ZOGOVIĆEV PENICILIN ‘’USTA-ČE’’

Piše: Goran Sekulović

Živimo u vremenu posvemašnje revizije istorije. Klerofašizam kao ideološka osnova te revizije u Crnoj Gori sadrži neke od karakteristika ur-fašizma (vječnog i zato i modernog fašizma!) kako ga je sagledao i formulisao Umberto Eko, čuveni italijanski književnik, filozof i teoretičar književnosti. Uostalom, to je sasvim dovoljno za zaživljavanje fašističkih tendencija i sadržaja u društvu. Nikada se naime kod jednog pojedinca ili političkog pokreta ne nalaze svi neophodni uslovi ur-fašizma. Od četrnaest osobina-faktora-obilježja-elemenata koje je Eko naveo – koji se međusobno čak mogu i isključivati – kao osnovu za pojavu i razvoj fašizma,  dovoljno je da, kako kaže, ‘’makar jedna od njih bude prisutna, pa da se fašizam koagulira oko nje”. U Crnoj Gori imamo i više od jednog fašističkog sadržaja! Naravno, fašizam omogućuju ne samo oni koji ga sprovode već i oni nad kojima se sprovodi! Tako, čujemo ovih dana – po ko zna koji put?! – ponovo poklič opozicije da ‘’više u Crnoj Gori ništa neće biti isto’’!? I neće, biće – gore! Kako je upozoravao Danilo Kiš – zlo ne dolazi sa rogovima i kopitama, već umiveno, u svečanim i lijepim odijelima, sa pristojnim manirima!

Što se tiče ideološke osnove revizije i najstarije, i nešto mlađe i najnovije crnogorske istorije, najbolji odgovor svemu tome – i reviziji istorije na regionalnom planu, dakako, odnosno udruženom zločinačkom ustaško-četničkom poduhvatu! – dali su navijači FK Budućnosti Varvari sa već čuvenom porukom: ‘’Zajedno ste bježali!’’ Posrbljivanje u četničkoj formi a time i u balkansko-fašističko-nacističkom sadržaju Crne Gore uzelo je prilično maha! Pavle Đurišić čeka sa svojim spomenikom tu neđe blizu nas da u pravom trenutku uskoči na nekom od crnogorskih trgova. Sve je pripremljeno za to, već poodavno. Prije više od petnaest godina sam o tome pisao u ‘’Pobjedi’’ u jednoj od kolumni pod naslovom ‘’Red Draže, red kamuflaže’’. I da ne bude zabune, to se nije odnosilo na Srbiju već, i tada, na našu zemlju!

Uz navijače Varvara i Radovan Zogović, možda najveći crnogorski pjesnik poslije Njegoša, dao je penicilin, u pjesmi ‘’Sramotna balada’’ napisanoj 1942.g., za svaki istorijski revizionizam čiji je cilj da se rehabilituje, lažno prikaže i falsifikuje (naj)varvarski(ji) zločin u Drugom svjetskom ratu ‘’vrhunskih’’ ustaških i četničkih pomagača (u moralno posrnutom značenju: pomagala!) fašizma i nacizma. Pravih, istinskih varvarskih postupaka je bilo i tokom vladavine DPS-a i jedan takav sam – ukinuće višedecenijskog ‘’Prosvjetnog rada’’ a moralno i crnogorsko-identitetsko posrnuće DPS-a, lista u kome se neposredno prije toga bila uvela rubrika ‘’Mladi i antifašizam’’ – opisao u knjizi ‘’Ostavština za budućnost: Rat za ‘Prosvjetni rad’ i crnogorski identitet – kulturocid anticrnogorstva’’, sa podnaslovom ‘’Dokumenta od 2012. do 2017.g. (na konferenciji za štampu koja je zbog toga tada organizovana, istoričar akademik dr Radoje Pajović je rekao da je to suicid jer ga je sprovodila ondašnja DPS-ovska vlast), te sam (sa)znao vrlo dobro da, već tada, uistinu više ništa ne može biti isto u Crnoj Gori, već da će biti sve gore i gore.

‘’U mukloj sobi stoje oružane straže,/po zidu vise krune, kukasti krst i kosti/I slika Poglavnika, i slika Vojvode Draže./Za stolom, na kom drhte mokre butelje i čaše,/sjede, puše i piju — četnici i ustaše./U malom gradu je tiho, čuje se kako česma plače./Kad top opali — prilike kod stola stanu/i jedan čita: Dano iz kotarske palače…/savez za skupnu borbu… plata u markama i duvanu…/sad su ustaše i četnici jedno, i jedna riječ: usta-če./Kad top opali opet, i prhnu preplašene ptice,/dva pera krenu — napolju zatrube trupe —/četnik potpiše „srpski”, ustaš iz latinice,/pa se svi ruče, i svi se složno poljube, —/i tad se Draža i Poglavnik pomiluju licem u lice./Ustaše skinu s pasova čuturice krvi srpske iz Foče,/četnici čuture hrvatske krvi sa Rame/pa jedni drugima u putire od lubanja natoče;/dospu mletačkog vina, podignu putire put slika,/i Draža tada nasloni glavu na rame Poglavnika./Kad top opali trećom, i trube ponovo zaviju,/tada se čaše kucnu, i krv im sa rubova pljusne,/pa četnik kuša hrvatske, ustaša srpske čaše, —/a Draža i Poglavnik jezicima miču, ko da i oni piju/a zatim slatko ližu — svoje krvave usne.’’ (Radovan Zogović: ‘’Sramotna balada’’)