Zna se ko pije a ko plaća

Piše: Dubravka Jovanović

Narod plaća sve. Običan, mali svijet, onaj dobar koji ne ruča u Rimu, a večera  u Dubaiju.
Onaj svijet koji zna da se rastegne koliko je dugačak, od prvog do prvog u mjesecu, ili još bolje od 20. do 20. čekajući penzioni ček.
Oni kojima još poštar zvoni na vrata, a on mu od crkavice svoje odvoji dva eura da ga časti.Valja se.
Takvi nemaju tetka ni strica, ujaka, rođaka, kuma ili ćerku u Vladi, ministarstvima, preduzećima i agencijama. Zato i znaju koji su recepti najizdašniji, a koje jelo ukusno a jeftino. Oni ne mogu na planinu zimi, niti na more ljeti.
Oni i dalje ne propuštaju Dnevnik i vjeruju spikeru sve što čuju, misleći da se na televiziji i radiju ne smije javno lagati, niti otvoreno kavge činjeti.

Taj mali, običan svijet postarost od unuka uči da čita i piše na kompjuterima najstarije generacije, koje im unuci ostave kad ih izguštiraju i dobiju nove, savremene i moćne.
Jedva su naučili da pišu SMS poruke na mobilnim telefonima projektovanim za samo par osnovnih radnji, za koje oni kažu dovoljno je. Treba mi da pozovem i da me moji mogu pozvati, da im pošaljem poruku ili odgovorim na istu.
E sad, kada takvom čistom i starinskom svijetu, dakle našim starim roditeljima, babi ili đedu, dondu ili komšiji, treba da odgovoriš na pitanje koje glasi: Sinko, ti si učen, reci mi što se ovo čini u Crnoj Gori ? – odgovori majčin sine.
Kako im objasniti da se partije na vlasti kolju između sebe i da im ni opozicija nije više potrebna za kavgu.
Odgovori im kako jedna ministarka, i to ona od kulture, nauke, sporta i obrazovanja prije svega, sebi dozvoljava da vrišti na mitingu i proziva ljude dijeleći ih po vjeri i naciji, politici i interesima njezinim i njene družine.
A njena družina čas se klanja pred spomenicima NOB-a , jer tako treba da bi se predstavili kao antifašisti, a u isto vrijeme i to  mnogo više, ljube četničke simbole i njihove vođe kojima pripadaju.
Običnom svijetu u komšiluku, penzioneru koji je pošteno radio po 50 i više godina, objasni ako možeš da Front hoće da prvo smijene Dritana, pa da sa tim istim Dritanom i njegovom partijom pravi novu većinu.
Ili da Joković, kapo od SNP –a,  priča kako ništa neće raditi protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, čije skute ljubi i premijer Krivokapić, a potom istog dana drvlje i kamenje na tog istog Krivokapića. I njegovu Vladu.
A kako objasniti da se poslije najstrašnijeg pljuvanja međusobnog, rukuju  Krivokapić i Abazović prije sjednice( na temu mediji), a kad  Dritan uzima riječ, Krivokapić mu okreće leđa i demonstrativno napušta konferenciju. Sjutra će  ponovo  da se rukuju.
Crnogorska časti, đe si?
I obraz pod noge evo godina. Čerupaju se, skubaju, jedan drugome oči vade i onda se rukuju ili ruke podižu za sve ono našto su pljunuli koliko je samo juče.
Dostojanstvo i dosljednost đe su?

Crnogorci o Crnogorci?

Svi su sa  PROSKULOM, pardon, floskulom, da se crkva ne miješa u uređenje države i svi da se na miran način izađe iz krize.
Svi za demokratiju i ulazak u EU a niko ni sa kim ne zbori u vladajućem neredu. Više nemaju većine a nijesu je nikada ni imali kako Bog zapovijeda.
Njima ni Bog ne zapovijeda, jer im se upokojio i od tada im je pukla puška.
Helikopterski nije ni mali Bog njihov ni đakončić, jer ga niko ništa i ne pita.
Zna se ko i odakle se pita. Veliki tata je preko grane. No se i on o svome jadu zabavio, pa mu nije ni do čega a kamo li do crnogorskog paštroća.
Naravno samo da skapula od mafije crnogorske i Mila koji su ga možda i ubili, ali se još ne zna. Javiće PINK Jovana.
Evropa sad i nikad, ovakva njihova.
Samo proskula, pardon floskula.
Dakle, ne mogu se ni valjano pročitati i poslušati njihove izjave, niti ukrstiti riječi i stavovi a da za samo dvije ure ne budu nove, suprotne i nerazumljive, mutne i  zakukuljene u opravdanju i samoreklamerstvu  bez pokrića.
Ne pomažu im ni Oksfordi ni Sorbone, niti doktorati, ni epolete.
Osta bruka do vijeka jezikom ulice, sukoba i podjela.
Sve je manje nezavisnih, ako ih je ikada i bilo. Posvađanim vlastrodršcima okreću leđa i njihovi medijski magovi, iznenađeni kako nijesu to što se očekivalo od njih. Demokrata  posebno. Velikana naše revolucije.  Kako su to oni zabludili a tako im se vjerovalo, pita se velikodostojnik, mitropolit stavrofor parohije Vijesti?
A tek nevladini. Đe su performanse i parole? Flasteri im na ustima i to onima istima  kojima su branili govor mržnje i klevete prije 30. avgusta, govoreći kako je to avangarda, dozvoljeni sarkazam, satira i ironija  koju mi mali ne razumijemo.
Poslije nijesu trebali Sokrati niti Sokaratice, jer je Crnom Gorom i njenim gradovima teklo mlijeko i med od avgusta, kad se demokratija uselila.
Pas ga maslom polokao ne bi, što se ovih dana čuje iz redova vladajućih  evropejaca i crkvenajka u istom trenutku. Sve i svuda oni mogu.
S manjinama kad im zatrebaju.
Bez manjina kad poližu, pa se opet sližu.
I tako, od izbora do izbora, dragi, obični ljudi iz naroda.
Na nas svi oni jednako misle i u tome su jedinstveni samo pred izbore.
Tada nas svi obožavaju i obećavaju nam Evrope i Azije, Amerike i Australije sa i bez Noleta.  Nikad  bogatiji i ljepši do pred izbore.
Najljepše pjevaju zablude, rekao je pjesnik.
Zato dodaću, uplićući se nepristojno u stih njegov:
Dok budeš glasao, zapitaj se, ko će tvoje breme da nosi?