu energiju što oni vole, jer svi ljudi vole kad je neko pozitivan. Zato ih to i privlači, a je se upravo u tome angažujem i podignem te njihove vibracije koje su uglavnom na dosta niskom nivou”, priča Nikolić.

Najvažnije je da se pacijenti kada dođu u stolarsku radionicu osjećaju vrijednim.

Nikolić upravo ističe zajednički rad do finalnog proizvoda dajući im elan i podstrijek, pa ovi ljudi sa željom i voljom dolaze na radno okupacionu terapiju.

Lijepa, precizna ruka ovog humanog čovjeka i dobro oko za umjetničku fotogradfiju još je jedna njegova ljubav, baš kao i ljubav prema starim, drvenim barkama kojima vraća život, a kojih je u Boki Kotorskoj sve manje.

Fotografijama Zorana Nikolića je na čaroban način dočarana Boka i njena ljepota.

On se fotografijom bavi jako dugo od svog punoljetstva kada je i kupio prvi fotografski aparat.

Bio je to period analogne fotografije.

“Ta ljubav me ne napušta ni dan danas, jer sve u životu morate raditi sa ljubavlju, pa je i u moje fotografije i u drvene barke utkana moja velika ljubav”, poručuje Nikolić.

Nerijetko, putem društvenih mreža Zoranove fotografije osvaju svijet pa mu se ljudi obraćaju iz pitanje gdje stanuje ova ljepota.

Neki dan jedna žena iz Brazila sa oduševljenjem, putem fejsbuka pitala je umjetnika gdje se Boka nalazi?

Svijet onda postaje mali kada postoji internet i tako Boka i Crna Gora iz objektiva Nikolića nalaze sve nove adrese.