ZMIJE POD KRSTOM POGLED U METAFIZIKU ZABORAVLJENIH PROSTORA

Piše: Božidar PRORČIĆ, književnik i publicista

 Zmija je jedan od najstarijih i najsloženijih simbola u ljudskoj kulturi, prisutna u gotovo svim svjetskim civilizacijama od drevnih Sumera, Egipta i Mesopotamije, preko helenskih i orfičkih misterija, do slovenskih i balkanskih mitoloških sintagmi. Prva poznata predstava zmije kao svetog simbola potiče još iz neolita — figurine boginje s dvije zmije pronađene su na Kritu (Knosos, oko 1600. p.n.e), dok u egipatskoj religiji zmija Uraeus simbolizuje božansku zaštitu faraona i povezanost sa božanstvom Ra. Zmija arhetipski simbol koji vijekovima obitava na granici između straha i poštovanja, zla i mudrosti, smrti i ponovnog rađanja. Od pradavnih vremena do današnjih dana, prisustvo zmije u kulturi čovječanstva ima dvostruko lice u jednom trenutku ona je čuvarica svetilišta, u drugom zloslutna śenka pod kamenom. Njeno klizavo, gotovo nečujno prisustvo utkano je u mitologije, religije i narodna predanja mnogih naroda, pa tako i na prostorima Crne Gore. Od orfičkih misterija, htonskih božanstava i biblijskih priča, preko narodnih bajalica i mitova do svakodnevice u zaboravljenim krajevima  zmija ostaje stalni pratilac čovjekove duhovnosti, ali i njegovih strahova.

Upravo tim arhetipskim tragovima, skrivenim ispod mahovine, kamena i vremena, posvećena je najnovija knjiga istaknutog istraživača, publiciste i montenegriste Slobodana-Boba Čukića, pod naslovom “Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori”. U izdanju “Nove Pobjede”, Čukić pred čitaoca iznosi ne samo uzbudljiv zapis sa margina stvarnosti, već i dragocjen prilog naučno-istraživačkoj i kulturološkoj literaturi posvećenoj zaboravljenim mjestima, simbolima i porukama koje još mitski nam dolaze iz dalekih predjela naše kolektivne svijesti ali i granica Crne Gore. Ovo je izuzetan doprinos ne samo folkloru, već i savremenoj montenegristici, jer otvara nova pitanja o identitetu, običajima i zaboravljenim sintagmama naše duhovnosti.

Na više od trista stranica, ova bogato ilustrovana publikacija vodi čitaoca kroz slojevito istraživanje koje obuhvata širok dijapazon tema  od mitoloških korijena do savremenih običaja. Kroz jasno strukturisana i pažljivo obrađena poglavlja Zmija u narodnoj tradiciji, Zmijari i zmijski poslovi, Osobenost zmijarskih postupaka, Pogled u prošlost o kultu zmije i Ilirima, Rijedak i zanimljiv običaj, Previd i iskrivljena slika, Kako je teklo istraživanje, Dileme i nova otkrića, Skica za portret klesara apotropejskih zmija, te završno poglavlje Drveni krst  rijetkost koja iščezava. Slobodan-Bobo Čukić vješto isprepliće istoriju, antropologiju, mitologiju i terenska zapažanja.

Pored dragocjene arhivske građe, zapisa iz narodnog predanja i rezultata višegodišnjih istraživanja, sama publikacija odiše izuzetnim vizuelnim identitetom fotografije, koje su sastavni dio ovog izdanja, pored toga što su ilustrativni materijal, takođe ravnopravno učestvuju u pripovijedanju, otkrivajući detalje ambijenata, relikta i zaboravljenih simbola na pravoslavnim grobljima širom Crne Gore. Upravo ta sinergija riječi i slike čini ovu knjigu i naučnim dokumentom i vizuelno-umjetničkim doživljajem, namijenjenim kako stručnjacima, tako i širem čitalačkom krugu. Njihovu vizuelnu snagu i sugestivnost dodatno pojačava činjenica da ih je briljantno pripremio i realizovao renomirani fotograf Stevo Vasiljević, čiji je prepoznatljivi estetski rukopis dao ovom djelu dodatnu umjetničku i dokumentarističku dimenziju.

U pripremi ove publikacije sa pravom je možemo nazvati i naučno-istraživačkim radom korišćena je velika i bogata istoriografska, etnološka, arheološka i antropološka literatura, koja svjedoči o dubini i širini autorovog pristupa. Slobodan-Bobo Čukić nije se oslonio samo na postojeće izvore, već je sopstvenim trudom i neumornom posvećenošću uložio sate, dane i mjesece u terenska istraživanja širom Crne Gore, obilazeći zabačena groblja, zapise u kamenu, narodne pripovijesti i usmena svjedočenja. Plod tog marljivog rada konkretizovan je u jedinstvenoj Karti lokaliteta sa apotropejskim zmijskim likovima, koja daje precizan uvid u geografski raspon i prisustvo ovog drevnog simbola kroz različite crnogorske krajeve. Pored mapiranja i dokumentovanja terenskih nalaza, autor u ovom djelu iznosi i niz novih zapažanja o kultu zmije, koja predstavljaju svojevrsnu reviziju i nadogradnju prethodnih teorijskih tumačenja. Čukić argumentovano i na osnovu vjerodostojnih naučnih podataka osporava pojedine ukorijenjene teze o prisustvu i značenju zmijskog kulta na prostorima Zapadnog Balkana, dajući ovom fenomenu novu dimenziju i tumačenje, predstavljeno u realnim, opipljivim tragovima i simboličkom sloju narodne kulture.

Posebnu vrijednost ove publikacije čini kritički osvrt Slobodana-Boba Čukića na ranije relevantne naučne izvore, pri čemu se izdvaja njegova temeljna i argumentovana analiza studije Aleksandra Stjepčevića iz 1983. godine „Zmija kao čuvarica groba – Prolog proučavanju ilirskih ostataka u suvremenim narodnim vjerovanjima“. Iako je Stjepčevićev rad u trenutku svog nastanka predstavljao važan doprinos u tumačenju narodne simbolike i ilirskog nasljeđa, Čukić sa savremenim metodološkim pristupom, oslonjen na opsežna terenska istraživanja, etnografski materijal i savremene antropološke uvide, pruža novu interpretativnu ravan. Na izuzetno precizan i naučno potkrijepljen način, on demistifikuje neka od ranijih tumačenja i nudi alternativne zaključke koji bacaju dodatno svjetlo na složeni fenomen zmijskog kulta u Crnoj Gori. Umjesto da se zadovolji reprodukovanjem prethodnih teza, Čukić pristupa ovom pitanju sa savremenim kritičkim osvrtom, ukazujući na potrebu za revizijom “ustaljenih” narativa i ističući zanemarene kulturno-identitetske aspekte koji otkrivaju duboku simboliku zmije u svijesti naroda ne samo kao mitskog čuvara groba, već i kao simboličkog mosta između svijeta živih i mrtvih, svjetla i tame, pamćenja i zaborava. Ovaj segment knjige ne samo da doprinosi već postojećem naučnom diskursu, već ga suštinski nadograđuje, uvodeći nova pitanja i otvarajući prostor za dalja interdisciplinarna istraživanja na raskršću arheologije, etnologije, religijske simbolike i montenegristike.

Svakom pažljivijem čitaocu, a naročito istraživačima, arheolozima, antropolozima i stručnjacima iz oblasti kulturne istorije i etnologije, ova dragocjena publikacija otvoriće vrata ka mnogim do sada nedovoljno istraženim, pa čak i potpuno nepoznatim aspektima duhovnog i simboličkog nasljeđa Crne Gore. Utemeljena na terenskom radu, dokumentarnoj građi i interdisciplinarnom pristupu, knjiga predstavlja neprocjenjiv izvor novih saznanja kako za stručnu, tako i za širu naučnu javnost. Posebno se izdvaja razmatranje i reinterpretacija kulta zmije, koji je kroz vijekove bio snažno prisutan u duhovnom životu naroda Zapadnog Balkana, a sa naročitom izraženošću prisutan upravo na prostoru Crne Gore. Za razliku od pojednostavljenih i često površnih predstava koje su ovu simboliku vezivale isključivo za paganske relikte, Slobodan-Bobo Čukić otkriva čitav duhovni i kulturni sloj u kojem se zmija pojavljuje ne samo kao čuvar groba, već i kao prenosilac poruke, zaštitnik doma, svetac u obliku životinje, pa čak i kao simbol kosmičke snage i vječne obnove.Ova publikacija ukazuje na činjenicu da se kult zmije nije zadržao tek kao daleki odjek antičkih vjerovanja, već da je kroz složene procese sinteze, transformacije i prenošenjem putem usmenih predanja, tako i u konkretnim praksama naroda opstajao i oblikovao se do savremenih vremena. Na taj način, autor ne samo da revitalizuje interesovanje za jedan od najintrigantnijih simbola ljudske istorije, već ga kontekstualizuje unutar specifičnog kulturnog miljea Crne Gore, čineći ovu knjigu nezaobilaznom građom za sve koji se bave identitetom, duhovnošću i kulturnim pamćenjem crnogorskih prostora.

“Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori” predstavlja jednu od najzapaženijih, najintrigantnijih i najsadržajnijih publikacija nastalih na tlu Crne Gore u posljednjoj deceniji. Riječ je o djelu koje ne samo da otvara nova polja istraživanja, već na izuzetno originalan način spaja naučnu preciznost, terensku preciznost i duboko razumijevanje kulturnih “dogmi” koje se protežu od antičkih vremena do savremenog doba. Ova knjiga istovremeno funkcioniše kao etnografska studija, antropološko svjedočanstvo, kulturna topografija i filozofska meditacija o smrti, svetom prostoru i narodnoj simbolici. Publikacija bez sumnje zaslužuje punu afirmaciju i prezentaciju, kako u naučnoj zajednici, tako i među širom čitalačkom publikom koja traga za autentičnim djelima koja pomjeraju granice uobičajenog. Njena vrijednost ogleda se i u tome što iznova podsjeća na to koliko je živo i dinamično nasljeđe Crne Gore i koliko još uvijek ima skrivenih slojeva koje valja rasvijetliti. Sam autor, Slobodan-Bobo Čukić, zaslužuje posebno priznanje za svoj dugogodišnji i predani rad, kao i za izuzetan naučni doprinos savremenoj montenegristici, jer je ovom knjigom pokazao kako spoj entuzijazma, znanja i strpljenja može rezultirati djelom trajne vrijednosti.

Ipak, kako to nažalost često biva na našim prostorima, upravo oni autori koji istinski obogaćuju našu kulturu, identitet i nauku nerijetko ostaju van fokusa institucija i kulturnih politika. Takvo “ćutanje” oko autentičnih stvaralaca može se razumjeti samo kao odraz šireg društvenog zaborava prema onima koji svojim radom ne traže slavu, već ostavljaju trag. Ova knjiga, stoga, nije samo poziv na čitanje, već i apel za prepoznavanje i valorizaciju jednog autora čije je djelo zaslužilo mjesto u temeljima savremenih crnogorskih humanističkih i kulturoloških studija.